In memoriam vlč. Zdravku Mandiću
Blago preminuo u Gospodinu okrijepljen svetim sakramentima u 62-oj godini života i 32-oj godini misništva
U srijedu, 20. lipnja ove godine, u travničkoj bolnici, opremljen svetim sakramentima, preminuo je svećenik Vrhbosanske nadbiskupije vlč. Zdravko Mandić, župnik župe sv. Barbare, Breza, u 62. godini života i 32. godini svećeništva. Sveta Misa za pokoj njegove duše, i oproštaj od župljana, upriličeni su u petak, 22. lipnja u 17 sati. Misu je predvodio vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić. U koncelebraciji je sudjelovalo oko trideset svećenika i sv. Misi prisustvovao veći broj vjernika. U ime župljana riječi oproštaja i zahvale pokojnomu župniku vlč. Zdravku uputila je jedna mlada župljanka.
Sutradan 23. lipnja u 14 sati slavljena je Misa zadušnica te potom obavljen ukop u obiteljsku grobnicu na groblju Grabovi, župa Kandija. Svetu Misu zadušnicu na kandijskom groblju predvodio je pomoćni vrhbosanski biskup mons. Pero Sudar, koncelebriralo oko pedeset svećenika te sudjelovalo mnoštvo vjernika rodne župe vlč. Mandića i župa u kojima je pastoralno djelovao.
U ime svećenika Vrhbosanske nadbiskupije od pokojnika se oprostio generalni vikar mons. Luka Tunjić, u ime školske generacije šamački dekan preč. Bartol Lukić, župnik župe Oštra Luka-Bok, kod Orašja, te na kraju kandijski župnik i bugojanski dekan preč. Ilija Miškić. Nakon oproštaja obavljeni su sprovodni obredi koje je predvodio biskup Sudar.
Život. Zdravko je rođen 27. svibnja 1950. u Kandiji kod Bugojna od oca Ljubana i majke Bisere r. Žulj. Prva četiri razreda osnovne škole završio je u Kandiji, a ostala četiri u Bugojnu. Sjemenišnu gimnaziju započeo je u Dubrovniku. Nakon druge godine otišao je u novicijat kod otaca Isusovaca, gdje je ostao dvije godine. Potom je, u dogovoru sa svojim poglavarima, iskoristio pauzu koja mu je dobro došla kao radno iskustvo u bugojanskom kombinatu „Kvalitet“, kao i za razmišljanje o svećeničkom pozivu iz potpuno drugoga kuta. Dok je tako radio i pomagao svojoj obitelji, svećenički je poziv u njemu dozrijevao i prerastao u odlučni „hoću, s Božjom pomoću“. Nastavio je sjemenišnu gimnaziju u Zadru te se po završetku 1974. godine upisao na filozofsko-teološki studij na Vrhbosanskoj bogosloviji u Sarajevu, koji je završio 1980. Za đakona je zaređen 2. prosinca 1979., a za svećenika 29. lipnja godinu kasnije u Sarajevu, po rukama blagopokojnoga nadbiskupa Marka Jozinovića. Mladu je Misu slavio u rodnoj župi Kandiji, 6. srpnja 1980.
Misionar. Sve je započelo jedne nedjelje kada je u župi sv. Ilije proroka u Kandiji propovijedao preč. Ivan Starčević, kanonik i profesor. Tom je prigodom propovjednik osokolio mlade da se ne boje odgovoriti glasu Božjemu koji osjećaju u sebi i koji ih zove na širenje vjere i osnivanje novih Crkava među narodima koji još nisu upoznali Krista. U duši dječaka Zdravka, tadašnjega osmoškolca, te su riječi naišle na oduševljenje i potaknule ga na razmišljanje. Zrno je klijalo i raslo na plodnu srcu kroz vrijeme cijeloga školovanja. Dozrelo je i donijelo plod devetogodišnjeg misionarenja u Zambiji. Nakon kratka djelovanja u župama Radunice i Žepče, u dogovoru s nadbiskupom Markom Jozinovićem, otputovao je u misionarsku zajednicu u Irsku, k Bijelim ocima u Dublin, gdje se jezično pripremao za afričke misije. U Zambiju je otputovao 5. ožujka 1982., u biskupiju Čipata, misiju Minga, gdje je djelovao s nekoliko irskih misionara, Bijelih otaca do 1986. Te je godine preuzeo župu Čikungu, u istoj biskupiji, gdje mu se pridružio novi misionar vrhbosanski svećenik vlč. Marko Stipić. Don Zdravko je tu ostao do svoga povratka u Domovinu 1991.
Dakle punih devet godina, može se reći onih najljepših, svoga života darovao je mladoj Crkvi u Africi. Tu je stekao veliko svećeničko i misionarsko iskustvo radeći nesebično za braću i sestre, propovijedajući, ispovijedajući, krsteći... U jednom razgovoru reče da je samo u posljednjih pet-šest godina misionarskoga života, zajedno s vlč. Markom, krstio oko 4.000 djece i odraslih. Toliko se, u ovo naše vrijeme, ne krsti u cijeloj BiH kroz čitavu godinu dana.
Po povratku u Domovinu, velečasni je Mandić kratko djelovao u katedralnoj župi Presvetoga Srca Isusova u Sarajevu, a potom je 29. srpnja 1991. imenovan župnikom župe sv. Ilije Proroka u Rostovu. Njegova posljednja životna postaja bila je župa sv. Barbare u Brezi za koju je imenovan župnikom 6. kolovoza 2002.
Vlč. Zdravko, u razgovoru za rujanski broj Radosne vijesti 1991., nakon devetogodišnjeg djelovanja u Zambiji, kratko je i jasno rekao da bi se opet „vrlo rado“ vratio u misije, te nadodao: „Tomu se i nadam nakon što popravim zdravstveno stanje“.
Zdravstveno se stanje Zdravku nije popravljalo. Vlč. „Jazo“ - kako se sam predstavljao - nije se vratio u Afriku. No, tim nije bila manja njegova ljubav prema misijama i narodu kojemu je služio. Svojom skromnošću i jednostavnošću proživljavao je svoje svećeništvo i nasljedovao siromašnoga Krista Gospodina, te ostao vječni zaljubljenik u misije i trajni misionar srcem i djelom.
Užoj i daljnjoj rodbini vlč. Zdravka, svim prijateljima i znancima, izražavamo iskrenu kršćansku sućut i blizinu, a za pokoj njegove misničke i misionarske duše upućujemo Bogu molitve da mu propuste oprosti a za učinjena dobra djela neka ga dobrostivo nagradi te mu očinski pripravi mjesto na vječnoj gozbi Krista Jaganjca. Vjekovao u miru Božjemu!
Don Ivan Štironja
Tiskaj 