Misijsko-animacijski susret
Godišnja skupština Papinskih misijskih djela BiH
U sklopu Godišnje skupštine Papinskih misijskih djela BiH koja je održana u Caritasovoj kući susreta „Emaus“ u Potocima kod Mostara upriličen je 26. veljače misijsko-animacijski susret. Nacionalnim i dijecezanskim ravnateljima PMD pridružili su: misionar iz Tanzanije don Bernard Marijanović, misionari povratnici: don Marko Kutleša, fra Ferdo Boban, don Drago Bevanda, s. Andrea Bulut i s. Samuela Bešker, te sestre Majke Terezije – Misionarke ljubavi iz Banja Luke: s. Michala, s. Nelsia, s. Alodina i s. Maria Kolbe. Nakon predstavljanja, prisutni su izmijenili svoja iskustva koja zasigurno mogu poslužiti u misijsko-pastoralnom djelovanju na ovim našim prostorima i koja mogu biti na pomoć u radu s misijskim zajednicama.
U poslijepodnevnim satima spomenuti su se sastali s misijskim animatorima, koji su stigli iz nekoliko župa Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije. Don Ivan je pozdravio sve prisutne i predstavio. Zamolio je animatore da predstave svoje župe iz kojih dolaze. Redale su se župe iz Mostara: Marija Majka Crkve – Katedrala, Sv. Ivan ap. i ev., Sv. Petar i Pavao. Potom ostale župe: Aladinići, Blagaj-Buna, Dračevo, Humac, Stolac, Kočerin, Potoci, Studenci i Tomislavgrad.
Potom je pozvao vlč. Antuna Štefana, nacionalnog ravnatelja PMD RH da progovori o djelovanju misijskih zajednica po župama u RH, da kaže koju riječ iz svoga osamnaest-godišnjeg iskustva u Beninu. Vlč. Štefan je naglasio da ljubav prema Isusu i prema Crkvi jednostavno rađa ljubav prema misijama i prema življenju evanđelja. Misijski animator je misionar koji je svjestan Isusova poslanja i poslanja Crkve. Naglasio je da djelovanje misijske zajednice nije ništa posebno i ništa teško. Misijski pastoral i djelovanje misijske zajednice jednostavno je dio župnih aktivnosti koje se provode u jednoj župi pod vodstvom župnika i njihovih suradnika. Stoga je pozvao sve prisutne da kršćanskim svjedočanstvom nastave tamo gdje su stali brojni hrabri djelatnici i svjedoci vjere Crkve u BiH.
Iskustva misionara i misionarki
Uslijedilo je iznošenje iskustava. Redala su se vrlo zanimljiva i vrlo dirljiva sjećanja i iskustva naših misionara i misionarki. Bilo je to, kako rekoše neki sudionici, istinsko obogaćenje i osvježenje kao i poziv na razmišljanje. Osobito su bila upečatljiva iskustva Misionarki ljubavi, sestara Majke Terezije. Među ostalim, naglasile su dvosatnu molitvu i razmatranje odmah na početku dana - rano ujutro, prije doručka i prije bilo kakva posla. Molitvom, i to podužom, započinje se i završava dan. Molitva i klanjanje Presvetomu, izvor su iz kojega se crpi snaga za življenje i djelovanje. Zanimljivo je bilo slušati o njihovu povjerenju u Božju Providnost od koje dobivaju svaku pomoć i hranu za sebe, za bolesnike i siromahe, kao i o njihovoj neovisnosti o ovozemaljskim dobrima kao što su mobiteli, kompjutori, portali, televizori, strojevi za pranje..., one to jednostavno ništa nemaju, niti koriste. Na don Ivanovo pitanje, nije li im teško u današnjem svijetu bez tih pomagala, najmlađa sestra među njima (1982. godište), jednostavno je odgovorila: to nisu poteškoće nego blagoslovi. I animatori su imali prigodu postaviti pitanja na koja su dobili odgovore.
Sveta Misa, kruna susreta
Uslijedilo je svečano misno slavlje u župnoj crkvi Presvetoga Srca Isusova koju je predvodio don Željko Majić, generalni vikar Hercegovačkih biskupija u koncelebraciji s desetak svećenika. Na početku Mise sve je prisutne pozdravio župnik don Josip Galić, izrazivši radost zbog događaja koji se odvija u župi Potoci, a predvoditelj misnoga slavlja pozdrave i blagoslove mjesnoga biskupa msgr. Ratka Perića koji se toga dana nalazio u Banja Luci na zajedničkom zasjedanju biskupa BK BiH i HBK.
Don Željko je u svojoj propovijedi, počevši od pojedinačnih doživljaja misija, uprisutnio dva puta misijskoga djelovanja u kojima se ostvaruju Zapovijedi Ljubavi prema Bogu i prema čovjeku. No, problem bi mogao nastati kada bi se jednome vidu davala veća vrijednost od drugoga: solidarnosti u teškim životnim potrebama pred navještajem ili obrnuto. Stoga je i naglasio potrebu prožimanja posluživši se s izrazom pape Benedikta XVI.: evanđeosko promicanje ljudskoga dostojanstva. Naviještanje i evangelizacija nije, niti smije biti, govor s lijepo uređenoga mramornoga ambona u kojem studen mramora kao da zahvaća i samoga navjestitelja nego navjestitelj mora postati ambon Crkve i Krista Gospodina s kojega i po kojem Riječ spasenja odjekuje u cijelomu svijetu. Na kraju propovijedi izrazio je poštovanje i zahvalnost svim misionarima - kojih je iz Crkve u Hrvata danas u misijskim zemljama oko 90, ravnateljima nacionalnih i dijecezanskih uprava PMD, svim animatorima te župljanima župe Srca Isusova na čelu sa župnikom don Josipom.
Na kraju misnog slavlja svima je zahvalio nacionalni ravnatelj PMD BiH te naglasio važnost suradnje svih članova Crkve, od biskupa do posljednjeg vjernika, u misijskom poslanju koje je nezaobilazno u našem svakodnevnom kršćanskom svjedočenju. Posebno je zahvalio zboru mladih župe Potoci koji su predvodili liturgijsko pjevanje kao i svim župljanima za sve što čine za Papinska misijska djela, za misije i misionare. Zaželio je svima da budu veliki kao Isus, a sudionike misijsko-animacijskog susreta pozvao je na plenarnu sjednicu u „Emaus“ gdje su XIII. godišnja skupština PMD BiH, kao i Prvi Misijsko-animacijski susret službeno završeni. (PMDBiH)
Tiskaj 