S Bogom je sve moguće
Kćeri Božje ljubavi u Ugandi
Na blagdan obraćenja sv. Pavla, 25. siječnja, u prisutnosti našega nadbiskupa preuzvišenog gospodina Paula K. Bakyenge, 22 svećenika, više redovnika i redovnica, naše vrhovne glavarice s. Lucyne Mroczek; te uz prisutnost rodbine i prijatelja, naše dvije sestre položiše svoje prve zavjete u zajednici Srca Isusova u Mbarari.
Najprije zahvaljujemo Gospodinu za taj prekrasan dan, dan koji će se pamtiti, a posebno će ga pamtiti s. Marija Prudence i s. Agatha, sestre koje obećaše vjernost Gospodinu, služeći mu kao Kćeri Božje ljubavi. S. M. Prudence i s. Agata druga su generacija mladih sestara koje su u Ugandi položile svoje prve zavjete.
Na listi onih kojima su svečarice iskreno zahvalile, uz svemogućega Boga, crkvene poglavare i poglavarice Družbe, za roditelje i dobročinitelje, posebno su se sjetile sestara misionarki. Evo nekoliko riječi iz zahvalnog govora sestara svečarica: „Na poseban smo način zahvalne što nas je Bog pozvao baš u ovu Družbu i što se smijemo zvati kćerima Njegove božanske ljubavi. Mnogo je zvanih a malo odabranih. Također, zahvaljujemo našim sestrama koje su se rado odazvale i došle u Ugandu, u Afriku. Zasigurno, drage sestre, nije vam bilo lako doći ovdje, učiti jezik koji niste poznavale, upoznati i prihvatiti drugačiju kulturu i ljude. Ali Bog gradi putove i tamo gdje nikada nisu postojali. On je izgradio put za vas, On je imao jasan plan da dođete među nas i pokažete nam Njegovu ljubav. Hvala vam što ste dopustile da se Božji plan ostvari po vama. Imale ste, vjerujemo, veliko pouzdanje u Božju providnost i evo vas ovdje, evo nas ovdje. S Bogom je sve moguće!“
Zemlja „Ugandskih mučenika“
Uganda spada (materijalno) među siromašne zemlje, ali bogata je svećeničkim i redovničkim zvanjima. Zemlja je ovo vjere, zemlja ‘Ugandskih Mučenika’. Vjerujemo da je cijena njihovih života plod, ne samo redovničkih zvanja, nego i broja katolika. U Ugandi je oko 40% katolika, oko 35% protestanata, 75% kršćana, ostalo su muslimani, pripadnici raznih tradicionalnih vjerovanja i ostali.
U Beču je 1868. osnovana Družba Kćeri Božje ljubavi. Želja utemeljiteljice majke Franziske Lehner bila je pomoći djevojkama koje su dolazile iz sela u grad, izložene raznim izazovima, problemima, posebno moralnoj nesigurnosti. Djevojke koje nisu pohađale škole, a našle su se u Beču, mogle su biti uglavnom kućne pomoćnice, služavke, ili kako su ih već gospodari nazivali. Majka Franziska, uz podršku crkvenih i civilnih vlasti, odlučila je biti u službi upravo tih djevojaka.
Kćeri Božje ljubavi u Ugandi
Družba Kćeri Božje ljubavi prisutna je u Ugandi od listopada 1998. Sestre nastoje biti u službi potrebnih, u duhu svoje karizme i poslanja. Utemeljiteljica, majka Franziska, nas svoje kćeri potiče da “koristimo svaku priliku i pomažemo bližnjima” te da 'čitamo' znakove vremena…
Gospodin nas blagoslivlja novim duhovnim i misijskim zvanjima. Ove godine pridružila nam se s. Marta Čović, rodom iz Bosne i Hercegovine. Zato smo odlučile, nakon osnivanja dviju zajednica u Rushooki i Mbarari, u jugoistočnoj Ugandi, poći prema centralnoj Ugandi, glavnom gradu Kampali koji broji oko četiri milijuna stanovnika. U gradu je ponajviše mladih koji traže posao. Mnogi od njih, posebno djevojke, često su prevarene. Obeća im se dobar život, posao…, a onda, kad dođu u grad, nađu se na cesti ili u vrlo teškoj, osobito za dušu, opasnoj i nezdravoj okolini.
Upravo su ti i slični razlozi vodili sestre Kćeri Božje ljubavi da se odluče na povratak na ‘izvore’, te se stave u službu kućnih pomoćnica. Uz pomoć Vrhovne uprave, raznih zajednica Družbe, dobročinitelja iz Misijskih ureda u Sloveniji, Hrvatskoj te u Bosni i Hercegovini, također Caritasa iz Austrije, kupljena je kuća u glavnom gradu za ostvarenje toga poslanja.
Ova odluka Družbe, donijela mi je novu službu i zadaću: obnoviti kuću i prilagoditi je novim zahtjevima planiranoga pastorala. Uz Božju pomoć!
Moram priznati da je ovo i za mene poseban teren, drugačiji od onoga na koji sam navikla: stanovništvo se slilo sa svih strana; klima je drugačija, veće vrućine… Uz to sve, i sama dođoh sa sela u grad.
No Bogu hvala i na tomu daru. Sve te poteškoće, kao i mnoštvo drugih, uključuje misionarsko poslanje. Koristim ovu prigodu te svim dobročiniteljima od srca zahvaljujem dosadašnjoj duhovnoj i materijalnoj potpori, uz molitve da vam dragi Bog uzvrati stostruko za sve što činite za nas misionare i misionarke, kao i za misijsko poslanje Crkve. Napose, Božjoj providnosti i vašoj dobroti preporučam spomenuto novo poslanje Družbe Kćeri Božje ljubavi u Ugandi.
S. M. Vedrana Ljubić, FDC, misionarka u Ugandi
Tiskaj 