Misijska nedjelja na Buni
"Misijski ajvar"
Nemamo svi mogućnosti otputovati u siromašne misijske krajeve i pomoći onima kojima je najpotrebnije. To i nije jedini način pomoći a možda ni najbolji. Činiti dobro možemo svaki dan u svomu ili Božjemu domu, svejedno. Najvažnije je dati svoj doprinos, dio sebe, i zbog toga biti sretan jer si možda vratio osmijeh na jedno malo, umorno lice.
Mladi župe Presvetoga Trojstva Blagaj-Buna, kod Mostara, proteklih su nekoliko godina imali originalne ideje kako doprinijeti animiranju i organiziranju Misijske nedjelje. Prošle godine napravili su „Misijsku marmeladu“, na koju su bili jako ponosni. Ideja je uspjela u svakomu pogledu: marmelada je bila ukusna, ambalaža privlačna, proizvod odlično prihvaćen na „misijskomu sajmu“. Jednostavno, svatko je htio imati teglu „misijske marmelade“ u svomu domu.
I ove smo godine htjeli učiniti nešto slično za misije i misionare, ali opet nešto drugačije. Odlučili smo se za „misijski ajvar“. Zadao nam je jako puno posla. No, budući da se odazvao veći broj mladih, sve je bilo lakše i izgledalo puno zanimljivije.
Možda je nekomu sve ovo smiješno, pogotovu zato što nas je većina pravila ajvar po prvi put. Napuniti 100 tegli odjednom, nije baš lako. No, vjerujte, unatoč neiskustvu, veliku poslu, na kraju i umoru, bili smo jako sretni jer smo u „misijski ajvar“, u tih 100 tegli, ugradili sebe. Bio je to proizvod Hrvatske katoličke mladeži s Bune, naše djelo. Uz puno malih ručica sve je ispalo izvrsno. Ispao je, kako kaže naš župnik don Nikola, najbolji ajvar na svijetu. Zašto? Zato što je za tu akciju trebalo odvojiti nešto više od samih paprika, patlidžana i drugih sastojaka potrebnih za ajvar. Trebalo je odvojiti vrijeme za pripremu; jedan cijeli dan posvetiti samo tomu; pomiriti se sa činjenicom da ćemo se vratiti kući narančasti.
Moram priznati da smo pripreme započeli pomalo nesigurni, ali korak po korak i uz malu pomoć iskusnijih, dobili smo dobar proizvod, odličan „misijski ajvar“. Ne želimo kriti tajnu ovoga uspjeha, glavni sastojak za ukus proizvoda. To je kršćanska ljubav, sastojak bez kojega nema dobrog proizvoda na zemlji, pogotovu na nebu. Upravo taj sastojak učinio je naš „misijski ajvar“ najboljim na svijetu.
Svojim misijskim zalaganjem pomažemo braći i sestrama u potrebi ali i našim misionarima i misionarkama koji zavrjeđuju našu duhovnu i materijalnu potporu. Kako ne prepoznati njihovu hrabrost i spremnost za nesebično služenje drugima.
Moramo naglasiti da se u pripremanje Misijske nedjelje redovito uključuju naše majke i bake, udruga žena Sv. Veronika, koje svoja kulinarska umijeća darivaju zajedno s našim proizvodima. Uz sve to pripravljeno, te uz misijske materijale, imali smo pravi mali misijski štand.
Ne treba naglašavati da ništa od ovoga ne bi uspjelo kad naši župljani ne bi imali osjetljivo srce za potrebite i kad ne bi raširenih ruku prihvatili i podržali ove ideje, sa željom da i sami nešto učine za svoju braću i sestre koji umiru od gladi, žeđi, od bolesti koje se liječe vrlo jednostavnim i jeftinim lijekom.
Svjesni smo da je naše djelo „kap u moru“, nije dovoljno za tolike potrebite. No, vrlo je važno radosna srca dati svoje zrno za veliku pogaču Crkve koja će mnogima spasiti život od gladi i bolesti.
Ljubav je dosjetljiva, veli sv. Pavao. Stoga, sljedeće godine možete očekivati nešto novo. Nadam se da će ova ideja potaknuti mlade drugih župa da i sami daju svoj doprinos u obilježavanju Svjetskog dana misija, Misijske nedjelje.
I ovom prigodom zahvaljujemo svima onima koji su nas podržali i molimo sve da podržavaju svoje mlade u kreativnosti za dobro Crkve i naroda. Svojim vršnjacima želimo hrabrost i uspjeh. Na tomu smo i sami Bogu zahvalni, radosni i ponosni jer ćemo svojim vlastitim doprinosom vratiti osmjeh barem jednom bratu ili sestri u potrebi. Neka bude sve na veću slavu Božju, za širenje kraljevstva njegova na zemlji.
Daria Puljić
Tiskaj 