Kršćanin svjedok vjere i Kristove ljubavi
Korizma, koja je pred nama, izvrsno je vrijeme za svjedočenje Kristove ljubavi
Već smo punim korakom ušli u Novo ljeto. Kao što smo od svemoćnoga Boga zatražili blagoslov za novi početak, tako smo mu najiskrenije zahvalili za sva primljena dobročinstva tijekom prošle godine.
S radošću sam mu, svetom Misom na Staru godinu, iskreno zahvalio za sve naše misionare, misijske animatore, dobročinitelje i prijatelje misija. Mi se kršćani ne bismo smjeli umoriti u molitvi za pomoć i svijest da budemo svjedoci vjere i Kristove ljubavi.
Da, svi smo po krštenju pozvani biti svjedoci žive vjere poput naših misionara koji su spremni na žrtvu do prolijevanja krvi.
Da je to tako, potvrđuju brojke ubijenih pastoralnih djelatnika u svijetu. Prošle 2011. godine ubijeno je 26 pastoralnih djelatnika, dok se tijekom posljednjih deset godina broj penje na 281.
Možda ovaj broj nekomu ne znači puno. Nije čudno jer se radi o nečemu što se dogodilo tamo negdje daleko. No, ako se prisjetimo da se na popisu pobijenih nalazi naš brat fra Vjeko Ćurić (+1998.) i sestra Lukrecija Mamić (+2011.), stvar nam postaje drugačija, bliža. Pogotovu ako se prisjetimo da smo svi djeca Božja, braća i sestre, onda ne možemo ostati ravnodušni.
Sve nas ovo poziva na jače povezivanje s našim misionarima i misionarkama, kao i dublje osjećanje svoje poginule braće i sestara kojih se na razini cijele Crkve, već od 1993., svake godine, kao svjedoka vjere, molitveno sjećamo 24. ožujka. Toga je dana ubijen salvadorski nadbiskup Oscar Arnulfo Romero (+1980.). Dok je Ocu nebeskom prikazivao Euharistijsku žrtvu Isusa Krista, i sam je postao žrtva za istinu i pravdu u korist obespravljenih i siromašnih.
Bilo bi hvale vrijedno da se u svim našim biskupijama, župama i crkvenim zajednicama taj dan molitveno obilježi i posveti sjećanju na ubijene misionare i misionarke.
Spomenute brojke ubijenih ne plaše misionare i misionarke te nisu razlog njihova povlačenja iz nesigurna u sigurniji svijet. Unatoč neizvjesnosti, često i otvorenim prijetnjama, oni ustrajavaju u tom svijetu potrebnom promjene utemeljene na Božjoj ljubavi, utjesi i milosrđu. U tu misiju stvaranja boljega svijeta svi smo uključeni po svetom krštenju. Jednostavno smo pozvani doprinositi za Tijelo Kristovo, za Crkvu, kako kaže veliki misionar i apostol naroda sv. Pavao: Radujem se sada dok trpim za vas i u svom tijelu dopunjam što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu (Kol, 24).
Blaženi papa Ivan Pavao II. u svojoj enciklici (1990.) o trajnoj vrijednosti misijske naredbe naglašava da misionarska žrtva mora biti podijeljena i potkrijepljena žrtvom vjernika. Zato Papa, među ostalim, posebno poziva one koji provode pastoral bolesnika da ih poučavaju o vrijednosti trpljenja te svoje patnje prikazuju za misionare. Takvim prikazanjem i bolesnici postaju misionari (usp. Redemptoris missio 78).
Sveti Otac Benedikt XVI. misijskom nakanom Apostolata molitve: Da Gospodin podrži napore zdravstvenih djelatnika koji pomažu bolesne i starije osobe u najsiromašnijim krajevima, mjesec veljaču molitveno veže s Danom bolesnika te bolesnike stavlja pod moćnu zaštitu Bezgrješne Djevice, Gospe Lurdske. Ujedno nam ih svima stavlja na brigu te nam posvješćuje da svaki kršćanin može pomoći u brizi za bolesne i starije u siromašnim krajevima. Na taj se način posadašnjuje djelo Milosrdnoga Samaritanca koje Crkva nastavlja svojom brigom, misionarskim djelovanjem kao i pozivom na suradnju.
Korizma, koja je pred nama, izvrsno je vrijeme za svjedočenje Kristove ljubavi. Staviti se u službu braći i sestrama, osobito kad je u pitanju bolest, siromaštvo i nemoć, veliko je svjedočanstvo vjere i Kristove ljubavi.
Pobožnost Križnoga puta, koja se osobito prakticira u korizmene petke, ne može nas ostaviti ravnodušnima. U središtu je pozornosti Krist patnik, „nositelj“ patnje Crkve i svijeta. Ne možemo ga zamijeniti i preuzeti sav teret, ali mu možemo pomoći. Svatko od nas, molitvenom i materijalnom potporom, može mu priskočiti u pomoć poput Šimuna i Veronike. Sve je to način svjedočenja vjere i Kristove ljubavi na što nas poziva Majka Crkva.
Don Ivan Štironja
Tiskaj 