Kongo, 15.05.2012

Iz dnevnika jednog misionara

89. nastavak

Šef sela želi katoličku zajednicu

Idemo prema Manyamuni. Njihovi pjevači koji su pjevali u Kalemi prate nas polako na biciklima. Prolazimo kroz nekoliko manjih sela. U Mutoyu nas zaustavljaju vičući: „Šef želi razgovarati s vama.“ Dok Pierre umanjuje brzinu, odgovaram im: „Ja posjećujem kršćane. Nisam došao ovamo na razgovore sa šefovima selâ.“ Malo dalje zapriječiše nam put. Vele da šef sela želi sa mnom razgovarati. Siđoh s motora. Primiče mi se polako jedan starac. Ima više od 80 godina. Jedva hoda. Kaže da je on šef sela i da želi katoličku školu. Međutim oni već imaju školu koja pripada jednoj protestantskoj sekti. Šef sela veli da želi i katoličku zajednicu. Misli stari da je s vjerom kao i s ostalim seoskim poslovima. Šef naredi i mora tako biti. Oko nas se u tren iskupi mnogo svijeta. Svi galame da im škola slabo radi i da hoće katoličku. Rekoh im da ću im poslati ravnatelja škole iz Manyamune i on će im sve objasniti da li postoje uvjeti za katoličku školu. Nije red da se o tako važnim stvarima, kao što su škola i katolička zajednica, razgovara nasred puta. U vezi s katoličkom zajednicom velim im da ću im poslati vjeroučitelja Williama koji nadgleda sva sela. On će vidjeti da li zbilja žele moliti ili je to samo dvolična igra da se dobije katolička škola.

„Misionar ubija vještice i druge zle ljude“

Na ulazu u Manyamunu okupilo se mnoštvo. Smrtni slučaj. Umro starac koga su svi optuživali da je čarolijama nanosio zlo u selu. Prije malo više od godinu dana umro je naš kršćanin Filip upravo kad smo ulazili u selo. On je bio „odgovoran“ za sve zlo u selu. Tako su uvijek presuđivali vračevi. Ali prije same smrti svoju „moć“ predao je Meliki koji je danas umro, dakle ponovno smrt „zloga“ pri našem dolasku. Zato svijet šapuće među sobom: „Misionar ubija vještice.“ Dakle, ja imam moć veću čak i od vrača. Ovaj Melika imao je velikih zavrzlama s našim ravnateljem škole. Ravnatelju umro iznenada šestogodišnji sin koji se rodio nakon dugih godina čekanja. Meleka pronio glas da ga je ubio sam ravnatelj jer da ima kontakt sa „sirenama“. To su poludjevojke, poluzmije koje žive u vodi. One su u dosluhu s ravnateljem „ubile“ dijete. Tako nevjerojatne priče, ali čitavo selo vjeruje da je to istina, osim ako vrač ne proglasi drugoga krivca. Zato su išli najprije u tri vrlo udaljena sela, gdje postoje „vrlo moćni“ vračevi da bi tražili njihovo mišljenje. Na kraju su stigli i do Velikog Poglavice. On ih poslao svome vraču a vrač optužio Meleku da je on ubio dijete. Sada je jadni starac morao platiti sve troškove na četiri sudišta i dati ravnatelju škole 150 $. A plaća jednog učitelja iznosi oko 50 $! Jadni čovjek! Kažu da kod Velikog Poglavice ima još 67 tužbi protiv njega. Naravno, svi ovdje vjeruju da je istina to što su vračevi „otkrili“. A sada, eto, čovjek umro. Što sada? Nemoguće ga zakopati, jer neće imati mira na onome svijetu, ako obitelj ne plati dugove za njega. A tko može u ovom času imati toliko gotova novca? Ipak su se snašli. Sinovi su potpisali da će ravnatelju škole u što skorije vrijeme dati 150 $, a i podmiriti sve ostale očeve „dugove“. Tako je Meleka otišao u miru na onaj svijet.

Navečer smo pozvali ravnatelja škole, njegovu ženu kao i sve ostale koji vode kršćansku zajednicu da ih savjetujemo kako se kao kršćani ne smiju povoditi za poganima. Rekoh ravnatelju škole: „Ako uzmeš novac od Melekinih sinova, onda će ti se svi rugati da je za tebe tvoj pokojni sin vrijedio samo 150 $. Eto, koliko ste ga voljeli! Bit će ti to proklet novac, jer nitko nije stekao Božji blagoslov uzimajući novac na taj način.“ Poslušao me i obećao da neće tražiti tih 150 $. Ostadosmo tako u kući skoro do ponoća, dok su mladi vani pjevali i plesali uz vatru.

Misa u selu Manyamuna

Ovo selo je u „zaklonici“, a dosta je udaljeno od većih rijeka pa ni u sušno doba jutra nisu hladna kao drugdje. Mogli smo na vrijeme početi sv. Misu. Krstio sam četiri odrasle osobe i jednu bebu, a bilo ih je još dvoje za prvu sv. Pričest. Pjevao je novi zbor koji je nedavno osnovan.

U ovoj se zajednici uvijek nešto događa. Sada imaju dva zbora, a svaki put kad ih posjetim, ima ih nekoliko za krštenje. Hrabro se drže, iako je u ovom selu veliki utjecaj raznih sekti, „proroka“i vračeva. Ovdje je više nego igdje drugdje naglašen problem zla, bolesti, nevolja i smrti. Otkuda sve to dolazi? Zato ti tzv. „molitelji-iscjelitelji“ savjetuju svijet da mole u sektama koje imaju „moć“ i „Duha Svetoga“, jer će umrijeti ako ostanu u Crkvi koja nema „moć liječenja“. Moliti bučno, što jače, tresti se, padati u trans, to je znak „prave“ molitve. Barem tako tumače ti „proroci“ iz sekta.

Fra Stojan Zrno, misionar