Iz dnevnika jednog misionara
DR Kongo - Fra Stojan Zrno
Po kiši do Kabombwa
Čeka nas još jedna zajednica – Kabombwe. Do tamo ima 11 km. Ostavljamo sve svoje stvari, a mi se uputismo pješice. Kad stignemo tamo, poslat ćemo nekoga biciklom da ih doveze, jer ne možemo tražiti od ovog ožalošćenog svijeta da nam vodi brigu o našim stvarima. Idemo sat vremena kroz zelenu savanu, kad li poče padati kiša. Zar opet i danas!? Kiša nije jaka kao ona jučerašnja, ali je dovljno jaka da budemo posve mokri. Usput osjećam i malariju. U zadnjih dvadesetak dana spavao sam u selima gdje ima mnogo komaraca. Stižemo u Kabombwe posve mokri. I tako mokar sjedio sam više od dva sata dok netko nije biciklom dovezao naše stvari. Navečer se iskupili svi najugledniji ljudi iz sela: seoski poglavica, njegov zamjenik, ravnatelj škole, učitelji i još neki. Pričaju što su sve radili u proteklo vrijeme. Popravljali su učionice, stavljali novu slamu, a onda su novom slamom pokrili i kapelicu. To su uradili tek ovih dana kad kiša stalno pada, a u sušno doba su se odmarali. Ipak su ponosni na svoj posao. Ali imaju jednu veliku slabost, kao i u svim drugim selima koja su daleko od većih središta. Naime, slabo plaćaju učitelje, pa je djece vrlo malo u školi. Sada u školi ima samo 50 đaka, a moglo bi ih biti više od 200! Dok smo razgovarali, pjevači su pjevali, ali ne dugo jer ih je potjerala kiša.
Ujutro je bilo veselo na svetoj Misi. Krstio sam zborovođu te blagoslovio njegov crkveni brak. Za krštenje je bilo dvoje odraslih i dvoje djece.
Prve pripreme za mostogradnju
Napuštamo Kabombwe ranije nego obično, jer želimo izbjeći kišu koja će sigurno padati u popodnevnim satima. Osim toga, dogovorio sam se sa seoskim poglavarom iz Sumba Lwayu da ćemo na povratku pregledati mjesto gdje bismo mogli napraviti most. Unatoč našoj žurbi nismo ni danas uspjeli izbjeći kišu. Ovo je već treći dan kako kisnemo na putu.
U Sumba Lwayu nađosmo mnogo ljudi koji su došli, na žalost, zbog smrti male Emiliane. I mi još jednom uđosmo u kuću izraziti sućut i pozdraviti narod. Odmah se uputismo na rijeku sa seoskim poglavarom da provjerim gdje bismo mogli napraviti most. Ako to uspijemo učiniti, više nećemo morati ići u dva zadnja sela pješice. Našli smo jedno povoljno mjesto gdje se može sagraditi most. Važno je da je podloga tvrda jer ima litica. Budući da sam već mokar od kiše, zagazih u odjeći u rijeku da provjerim dubinu i da napipam kakvo je dno. Sada mi je voda do grudi, ali u sušno doba, kažu, vodostaj opadne te protječe lagano. Dno je jedna velika, ravna, kamena ploča. Idealno za gradnju! Treba još proći tri kilometra dalje i pogledati još jednu manju rijeku gdje ćemo morati također praviti most. To ćemo pogledati sutra jer je bliže iz Ngombea. Sada moramo žuriti da u selo stignemo prije mraka.
Ujutro rano idemo na rijeku. I tamo nađosmo vrlo povoljno mjesto za most. Ali sada sve mora mirovati pola godine dok svrši kišno doba da bismo se dali na posao.
Slijedi povratak u misiju. U ranim popodnevnim satima primičemo se Kabululu. Kratko ću se navratiti da vidim što se učinilo za ovih šest dana otkako smo ih napustili. Svratiše nas na ručak. Žene su znale da ćemo se danas vratiti. Čak su približno predvidjele i vrijeme kad ćemo proći kroz Kabululu pa su ispekle kokoš i skuhale puru. Ljudi su dobro iskopali temelje za školu. Budući da je sutra nedjelja, prekosutra će početi zidati.
Sveta Misa u učionici
Polazimo malo ranije u Kimandu jer će ih se većina danas ispovjediti kako bismo sutra mogli slaviti svetu Misu bez žurbe. Ispovijedao sam više od dva sata, a ostalo ih je još i za sutra. U noći su dva zbora pjevala, dok smo mi ostali sjedili uz vatru i pričali do 23,00. Ujutro, poslije uobičajenih „ceremonija“ pozdravljanja s narodom, umivanja i brijanja ispred kolibe i jutarnje kave u kolibi, ulazim u jednu učionicu ispovijedati sve one koji se jučer nisu uspjeli ispovjediti. U ovim krajevima dobro se ispovijedaju. Kad dođem u bilo koje selo, svi se ispovjede koji nemaju zapreke za primanje svete Pričesti.
Još nemamo crkve pa ćemo slaviti svetu Misu u jednoj učionici. Zidovi nove crkve već visoko strše u zraku, ali ih treba čim prije završiti i pokriti crkvu limenim pločama. Sada su zidari u drugom selu, a ovamo će stići za dva mjeseca i nastaviti posao. Moramo požuriti, jer nam je svaki put vruće, kao u paklu. Sada smo prisiljeni slaviti svet Misu u jednoj učionici od 56 m2, a crkva će imati 220 m2. Odrasli svijet se nabije unutra, a djeca su na vratima i na svim prozorima. Ovo je naša najveća zajednica. Ima ih preko 100 koji se redovito pričešćuju.
Škole nam dobro rade. U osnovnoj školi imamo 445 đaka, a u srednjoj 115. Ali i u školi je prostor skučen. Imamo jednu zgradu s tri prave učionice, tj. od tvrdog građevinskog materijala, a unutra su i prave školske klupe. Ostale učionice su na afrički način. To su malo veće kolibe u kojima djeca sjede na običnim komadima drveta, a pišu na koljenima. Zamislite kako može dijete iz 1. ili 2. razreda pisati na koljenima! Za mjesec-dva pokrit ćemo i drugu zgradu s tri učionice. I prije nego betoniramo pod, ubacit ćemo unutra školske klupe da djeca već sada mogu lijepo učiti. Gradnju ove škole pomažu nam kršćani iz Švicarske.
U ovom stiješnjenom prostoru krstio sam 12 beba, a katekumene ćemo ostaviti za Uskrs. Na kraju svete Mise imao sam tri bolesnika u selu. Selo je vrlo veliko pa sam išao vozilom. Bolesnici su na tri kraja sela. Kod željezničkog kolodvora bijaše jedna baka. Prešli smo prugu, ali na povratku nam se ispriječio vlak pa smo morali čekati da prođe. Svijet me pozdravlja sa svih strana jer sam obučen u misnu odjeću pa me već izdaleka zapaze. Na ručak ćemo 5 km izvan sela, na jednu farmu, kod našeg ravnatelja škole. Danas mu je kršteno dijete pa nas je pozvao da to proslavimo. Bio je veterinar na velikim farmama goveda, ali mu se nije svidjelo dalje raditi, nego je odlučio živjeti u savani, odvojen od ljudi. Uzgaja krave, perad, ovce, a pila u šumi daske. Ima i rođake koji s njime rade. Ali oni nisu baš oduševljeni za rad, a htjeli bi imati mnogo novaca pa ga varaju Zato mu posao ne napreduje kako bi želio. Prošle godine kandidirao se za ravnatelja naše srednje škole i primili ga.
Tiskaj 