RADOSNA VIJEST - br. 77
Sarajevo, 14.03.2013

Hvala Svetom Ocu Papi!

Otvorimo Vrata Kristu, Gospodinu!

Zasigurno smo, još uvijek, pod dojmom svjesna i slobodna odlaska pape Benedikta XVI. sa službe Rimskoga biskupa i Petrove katedre. Svjetski mediji, u svom ovozemaljskom stilu, neumorno bruje na sve strane tražeći materijala za svoj senzacionalizam. Uz Papu, koji je u središtu pozornosti, u žiži je i neukusna novinarska glad za ekskluzivnošću. Uz to onda, po običaju, ide: površnost, neistina i štošta nečasno. Kao da ništa ne znače Papine uvjerljive riječi da se radi dobra Crkve, potpuno slobodno i svjesno, zbog starosti i malaksalosti, povlači sa stolice Rimske biskupije, kao i svi drugi biskupi kada navrše svoju 75. godinu, kao i, razumije se, s Petrove katedre.

Mnogi su odani katolici, svjesni višestoljetne prakse Crkve, s nevjericom primili tu vijest svoga poglavara. Bilo je to „kao grom iz vedra neba“, iznenađenje i čuđenje. Došlo je to kao korizma na korizmu. Zaista, Isusovu muku, njegov odlazak između svojih, kao da još snažnije uprisutnjuje ova Papina odluka. Kao što je Isus obećao snagu odozgor, tako nas je i Sveti Otac, svojim porukama svih ovih posljednjih dana i tjedana svoje apostolske službe, učvršćivao u vjeri da Gospodin ne ostavlja svoju Crkvu, On je vodi kroz vrijeme i prostor, Crkva je Kristova. Ti pozivi na vjeru i nadu, pouzdanje u providnost, bez sumnje, proizlaze iz srca koje istinski ljubi Boga, iz razuma koji je u potpunosti podložan Božjoj volji i logici, umu i mudrosti.

Bez sumnje, po našim se glavama vrti misao da je Sveti Otac još koju godinu mogao kormilariti Petrovom lađom. Oštrouman je i vitalan, unatoč svojoj dubokoj starosti. Zna Papa što radi! I ovim nam progovara „ex cathedra“. Kao što na jednostavan i svima razumljiv način spaja vjeru i znanost, tako isto svojim slobodnim odreknućem umješno spaja poniznost i veličinu, jednostavnost i čast. Poučava nas kao brižljivi otac da, poput Isusa, nije došao biti služen, nego da služi (Mk 10,45).

Papa Benedikt XVI., Joseph Ratzinger, do kraja savjesno i svjesno važe i mjeri svoje dužnosti prema fizičkoj snazi i mogućnostima. Odgovornost i ozbiljnost potvrđuju ga kao vrsna čovjeka i svećenika, vrhunskoga teologa, velikoga biskupa i Papu, na razini Leona Velikoga, Grgura Velikoga, Nikole Velikoga, kojima je Crkva pridala naslov „Veliki“. Otvoren Bogu i njegovoj Riječi, izgradio je vjerničko srce i um; spojio nadprosječnu intelektualnost i primjernu poniznost; razlučio služenje od vlasti i časti. Njegovo je srce poslušno Kristu Gospodinu i njegovoj riječi, ispunjeno ljubavlju prema Ocu, Crkvi, braći i sestrama. S pravom ga vjernici poštuju, cijene i vole. Uz to onda ide i žaljenje zbog odreknuća i odlaska. Pamtit ćemo njegove riječi, geste, poteze i djela. Kao apostolski prvak, svim se silama zauzimao za aktivan i plodonosan mir u svijetu, za slogu među narodima i svim ljudima, za dijalog, za ekumenizam, za naravni život od naravnoga začeća do naravne smrti, za zdravu obitelj, za dostojanstvo i dostojanstven život svakoga čovjeka, osobito siromašnih, ostavljenih, prezrenih, gladnih, bolesnih, osamljenih, ugnjetenih... Ne boji se priznati svoje ljudske okvire. Kajanje smatra krjepošću a ne poniženjem, praštanje vrlinom i veličinom a ne poniženjem i porazom. 

Učimo od blaženoga pape Benedikta, i u ovoj Godini vjere, i u ovoj korizmi: na prvomu mjestu nismo mi, nego Bog, on je najveće bogatstvo; na prvom mjestu nije naša istina, nego Božja istina, ona preporađa i oslobađa; na prvom mjestu nije naša riječ, nego Božja riječ, ona otvara vidike, osvjetljava put prema vječnoj sreći i beskrajnoj radosti.

Hvala Svetomu Ocu što nam je i svojim primjerom posvjedočio da Gospodin vodi Crkvu, da je Crkva Kristova! Isus je jedini Spasitelj i Otkupitelj sviju.

Stoga: Otvorimo Vrata Kristu, Gospodinu! On je jedini kadar unijeti trajnu radost u naš život.

Obratimo se i vjerujemo Evanđelju! Ono jedino može i naš tjelesni prah oživiti za vječnost.


Don Ivan Štironja

Tiskaj    Pošalji