Tijekom ove godine misijski smo razmišljali i misijski smo djelovali na prostorima Bosne i Hercegovine. Usprkos teške političke, materijalne i socijalne situacije u kojoj se nalazimo širina našeg hrvatskog katoličkog srca i ovaj puta bit će na djelu. I kad smo malo imali i kad ništa nismo imali, bili smo spremni darivati i podijeli s drugima sve što smo imali. Svjesni smo kako moj bližnji ima puno manje od mene. Moj bližnji nije samo pripadnik moga naroda i ne živi samo u mojoj Domovini. On ima drugu boju kože i govori drugim jezikom, a meni je nepoznat. Ispružio je svoju ruku i pokucao je na moja vrata. On od mene ne traži komad kruha i šaku riže. On traži nešto drugo. On želi imati kapelicu i župnu crkvu u kojoj bi se mogao Bogu moliti i Bogu pjevati. Njegova župna crkva neće biti velika i skupo ukrašena, neće imati freske i ozvučenje kao što je to možda ima moja župna crkva. Ona će njemu biti najljepša na svijetu. Bit će njegova. U njoj će se krštavati, krizmavati, slaviti misna slavlja i vjenčavati. Svi mi vjernici katolici u našoj Domovini, posebno u ovo poratno vrijeme, dobro znamo što znači ne imati crkvu i što je crkva građevina značila i što znači u našim vjerničkim životima, kako tijekom minuloga Domovinskoga rata tako i u ovom poratnom vremenu. Bogu hvala, pri kraju smo obnove i izgradnje porušenih i oštećenih crkava u svim našim biskupijama diljem Bosne i Hercegovine.

 

Početkom ove godine stigao je vapaj iz daleke afričke zemlje Zambije. Naš bližnji pokucao je i na vrata naših biskupa. Našem dugogodišnjem misionaru don Borisu Dabi biskup Livingstona mons. Raymond Mpezele povjerio je 2003. godine misiju Lusu koja je smještena uz rijeku Zambezi. Navijestio im je Radosnu vijest. Zajednica je rasla iz dana u dan. Sada imaju malu kapelicu. Jedina tema svih razgovora i želja je izgradnja župne crkve. Žele osim škole i zdravstvenog doma imati i župnu crkvu. Sami ne mogu. Naši su biskupi odlučili da ovogodišnja akcija u svim našim biskupijama u Bosni i Hercegovini bude izgradnja župne crkve u misiji Lusu u Zambiji koju vodi naš misionar don Boris Dabo.

 

Cijelu akciju naši su biskupi povjerili Misijskoj središnjici Nacionalne uprave Papinskih misijskih djela BiH. Svaki će biskup jednim animacijskim pismom potaći sve Vas svećenike i vjernike na prostoru svoje biskupije kako bi se odgovorno odnosili prema ovoj akciji pod nazivom: „Izgradimo crkvu u Zambiji“. Akciju smo započeli 19. ljetnim susretom hrvatskih misionara i misionarki u Banja Luci, koji je bio od 2. do 5. srpnja 2007. godine, i trajat će do kraja 2007. godine. Neće biti vezana niti uz bilo koje vrijeme liturgijske godine, niti uz Misijsku nedjelju. Pozivamo sve katoličke pisane i slušane medije u našoj Domovini i šire da budu potpora ovogodišnjoj akciji za Zambiju. Ne zaboravimo kako su u afričkoj zemlji Zambiji duboki i neizbrisivi tragovi nazočnosti hrvatskih misionara i misionarki tijekom minulih desetljeća. O svima njima, posebno o Borisu Dabi, puno smo čuli i čitali u katoličkim tiskovinama posebno u misijskom informativnom listu Radosna vijest.

 

Hvala Vam dragi prijatelji misija. Neka dobri Bog obilno nagradi Vaše nesebično darivanje. Neka naša ovogodišnja akcija bude nošena papinim pozivom za Misijsku nedjelju 2007.: „Sve Crkve za cijeli svijet!“ Mi se odlučimo za Zambiju!

 

Svoje priloge možete slati i dostaviti Misijskoj središnjici Nacionalne uprave Papinskih misijskih djela BiH sa sjedištem u Sarajevu na sljedeći način: dobrotom pojedinca, preko župnih ureda i ordinarijata, putem pošte i preko banke. Naša adresa: Misijska središnjica, Kaptol 32, 71000 Sarajevo, tel/faks: 033/667-889; e-mail: missio.bih@bih.net.ba, web: www.missio.ba. Bankovni račun u KM: UniCredit Zagrebačka banka d.d.; Račun primatelja: 3383207700006576; Primatelj: Nacionalna uprava PMD BiH; Svrha doznake: Za don Borisa Dabu. Devizni račun: UniCredit Zagrebačka banka d.d.; IBAN BA 39 3383207700006576; Primatelj: Nacionalna uprava PMD BiH; Svrha doznake: Za don Borisa Dabu.