Generalna skupština Papinskih misijskih djela (PMD) u Rimu
"…Propovijedajte evanđelje po svem svijetu!'' (usp. Mk 16, 15)
Godišnja Generalna skupština Papinskih misijskih djela održana je u Rimu u Salesianumu, Via della Pisana 1111, od 12. do 17. svibnja 2013. Nazočili su joj nacionalni ravnatelji za misije iz cijeloga svijeta, svih jezika i rasa, njih 126. Prelijepo. Isusova Crkva. Duh pape Franje davao je ton svemu.
Sve je započelo u ponedjeljak s dobrodošlicom koju nam je poželio kardinal Fernando Filoni, prefekt Kongregacije za evangelizaciju naroda. Dobro ga je bilo vidjeti nasmiješenog i pristupačnog. U svojoj intervenciji objašnjavao nam je svu važnost PMD-a na području zemalja u kojima djelujemo. Naglasio nam je da, kao nacionalni ravnatelji, moramo ispravno raditi, onako kako je predviđeno Statutima naše ustanove: okupljati sve snage kako bi se djelo naviještanja spasenja Isusa Krista nastavilo. Upozorio nas je i na teške situacije koje proživljavaju mnoge biskupije diljem misijskih krajeva. Spominjao je i pozivao na redovito slanje godišnjih izvještaja, pastoralnih i financijskih, i govorio o raznim paralelnim organizacijama koje imaju slične djelatnosti kao i naša, a koje nisu pod upravom PMD-a. Nakon njega riječ je uzeo novi predsjednik PMD-a mons. Protase Rugambwa, nadbiskup rodom iz Tanzanije. On je inače predsjedao cijelo vrijeme, i bio vrlo precizno prisutan u svim aktivnostima. Svoju novu službu shvaća vrlo ozbiljno i odlučan je da ju dobro vrši te se želi dokazati. Em je novi, em je iz Afrike! A valja reći da ga i trebamo u tome svi podržati jer problemi ne nedostaju i jer je naša organizacija svjetska i golema te je zrela za promjene – da bi postala korisnija i vjerodostojnija.
Poslijepodne toga ponedjeljka, nakon čitanja izvještaja od prošlogodišnje skupštine, započesmo s radom. Prva tema o kojoj smo slušali bila je: PMD i njihova pravna ovisnost: papinsko-biskupijska; njihovo mjesto u misijama, autonomija i konvergencija. Inzistiralo se na tome da PMD budu ''papinska'' jer na takav se način najlakše i najpravednije može poticati ujednačeni razvoj evangelizacije u svijetu. Kad bi se išlo izravno, postojale bi biskupske konferencije koje bi davale, a druge koje bi primale, što znači da bi bila vidljiva neujednačenost. Zato se inzistiralo da PMD ostanu ''papinska''.
Potom smo radili po jezičnim grupama, a tako je bilo i za vrijeme cijeloga trajanja skupštine. Nakon rada u grupi slijedili su izvještaji, pa rasprava, pa opet rad u grupi... i tako stalno. Neophodno, zanimljivo i korisno.
Drugo predavanje (utorak) bilo je na temu: PMD i zakonodavstvo pojedinih zemalja u odnosu na dobrotvorne ustanove. Toga dana otišli smo u baziliku Santa Croce di Gerusalemme (blizu bazilike sv. Ivana Lateranskoga) i tamo slavili euharistiju koju je predvodio kardinal Filoni. U srijedu nakon jutarnje svete mise i doručka nastavilo se s trećom temom: Nova praksa za međunarodne i nacionalne urede PMD, a poslije podne toga dana započelo je izvještavanje generalnih tajnika PMD (4); podnosili su izvještaje u popodnevnim satima u srijedu i u četvrtak tijekom cijeloga dana.
U petak nakon doručka krenuli smo prema Vatikanu na susret sa Svetim Ocem koji nas je primio nakon podneva. Bilo je naporno, ali nakon svega napor zaboraviš, osobito kada susretneš takvoga papu. Bio je to vrlo dojmljiv i emocionalno snažan susret, za sve nas koji smo bili u dvorani Clementa VII., jer je Papa osobno pozdravio baš svakoga, svakome pružio ruku. Bilo nas je oko 150. Zatim smo se vratili natrag, na završetak skupštinskoga programa.
Što uzeti od svega, što je bitno za nas? Treba reći najprije da smo na dobrom putu, no moramo još snažnije djelovati, osobito oko misijskoga pastorala po župnim zajednicama.
To što se naša ustanova zove ''papinska'' vrlo je važno, kao i to što se radi o četirima projektima: Djelu za širenje vjere, Djelu sv. Djetinjstva, Djelu sv. Petra i Misijskoj zajednici. Ali najvažnije je to da smo ''misijska'' ustanova, zato što ju je Isus takvu htio. Isus je najvažniji. On šalje (missio) svoje učenike: "Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju!'' (Mk 16, 15) Mi možemo razgovarati o ''djelima'' i o tome da su ''papinska'', ali ne smijemo nikada zaboraviti ono jedino bitno: radost da smo poslani propovijedati Isusa i njegovo spasenje cijelomu svijetu. A naviještati Isusa mogu samo oni koji ga ljube, i to uvijek svojim radosnim i nesebičnim služenjem.
Izvor naše radosti su nebrojena obraćenja, tisuće i tisuće krštenja, osnutak i rast mnogih kršćanskih zajednica, mnoga ozdravljenja... to je razlog naše radosti, zbog toga se nije teško žrtvovati, ni sebe ni ono što posjedujemo. Vrijednost pripadnosti Isusu je veća od svih bogatstava ovoga svijeta. Nema tog novca koji može nadomjestiti radost u tebi kada vidiš kako Isus raste u srcima ljudi.
U svojim molitvama ne ćemo zaboraviti naše misionare i misionarke. Oni su ambasadori Isusove ljubavi i naše dobrote.
Treba reći još nešto – da je bilo lijepo u Rimu, ali da je najljepše doma.
Piše vlč. Antun Štefan
Tiskaj 