Dragi čitatelji i širitelji Radosne vijesti!

Vrući ljetni mjeseci su iz nas. Cijelo to vrijeme za mnoge je bilo je vrijeme odmora, ali isto tako za najveći broj bilo je to radno vrijeme. Puno stvari utjecalo je na vrijeme kojemu se svatko radovao na svoj način. Lijepi broj tiskovina posebno katoličkih u našoj Domovini pisao je i informirao svoje čitatelje o tome kako je i Papa Benedikt XVI. bio na odmoru sredinom srpnja. Sveti Otac boravio je u Lorenzagu di Cadore u Dolomitima gdje je na odmoru bio i njegov pretčasnik Ivan Pavao II. Ustvrdio je kako će mu za odmor dobro doći planinski zrak kao i vrijeme za razmišljanje i molitvu.

 

Vrijeme odmora dobro je došlo svakome koji ga je zaslužio i koji je krenuo u skupljanje novih snaga za vrijeme koje je pred nama. Benedikt XVI. podsjetio je sve na vrijednost ljetnog vremena. Svima je poručio: "Želim svima posebno onima kojima je to potrebno kako bi si mogli urediti malo odmora, kako bi ojačali tjelesne i duhovne snage i kako bi ponovno odmarajući se našli vezu s prirodom. Ponajprije brda pomažu duhu kako bi težio prema visinama i uzdižu ga prema 'većim vrijednostima' našeg ljudskog postojanja, a koju naša svakodnevnica, nažalost, ponižava." I nastavlja Sveti Otac kako "je vrijeme odmora dar Božji. Onima koji nisu mogli napustiti svoj posao – tu posebno mislim na zemljoradnike koji su zaokupljeni žetvom -, želim da uživaju u plodovima svoga rada."

 

I jedan lijepi broj naših hrvatskih misionari i misionarke tijekom ovih ljetnih mjeseci boravio je u Domovini. Došli su u posjetu svojim biskupijama, provincijama i brojnim prijateljima misija. Došli su nakon tri i više godina zasluženi odmor. Jedan dio njih bio je i na ljetnom susretu hrvatskih misionara i misionarki koji je početkom srpnja održan u Banja Luci. Glasno su - u ograničenom vremenu pred nazočnim biskupima, nacionalnim i dijecezanskim ravnateljima Papinskih misijskih djela -, razmišljali o svojim misijskim postajama i njezinim ljudima, o svome svakodnevnom radu kao i o odnosu nas u Domovini prema njima i prema njihovom misijskom radu.

 

Ono o čemu smo i mi u Domovini tijekom minulih ljetnih mjeseci možda "razmišljati" i o čemu je došao prijedlog iz jednog našeg dekanata, a jesmo li bili spremni pozvati nekoga od naših misionara i misionarki u našu župnu zajednicu i u sredinu svoga života i rada. Prilika je ovo da si postavimo pitanje, a što smo učinili? Možda smo sretni da smo ih sreli i da smo se lijepo pozdravili. Međutim, vremena i interesa za njih skoro da i nije bilo. Pa, imamo mi i važnijeg "svoga" posla bez obzira na kojem se mjestu nalazimo. Toliko je toga u ovom poratnom vremenu što moram uraditi, a što ne mogu nikako stići i završiti. Nemam vremena pozvati ih, ali isto tako nemam vremena i interesa pročitati i vidjeti gdje su i što rade naši misionari i misionarke. I misijski informativni list Radosna vijest dodatno je opterećenje na mjestu koje mi je povjereno. Zaboravljamo da se oni u njemu javljaju svim prijateljima misija. Pa i želja jednog 'odgovornog' " šaljite mi za povjerenu mi župu samo jedan broj", iako iz župe koja mu je povjerena ima više misionara i misionarki. Ili drugi 'odgovorni' hvali se kolegi kako je uspio otkazati primanje svih katoličkih tiskovina u župi koja mu je povjerena.

 

Na početku smo nove školske godine. Razmišljamo o tome kako se duhovno pripremiti za sljedeću školsku i akademsku godinu. Svi smo pozvani da s Bogom započnemo i s Bogom sigurnije hodimo kroz cijelo to vrijeme mojih školskih obveza. Prilika je ovo za svakoga od nas da razmislimo što u tom vremenu može svatko od nas tijekom narednoga vremena učiniti za misije i naše misionare. Ne dozvolimo da nas zahvati ona dobro poznata: "Daleko od očiju, daleko od srca!"

 

Prilika je ovo da animiramo ponajprije sebe, a onda i sve oko nas kako bi misijska svijest i odgovornost zaživjeli ili napravila korak dalje u sredini u kojoj živim i za koju sam odgovoran. Najlakše je ispitivati tuđu savjet i ispovijedati tuđe grijehe. Međutim, neka svatko od nas krene od sebe i pita se, a što sam to ja učinio i što još mogu učiniti? Pozvani smo tijekom ljetnih mjeseci od naših dviju Nacionalnih uprava Papinskih misijskih djela Bosne i Hercegovine i u Republici Hrvatskoj da se odazovemo pozivu davanja konkretne potpore izgradnji crkve u Zambiji i pomoći djeci u Demokratskoj Republici Kongu. Nadat je se da će svi katolički mediji pisani i slušani u našoj Domovini dati kvalitetnu potporu ovim akcijama i brojnim prijateljima još više približiti poziv na konkretno djelovanje. Ne smije se tako brzo zaboraviti što su pozivi i vapaji i konkretno činjenje učinili za nas tijekom minulog Domovinskog rata kako u Bosni i Hercegovini tako i u Republici Hrvatskoj. Bili smo sretni i radosni na svaku pokazanu širinu katoličkog srca koja je dolazila iz svijeta. Sada smo mi na redu. Imamo priliku biti kršćanski i katolički široki za moga brata koji ima drugu boju kože i koji govori drugim meni nepoznatim jezikom. Odazovimo se na poziv koji je došao do nas.

 

Tomo Knežević