Dan Svjedoka Vjere
Ubijeni svjedoci vjere kroz 2012. godinu
Dan svjedoka vjere 24. ožujka u katoličkoj se Crkvi širom svijeta obilježava već od 1993., kada je službeno ustanovljen. To je zapravo dan smrti salvadorskog nadbiskupa Oscara Romera (+1980.) koji je toga dana, u vrijeme slavljenja svete Mise, ubijen zbog toga što je odlučno stao u obranu obespravljenih, siromašnih i progonjenih, te pozvao i svoje svećenike da to isto učine. Sjećanje na njegovu hrabrost i odvažnost, ostat će trajna u srcima njegova naroda osobito po izjavi: „Da, ubit će mene, ali ne će ubiti istinu“.
Ovom istom logikom utemeljenoj na Kristovim riječima: „Tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga“ (Mt 16,25), služile su se i još uvijek služe stotine i tisuće misionara i misionarki, vjerovjesnika, pastoralnih djelatnika i ostalih vjernika, koji su ubijeni samo zato jer nisu, pod cijenu života, odstupili od evanđeoskih vrjednota.
Ubijeni svjedoci vjere kroz 2012. godinu
Redovito, na kraju građanske godine, novinska služba Zbora za evangelizaciju naroda, agencija Fides, objavljuje popis pastoralnih djelatnika koji su izgubili život na nasilan način tijekom posljednjih 12 mjeseci. I ovaj je članak utemeljen na informacijama te iste agencije koja naglašava da već neko vrijeme na popis ne uključuje samo misionare ad gentes u strogom smislu riječi, nego sve pastoralne djelatnike ubijene na nasilan način. Namjerno se ne koristi pojam „mučenici“ osim u etimološkom značenju „svjedoci“, kako se ne bi ušlo u kasniju prosudbu Crkve koja bi taj naslov mogla dati nekima od njih, a također i zbog nedostatka podataka koji se mogu prikupiti o njihovim životima i o okolnostima smrti.
Prema dostupnim podatcima, kroz 2012. godinu, ubijeno je 12 pastoralnih djelatnika: 10 svećenika, jedna redovnica i jedna laikinja.
Prema broju ubijenih, vodeća je Amerika - šest ubijenih: Brazil 2, Meksiko 2, Kolumbija 1, Gvatemala 1; potom Afrika - četiri: DR Kongo 1, Mozambik 1, Tanzanija 1, Madagaskar 1 te Azija - dva: Libanon 1, Filipini 1.
Donosimo njihova imena i najosnovnije podatke:
- Don David Donis Barrera, dijecezanski svećenik, Gvatemalac (70-godina), izboden je na smrt 27. siječnja u mjestu Santa Rosa u Gvatemali.
- Don Jenaro Aviña García, dijecezanski svećenik, Meksikanac (63-godine), ubijen je u svomu stanu 28. siječnja u mjestu Antizapan u Meksiku.
- Časna sestra Liliane Mapalayi, Kongoanka, članica Kongregacije sestara ljubavi Isusa i Marije, smrtno je probodena nožem u svomu školskom uredu 2. veljače, oko 13 sati u mjestu Kananga u DR Kongu.
- Don Anastasius Nsherenguzi, dijecezanski svećenik biskupije Kayanga - Tanzanija (43-godine), teško je ranjen 6. travanja, na Veliku subotu, u mjestu Bushangaro u Tanzaniji, te je sutradan, 7. travnja, preminuo nakon višesatne borbe za život.
- Don Luigi Plebani (62-godine), talijanski misionar „fidei donum“, iz biskupije Brescia, ubijen je u Brazilu, u Rui Barbosa, u pokrajini Bahia. U nedjelju, 29. travnja pronađen je obješen u svojoj kući s povezom na ustima.
- P. Valentim Eduardo Camale, svećenik konzolatin, misionar Bezgrješne (IMC) (49- godina), barbarski je ubijen u noći 3. svibnja za vrijeme pljačke u misiji Liqueleva u Mozambiku.
- Don Pablo Emilio Sanchez Albarracin, dijecezanski svećenik biskupije Cucuta u Kolumbiji, za vrijeme pljačke 8. kolovoza napadnut je i teško ranjen u svomu stanu u mjestu Cucuta na sjeveru Kolumbije. Prevezen je u bolnicu gdje je umro 11. kolovoza.
- Otac Elie Gergi al-Makdessi, monah Reda libanonskih Maronita (50-godina), udavljen za vrijeme pljačke. Njegovo beživotno tijelo pronađeno je 25. kolovoza na cesti uz more u mjestu Naameh, deset kilometara južno od Bejruta.
- Don Teodoro Mariscal Rivas, dijecezanski svećenik (45-godina), Meksikanac, pronađen je 20. rujna, mrtav, svezanih ruku i nogu, u svojemu stanu u kvartu grada Santa Fe. Ubojstvo se, vjerojatno, dogodilo između 18. i 19. rujna.
- P. Bruno Raharison, svećenik isusovac s Madgaskara, ubijen je s više udaraca mačetom u prsa i u glavu 30. rujna za vrijeme krađe na ulici u mjestu Carion na Madagaskaru.
