Službenica Božja Paulina Maria Jaricot
150. obljetnica smrti utemeljiteljice Djela za širenje vjere
U povodu 150. obljetnice smrti utemeljiteljice Djela za širenje vjere (Opus pro propagatione fidei), službenice Božje Pauline-Marie Jaricot (Žaricò), u Lyonu je 9. siječnja ove godine organiziran simpozij koji je završio pontifikalnim misnim slavljem u crkvi sv. Niziera gdje se nalaze ovozemaljski ostaci njezina tijela. Brojne Nacionalne uprave Papinskih misijskih djela širom svijeta potakle su obilježavanje godišnjice smrti ove primjerne vjernice, službenice misijskoga djela Crkve, koja je svoj život potrošila služeći braći i sestrama u potrebi.
I Crkva u Bosni i Hercegovini obilježila je ovaj dan svetim Misama u katedralnim crkvama u: Sarajevu, Banjoj Luci i Mostaru. Isto tako, u crkvi Sv. Ilije Proroka u Stocu toga istog dana, 9. siječnja, don Rajko Marković, župnik i dekan, slavio je svetu Misu u znak zahvalnosti Bogu za sve dobročinitelje, kao i za proglašenje blaženom Pauline Marie, čije je društvo pomoglo izgradnju stolačke župne kuće, a što se može pročitati na spomen-ploči iznad ulaznih vrata.
I ovom prigodom zahvaljujemo kardinalu Vinku Puljiću, biskupu Ratku Periću i biskupu Marku Semrenu, koji su toga dana predvodili svete Mise te uputili pastirsku riječ prisutnim svećenicima, redovnicama i vjernicima, prijateljima misija, osvijetlivši lik ove, nažalost kod nas malo poznate, a tako velike majke bezbrojnih siromaha i nevoljnika. Isto tako zahvaljujemo svećenicima, časnim sestrama, vjernicima, svim prijateljima misija koji su toga dana sudjelovali u obilježavanju ove značajne godišnjice. Napose zahvaljujemo poglavarima Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa, prisutnim profesorima, te bogoslovima koji su pjevali na Misi u sarajevskoj prvostolnici. Propovijedi spomenutih propovjednika objavljene su, djelomično ili cjelovito, na službenim portalima biskupija (Banja Luka i Mostar) te na portalu KTA. Sve je prenio i misijski portal Nacionalne uprave PMD BiH. Ovdje donosimo neke dijelove tih propovijedi.
Iz propovijdi biskupa Ratka u Mostaru
Paulina je rođena u Lyonu u Francuskoj, 22. srpnja 1799. kao sedmo dijete u svojih roditelja. Otac Antoine bio je bogati industrijalac svilom. Iz djetinjstva se sjećala da se u obitelji pričalo o misijama i o dogodovštinama misionara. Kao djevojčica pala je, teško se povrijedila i ozbiljno razboljela, 1814. Majka je njezina Jeanne učinila zavjet Bogu: ona daje svoj život samo da joj kći ozdravi. Zavjet se ispunio: petnaestogodišnja djevojčica ozdravila, a majka joj umrla! Godine 1816., u svojoj 17. godini, nakon propovijedi jednoga svećenika, obratila se, odrekla svjetovne taštine i biserja, zavjetovala tjelesno i duševno djevičanstvo, iako nije osjećala redovničkoga zvanja.
Prosvijetljena na Cvjetnicu 1817. godine osnovala je udrugu djevojaka za „Zadovoljštinu Srcu Isusovu koje je nepriznato i prezreno“. Njezin brat Fileas, sjemeništarac, pričao joj je kako su Inozemne misije u Parizu u velikim novčanim poteškoćama. Njoj je palo na pamet da sa svojim članicama „Zadovoljštine“ osnuje novu udrugu ustrojenu u desetine, stotine i tisuće članova, poput kakva lanca, tako da svaki član ili članica nađe po deset novih članova, koji će svatko od njih tjedno dati po novčić, jedan sou, najmanji dio francuskoga franka, za širenje vjere. Bilo je to 1819. Ta je udruga 1822. postala službeno Djelo za širenje vjere i stala se međunarodno širiti. Na kraju stoljeća Djelo je ušlo u gotovo sve zemlje svijeta.
Iz propovijedi biskupa Marka u Banjoj Luci
Cijela je Crkva misijska, a djelo evangelizacije temeljna dužnost Božjeg naroda (Ad gentes, 35). A Crkva, Božji narod, to si ti, to sam ja, to je svaki katolik. Doslovno, svaki od nas bez izuzetka. Prema tomu, evangelizacija je obavezno djelovanje svakoga od nas. To je naša osobna dužnost. Jer Bog ”hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine” (1 Tim 2,4). Koliko smo svjesni da smo odgovorni za navještaj evanđelja u svojoj sredini? Koliko nam je stalo da se Božja riječ čuje do na kraj zemlje? Kako se uključiti u misijsko djelovanje Crkve? Tko je odgovoran u Crkvi za djelo misija?
