Isus jest i ostaje središte našega života
Uvodnik
Papa emeritus Benedikt XVI. 30. kolovoza ove godine odgovorio je Piergiorgiu Odifreddiju, poznatomu talijanskom piscu i matematičaru, na pismo iz 2011. godine naslovljeno „Caro papa, ti scrivo“ – Pišem ti, dragi papa.
Papa emeritus sasvim otvoreno i kritički, ali blago i „istinujući u ljubavi“ (Ef 4,15), donosi neka svoja protivljenja na razmišljanja uglednoga znanstvenika, među ostalim i na ona koja se odnose na osobu Isusa iz Nazareta: „To što Vi kažete o liku Isusa nije dostojno Vašega znanstvenog položaja. Ako postavljate pitanje kao da se o Isusu, u konačnici, ništa ne zna te da o Njemu kao povijesnoj osobi, ništa nije provjerljivo, onda Vas na vrlo odlučan način mogu pozvati da se stručnije osposobite s povijesne točke gledišta“.
Ovo je samo jedan primjer „znanstvenog“ odnosa prema našemu Gospodinu, Isusu iz Nazareta, Kralju svega stvorenoga. A što tek reći o odnosu političkoga i gospodarskog svijeta koji preko masmedija kroji društveno ozračje? Ne začuđuje onda podatak da 70% stanovništva u svijetu ne uživa vjersku slobodu. Taj podatak zabrinjava i straši pogotovu onda kada se to događa i u modernomu demokratskom svijetu, u Europi kojoj pripada i domovina Hrvata gdje je netolerancija prema Crkvi svakim danom sve izraženija. Neki, s pravom, tu pojavu nazivaju kršćanofobijom.
Ipak, ne trebamo se bojati. Gospodin naš Isus već je davno nagovijestio: „Djeca će ustajati na roditelje i ubijati ih. Svi će vas zamrziti zbog imena moga. Ali tko ustraje do svršetka, bit će spašen" (Mt 10, 21b-22).
Čovjekov početak, u začeću, ozbiljno je ugrožen; čovjekovo ognjište, obitelj, isto tako; okoliš i zdravlje, pogotovu. Ljudi su kao bića osobito ugroženi zbog protuprirodnih zakona koji se donose u „modernim civilizacijama“. To je istinsko ustajanje djece protiv roditelja. Čovjek se, slobodno možemo reći, urotio protiv prirode svoje roditeljke koja se ozbiljno zabrine kada vidi da njezino dijete samo sebi reže granu na kojoj stoji. Očito, jedini je čovjek, od svih bića, ustao sustavno protiv samoga sebe.
Isus, mali Božić, hita da nas spasi. U službi je svima, sve poziva na obraćenje. Njegova bezgranična ljubav nadilazi sve naše grijehe i zloće. Njegova je ljubav ključ neprolaznosti njegova kraljevstva koje je otvoreno za sve pa i za one koji ga ne priznaju, progone ili razapinju. Sve zloće i svi grijesi zajedno, ne umanjuju Isusova kraljevskog ugleda niti ugrožavaju njegove kraljevske vlasti. Njegov križ jest i ostaje znak pobjede nad mržnjom, nad smrću, ostaje poziv na mir i ljubav, ostaje znak Božje prisutnosti u svijetu.
Netom protekla Godina vjere, koja je službeno završila na svetkovinu Krista Kralja, bila je istinski poziv svima nama: Hrabro, ne bojte se! Ja sam s vama! Da, Isus je s nama. Ne bojmo se biti istinski misionari Božje ljubavi, Božjega zakona, istine i pravde, ljubavi i mira. Događaji koji nas s pravom zbunjuju, samo su krive crte koje ne mogu zbuniti Gospodara života koji jedini ima moć ravno pisati po krivim crtama.
Došašće je prigoda za još jače otvaranje prema horizontima vjere, poziv na odlučniji hod prema Isusu začetu po Duhu Svetomu u krilu Blažene Djevice Marije i rođenu pod patronatom sv. Josipa, njezina zaručnika. Neka to bude i vrijeme žurna naviještanja Božje ljubavi onima koji ne vjeruju.
Božić, novorođeni Kralj, koji je postao član ljudske obitelji, koja je i u ono vrijeme više puta i na više načina progonjena, ali ostala vjerna i postojana, neka bude i ostane središte našega života i središte naše kršćanske obitelji.
Piše: don Ivan Štironja
Tiskaj 