- Katolička laikinja Conchita Francisco, Filipinka (62-godine), pastoralna djelatnica, udovica i majka dvoje djece, ubijena je 13. studenoga iz vatrenog oružja ispred katedrale u mjestu Bongao, u filipinskoj provinciji Tawi-Tawi. Deset godina ranije ubijen je i njezin suprug koji je bio direktor škole pri „Mindanao State University“ (MSU) u Bongaou.
- Don Eduardo Teixeira, brazilski svećenik (35-godina), ubijen je iz vatrenog oružja 16. prosinca u mjestu Novo Hamburgo u Brazilu za vrijeme pljačke.
Spomenuti pastoralni djelatnici nisu napravili neka senzacionalna djela, nisu na sebe skrenuli pozornost masovnih medija, nego su jednostavno: „ispovijedali ljepotu nasljedovanja Isusa Krista gdjegod su bili pozvani dati svjedočanstvo svojega kršćanstva“. Živjeli su svoju vjeru u poniznosti svakodnevnog života, u kontekstu osobnog duhovnog i ljudskog siromaštva, među žrtvama nasilja, tamo gdje su poštivanje života i dostojanstvo osobe vrijednosti koje se gazi, nastojeći donijeti u te sredine svjedočanstvo Očeve ljubavi koju je Isus Krist došao pokazati.
Papa Benedikt XVI. 26. prosinca 2012., tijekom svoga podnevnog nagovora, Angelusa, podsjetio je da mučeništvo đakona Stjepana pokazuje da: „je rođenjem Sina Božjega započela nova era, era ljubavi. Ljubav smanjuje prepreke među ljudima. Čini ih braćom…“ Dakle Papa je povjerio zagovoru sv. Stjepana sve progonjene kršćane, koji su podržani i našim molitvama, te ih je potaknuo da po njegovu primjeru „hrabro i odlučno svjedoče svoju vjeru bez straha“.
Agencija Fides naglašava da se ovim provizornim godišnjim popisima treba uvijek dodati duga lista onih brojnih svjedoka vjere za koje se možda nikada ne čuje, kojima se čak ne zna ni ime, a koji u svakom kutku planeta pate i svojim životom plaćaju svoju vjeru u Krista, „mnoštvo nepoznatih vojnika koji rade za Božju stvar“, kako reče bl. papa Ivan Pavao II.
Ubijeni svjedoci vjere od 1980. do 2012.
Prema statistikama agencije Fides u vremenskom razdoblju od 1980., kada je ubijen nadbiskup Romero, do 2012. život je izgubilo 1012 pastoralnih djelatnika u misijskim krajevima svijeta.
Godina vjere odlična je prigoda da se u našim mjesnim Crkvama ozbiljnije započne obilježavati Dan svjedoka vjere. To je ujedno i prigoda da se sjetimo svojih hrvatskih svjedoka koji su život izgubili samo zato jer su vjernici katolici. Bilo bi hvale vrijedno kada bi ta praksa zaživjela upravo kao uspomena na Godinu vjere.
Kako obilježiti Dan svjedoka vjere?
Jednostavno! U nedjelju, prije 24. ožujka, potrebno je podsjetiti članove zajednice na taj događaj i pozvati ih na molitvu toga dana. Vjeroučenike na satu vjeronauka trebalo bi poučiti o važnosti toga dana. U propovijedi bi se trebalo progovoriti o toj temi. U župnim bi se crkvama mogla zapaliti svijeća, na nekom prikladnu mjestu, kao znak sjećanja na svjedoke vjere. Djeca bi i mladi mogli izraditi župnu oglasnu ploču raznim slikama pojedinih svjedoka vjere, nekom misijskom fotografijom, kojim svetopisamskim citatom. Uz to bi se moglo i vjernike pozvati da toga dana, u svojim obiteljima, izmole misijsku krunicu za misionare, pokojne i žive, kao i za misijske potrebe Crkve.
U našem bi se sjećanju osobito trebali naći naši ubijeni misionari: fra Vjeko Ćurić ubijen iz vatrenog oružja 31. siječnja 1998. ispred crkve u Kigaliju, glavnom gradu Ruande, te s. Lukrecija Mamić, ubijena 27. studenoga 2011. na vratima samostana sestara Službenica milosrđa, Ančela, u mjestu Kiremba, u Burundiju.
Poziv na istinsko svjedočanstvo vjere
Dan svjedoka vjere ujedno je poziv svim kršćanima, svakomu od nas, da svojim kršćanskim životom i primjerom potvrdimo vjeru u Isusa Krista. Sveti Otac Benedikt XVI. u svom apostolskom pismu „Porta fidei“ – Vrata vjere, među ostalim, piše: „Vjerom su, tijekom stoljećâ, muškarci i žene svih životnih dobi, čija su imena upisana u Knjigu života (usp. Otk 7, 9; 13, 8), ispovijedali ljepotu nasljedovanja Isusa Krista gdjegod su bili pozvani dati svjedočanstvo svojeg kršćanstva: u obitelji, na radnom mjestu, u javnom životu, u vršenju karizmi i službi na koje su bili pozvani. Po vjeri živimo i mi: svakodnevnim priznavanjem Gospodina Isusa, prisutna u našem životu i povijesti“. Ovo nam je, svima, poziv i zadaća!
Piše: don Ivan Štironja
Tiskaj 