Sarajevo, 05.09.2013

Nakana Apostolata molitve za mjesec rujan

Da, kršćani, koji trpe progonstvo u brojnim predjelima svijeta, svojim svjedočenjem uzmognu biti prenositelji Kristove ljubavi

Neosporna je činjenica da kršćanstvo u svoja dva milenija postojanja nikada nije bilo toliko progonjeno kao u dvadesetom stoljeću. Svjedoci su tomu milijuni mučenika pobijenih radi mržnje na vjeru. Crkva, od samoga početka, korača kroz povijest slijedeći stope svoga raspetog Gospodina, svjedočeći njegovu otkupiteljsku ljubav i istinu.

Kršćani su uvijek do krvi svjedočili svoju vjernost Bogu i njegovu Evanđelju. Vjera u Uskrsloga, u njegovo otkupljenje, najdragocjeniji je i najveći Božji dar čovjeku za koji živi i za koji umire. Nema većeg blaga koje bi se moglo usporediti s vrijednošću vjere i uskrsnuća na vječni život. To je potvrdilo Evanđelje kao radosna vijest koje je pratilo život i rad našega Spasitelja. Toga su bili svjesni kršćani kako nam svjedoče u prvom redu Djela Apostolska počevši od mučeništva sv. Stjepana (Dj 7:55-60), pa sve do knjige Otkrivenja (6:9).

I danas u nekim zemljama svijeta nije dopušteno posjedovati ni jednu kršćansku knjigu niti raspelo u svojoj vlastitoj kući i to pod prijetnjom smrti. S druge pak strane postoje zemlje militarističkog ateizma koje mrze svaku religiju, no posebno rad Crkve na evangelizaciji. No, najveći je dio svijeta zarobio materijalizam i ateistički humanizam, koji sustavno nastoje istjerati Boga iz ljudskog društva i iz ljudskih duša. Osjećamo da ulazimo u jedan mračni tunel na svim meridijanima i paralelama planeta zemlje. Nije uvijek pitanje progona kršćana u krvi i po tamnicama. No, veliki dio modernoga svijeta nameće drugima život kao da ne postoje Božji zakoni, moralne i ljudske obveze prema Bogu i bližnjemu, kao ni odgovornost prema životnim vrijednostima. Danas je, može se sa sigurnošću tvrditi, jedino katolička Crkva ona koja čuva svetost i vječnu vrijednost ljudskoga života. Sve su druge barijere popadale pred navalom bezboštva i materijalizma. U takvom su svijetu svi kršćani pozvani na dublje življenje i svjedočenje vjere. Pozvani su biti u svijetu, ali ne od svijeta.

Gospodin Isus poručuje: 'Ako su mene progonili i vas će progoniti'. Gospodin je jasan. Valja nam slijediti njegove stope trpljenja, ustrajno i vjerno, cijelim putom vječnoj domovini. Kršćani su pozvani na svjedočanstvo ljubavi prema Bogu i prema čovjeku. Nije potrebno nabrajati kontinente i zemlje, to je dobro znano, u kojima se kršćanstvo progoni s velikom prijetnjom i mržnjom do uništenja. Kršćanska je obrana jedino ljubav, praštanje i ustrajno življenje u vjeri i nadi u konačnu pobjedu nad nevjerom i zlom.

Iz Kristova praštanja na križu Crkva i danas crpi svoju snagu. Zato poziva sve svoje vjernike da se mole za ustrajnost u vjeri osobito onih svojih članova koji su izloženi progonstvima i patnjama radi vjere. Crkva koja živi u „slobodi“ nikada nije lišena nutarnjih i vanjskih borbi za svoje postojanje i životno djelovanje. Ipak, potrebniji su molitvene potpore oni koji nose veći križ i koji izbližega slijede Gospodina uspinjući se na Kalvariju u današnjem modernom svijetu. Dužni smo za njih i s njima moliti da Gospodin pretvori njihovu ljubav i žrtvu u svjetlo koje će svijetliti svakomu čovjeku. Tako ćemo i sami biti prenositelji Kristove ljubavi i sudjelovati u širenju radosne vijesti.

Piše p. Luka Lučić, DI