RADOSNA VIJEST - br. 85
Kongo, 07.10.2013

Pismo naših misionara

Misijski Centar za osobe s invaliditetom

Poštovani čitatelji Radosne vijesti, dragi dobročinitelji i prijatelji misija!

Već odavno kanim napisati koju riječ. Ponajprije bih želio zahvaliti za sve što činite za nas misionare, u molitvenom ili materijalnom pogledu. Da biste lakše razumjeli naše djelovanje, znoj i muke, u kojima je utkan i vaš znoj, kratko ću opisati samo jedan projekt, među brojnima. Radi se o Centru BWIMWA za osobe s posebnim potrebama, koji smo osnovali 2004. godine. Danas, nakon devet godina djelovanja, imamo ono najpotrebnije, infrastrukturu. Izgradili smo školu, radionice, urede, te jednu veliku višenamjensku dvoranu.

U radionicama se izrađuju: proteze, dlage, štake, hodalice, bicikla i tricikla. Imamo dvoranu za kineziterapiju, a u suradnji s bolnicom i liječničkim osobljem, ispravljamo, ako je moguće, krivo formirane udove: noge, ruke, leđa...  

Ime Centra

Centar se, kako vidite, na kiluba jeziku zove BWIMWA, a znači stajati uspravno, biti stojeći da ne kažem biti STOJIĆ. To sam ime izabrao gledajući mnoge osobe s posebnim poteškoćama i potrebama kako su 'prizemljeni' kako pužu na rukama po zemlji. Treba im pomoći da se isprave, pridignu, da nam budu bliži i bližnji... Uglavnom su to paralizirana djeca, a i odrasli koji su preživjeli bolest polio ili polyomielitis. Iako postoji cjepivo protiv te bolesti, ipak, još uvijek nije iskorijenjena. Postoje i druge vrste invaliditeta zbog raznih stradanja, najčešće u prometu.

Od 2005. počeli smo sa školom za djecu s posebnim potrebama. To je kao pučka škola prilagođena djeci s posebnim potrebama. Prošle smo školske godine imali 87-ero djece u školi. Osim školskih redovitih predmeta, u programu je i usmjerenje svakog djeteta, već prema vlastitim sposobnostima. Jednostavno nastojimo da se djeca osposobe za neki zanat, ne samo da budu 'stojeći' nego ako je ikako moguće da budu 'dobro stojeći'.

Aktivnosti Centra

Cilj ovoga Centra nije samo pomoći štićenicima nego ih i osposobiti za rad, kako bi unatoč tjelesnim nedostatcima, bili korisni i prihvaćeni u društvu. Ženska djeca obično izučavaju krojački zanat. Muške orijentiramo da nauče postolarski zanat, neki se osposobljavaju za pravljenje sapuna, a neki, koji su nadareniji, slijede nastavu umjetničkog smjera, slikanje ili kiparsku naobrazbu.... Mišamo se u sve k'o vegeta....

Ravnatelj škole je gosp. Hubert. I on je invalid, šepa ali je vrlo nadaren. Hoda pomoću štaka. Prije dvadesetak godina poslao sam ga u grad Lubumbashi da se osposobi u protetici. Uspio je i dobro radi.

Imamo 8 stalnih učitelja i dva vanredna. Svi pripadaju grupaciji osoba s posebnim potrebama. Treba im dati barem neku plaću, pa bila ona i simbolična. Mjesečno ih nagradimo sa 100 $, ravnatelja 150 $. Osim plaća, imamo još puno drugih izdataka. Djeca ništa ne plaćaju. Sve dobivaju od Centra.

Godišnje napravimo oko 30 tricikla i desetak bicikla. Sve se to izrađuje u našim radionicama, osim onih dijelova koji se mogu kupiti. Zavarivanje i adaptacija je rad invalida. Na primjer: Jedan tricikl stoji oko 300 $, a bicikl oko 200 $. Jedna proteza noge oko 150 $... Sve te cijene treba pokriti s onim što dobijemo za Centar. I još nešto! Kada im se učini usluga, kad dobiju tricikl ili protezu, uz zahvalu neće zaboraviti nadodati: „oče, nisam danas ništa jeo, daj barem štogod“. U takvim uvjetima djeluje naš Centar za koji i ovom prigodom kucam na vrata vašega vjerničkog srca.

Dragi dobročinitelji, neka vam dragi Bog stostruko uzvrati za podršku i pomoć bez koje ovaj Centar ne bi mogao funkcionirati. Vaša pomoć je tim veća što ne dajete od svoga bogatstva ili suviška, nego s ljubavlju dijelite ono što imate.

Uz zamolbu za daljnju duhovnu i materijalnu potporu, još jednom najiskrenije vam svima zahvaljujem što ne zaboravljate svoje misionarke, misionare kao ni naše štićenike i siromahe. Neka vam svima dragi Bog bude nagrada. Srdačno vas pozdravlja i u molitvama Bogu preporuča, vaš brat misionar u DR Kongu.


Piše fra Ante Kutleša, DR Kongo

Tiskaj    Pošalji