RADOSNA VIJEST - br. 73
Sarajevo, 14.11.2012

Isus - prvi i najbolji prijatelj

Uvodnik

Zakoračili smo u Godinu vjere. Papa Benedikt XVI. svojom nas je apostolskom pobudnicom Vrata vjere probudio i potaknuo da se upitamo što bi bilo osobito korisno i spasonosno za sve nas. Ako želimo u dubini duše osjetiti radost zbog vjere, valja nam žurno poći i misionarskim žarom posvjedočiti ljubav Božju u svijetu. Upravo onako kako to čine naši misionari.

Svatko od nas treba izvršiti svoju kršćansku zadaću i tako dati svoj udio u tomu velebnu projektu spasenja svijeta. Svijet nam se koji put predstavlja kao neobuzdana rijeka koja ispred sebe ruši sve ono što stoji na putu njezinoj matičnoj snazi i žudnji. Takva se opasna silina ne slijedi nego se sve čini da se ukroti, ogradi, kanalizira i učini korisnom za život.

Svijet je Stvoriteljev dar stavljen čovjeku na uporabu. Ne kao vlasništvo, nego na privremeno korištenje. Stoga se od čovjeka kao stvorenja traži odgovornost i briga. Trajna mu je zadaća da svoga Stvoritelja upoznaje, ljubi, da mu se zahvalno klanja. Nipošto da se i sam izopači te svoga Stvoritelja iz svijeta ukloni.

Uz novo moderno vrijeme, valja izraditi nove metode. Zato je potrebna nova metoda evangelizacije. Stare i trajne sadržaje Biblije, Drugoga vatikanskog koncila i Katekizma Katoličke Crkve, valja prenijeti u čine i izraze konkretna svjedočenja: u vjeri rasti, zazirati oda zla, prianjati uz dobro, natjecati se u poštovanju, u revnosti hitri, u duhu gorljivi, u nadi radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani!

Tako se obnavlja veza s korijenima i u isto vrijeme teži prema vrhuncima.

Ne će nedostajati uspjeha, ako nas prati „radost vjere“ (Fil 1,25) u Krista. Pravoga se i dobra prijatelja s oduševljenjem pozdravlja i drugima predstavlja. Isus, koji nam nudi spasenje i vječnu radost u svomu kraljevstvu, zaslužuje mjesto prvoga i pravoga prijatelja u našemu životu. On je jednostavno najvrjedniji i najvjerniji prijatelj. Tako ga se svuda i svima predstavlja. To je taj žar o kojemu govori Sveti Otac, žar koji postaje prava sreća tek onda kada se podijeli s drugima.

Naš dugogodišnji misionar u Kongu fra Stojan Zrno donosi primjer svoga katehiste, domaćega vjerovjesnika. Riječ je o mladiću Valencu, poganinu. Bio je vrlo čestit i cijenjen od svih stanovnika u svomu selu. U međuvremenu se oženio, također pogankom. Budući da je bio pismen, izabrali su ga za vjeroučitelja. Kako to? Vjeroučitelj poganin! Dao se na učenje o vjeri. Nije to znanje držao za sebe. Najprije je svoju ženu oduševio za kršćanstvo. Otkriće i radost vjere podijelio je i sa svojim suseljanima. Predstavio im je svoga novog Prijatelja, Isusa. Više njih, cijela skupina, oduševljeno je pratila i upijala pouke. Zaželjeli su postati katolicima. Kada je fra Stojan 2000. godine prvi put stigao u selo Kaimpulu, Valence mu je predstavio 42 katekumena koji su toga dana bili kršteni. Prvi je u redu za krštenje bio Valence, a onda ostali. Koliki misionarski žar jednoga mladića poganina?

Oko nas je mali broj deklariranih pogana. No, ne mali broj mlakih ili hladnih kršćana, pa i onih izgubljenih. Žetva je velika, radnika malo, kaže Gospodin (Mt 9,37). Velik je posao pred nama: hladne i mlake u vjeri valja zagrijati, izgubljene vratiti. U galami ovoga svijeta proces ne će ići s mnoštvom riječi. Pozornost na svoju kršćansku ponudu, na najvećega Prijatelja, možemo privući samo kršćanskim življenjem. Svijet se mijenja dobrim djelima a ne praznim pričama.

No, na tomu putu nema uspjeha bez molitve, te nezaobilazne biblijske metode. Isuse, Dobri Pastiru, pravi i najbolji Prijatelju, učini nas istinskim svjedocima vjere da nas jednoga dana prepoznaš ne samo po riječima „Gospodine, Gospodine!“ (Mt 7,21) nego i po djelima kakva ti od nas tražiš i očekuješ!


Don Ivan Štironja

Tiskaj    Pošalji