Papinska misijska djela (PMD).Papinska misijska djela imaju zajedničku, primarnu i glavnu svrhu promicanja sveopćeg misijskog duha u Božjem narodu. Njih čine četiri djela: Djelo za širenje vjere, Djelo svetog Petra apostola, Djelo svetog djetinjstva i Misijska zajednica svećenika, redovnika i redovnica. Da bi postigla tu svoju svrhu, pozivaju Božji narod da daje svoje misijsko svjedočanstvo po duhovnoj i materijalnoj suradnji u djelu evangelizacije.
Djelo za širenje vjere.Moglo bi se pretpostaviti da je za osnivanje Djela za širenje vjere bio potreban iskusan misionar koji je osobno poznavao potrebe dalekih misija. No, povijest nam govori da je to djelo osnovala mlada Liončanka Paulina Marie Jaricot, koja nije nikada ostavila tlo Francuske. To se dogodilo u Lyonu 1822. godine, a 1922. Djelo je preneseno u Rim i postalo je ”papinsko”. ”Ovo Djelo ima zadaću buditi zanimanje za sveopću evangelizaciju na svim područjima Božjeg naroda: u obitelji, u osnovnim zajednicama, u župama, u školama, u pokretima, u društvima, tako da čitava biskupija postane svjesna svoga sveopćeg misijskog poziva” (Statut PMD).
Djelo sv. Petra apostola.Moglo bi se misliti da je Djelo sv. Petra apostola osnovao uvaženi teolog koji bi znao koliko je potrebno da se to Djelo ukorijeni u svim zemljama imajući vlastitu hijerarhiju i svećenstvo. Ali ništa od toga. To su Djelo osnovale dvije žene iz Normandije: gospođa Bigard i njena kćerka, da pomognu odgoj domorodačkih svećenika. I to Djelo je došlo pod pokroviteljstvo Rima 1919. godine. ”Ovo Djelo je ustanovljeno da potiče kršćanski puk na pomoć u odgoju domaćeg klera u misijskim Crkvama. Ono ga poziva na suradnju u odgoju kandidata za svećeništvo svojom duhovnom i materijalnom pomoću” (Statut PMD).
Djelo svetog djetinjstva. Konačno, ne bismo li za Djelo svetog djetinjstva mogli zahvaliti samilosnom srcu neke majke ili dobrotvornoj revnosti neke redovnice koja se posvetila brizi za djecu? Ne. Njegov osnivač je biskup mons. Forbin Janson, a osnovano je u Parizu 1842. godine. ”Ovo Djelo služi pojedinačnim Crkvama pomažući odgojitelje da postepeno bude kod djece i mladih opću misijsku svijest i da ih potiču na zajedništvo duhovnih i materijalnih dobara s djecom iz zemalja i Crkava koje su siromašne” (Statut PMD).
Misijska zajednica svećenika, redovnika i redovnica.Papinska misijska zajednica svećenika, redovnika i redovnica osnovana je 1916., a utemeljitelj joj je o. Pavao Manna. ”Papinska misijska zajednica je posebna služba PMD, a cilj joj je da misijski odgaja i informira svećenike, redovnike i redovnice, kao i pripravnike za svećeništvo i redovnički život, ukratko, sve one koji su po svom zvanju pozvani da vode i animiraju Božji narod” (Statut PMD).
Iz propovijdi kardinala Vinka u Sarajevu
Bog poziva ljude da po njima bude naviješteno Kraljevstvo Božje – spasenje ljudi. Danas bi nam ponovno trebala ona vatra koju je imala Paulina Marija, onaj žar da trgne iz osrednjosti, iz malodušnosti, iz neke mlitavosti. Zato je Papa i pozvao cijelu Crkvu na novu evangelizaciju. Crkvi treba više žara…
Čovjek se pita zašto nema više evanđeoskog žara u nama i među nama, da svi na nama mogu pročitati da smo Kristovi, da svi mogu prepoznati da nam je stalo svjedočiti vjeru Isusa Krista. „Obratite se i vjerujte Evanđelju“, kaže Isus Krist. Zato On poziva učenike. Danas smo evo mi tu: svećenici, bogoslovi, tu su časne sestre. Itekako možemo prenositi taj poziv: „Pođi za mnom.“ Ali, svi su kršćani pozvani slijediti Krista. U psalmu smo molili: „O kad bi svi upoznali putove Gospodnje“. Upoznati putove Gospodnje i slaviti Boga to je smisao života vjere. Zato, neka nam Paulina Marija izmoli taj žar. Žar s kojim je ona organizirala Djelo za širenje vjere. Da i mi shvatimo da je vjera dar: nisam dobio vjeru samo za sebe, nisam dobio krsnu milost samo za sebe, nisam vjernik samo za sebe. U meni mora gorjeti ona krsna svijeća kako bi svi prepoznali da živim i svjedočim Uskrsloga Krista, da ga naviještam.
Pripremio don Ivan Štironja
Tiskaj 