Zagreb, 14.12.2011

Misionarka milosrđa Božjega

S. Lukrecija darovala svoj život za mladu Crkvu u Burundiju

U kasnim večernjim satima u nedjelju 27. studenoga 2011. godine u Provincijalatu sestara Službenica Milosrđa u Splitu zazvonio je telefon s viješću: ubijena je s. Lukrecija. Oko 21 sat po lokalnom vremenu dvojica naoružanih i maskiranih razbojnika upali su u samostan u Kirembi tražeći novac. Nakon što su im sestre dale sav novac koje su imale, na mjestu su ubili s. Lukreciju. Sestru Carlu Brianza, kućnu poglavaricu i talijanskog volontera gospodina Francesca Bazzania su oteli i uzeli samostanski auto te se odvezli u nepoznatom smjeru. Volonter se slučajno zatekao u samostanu jer su ga sestre pozvale da otkloni kvar nestanka struje koji su, kako se kasnije saznalo, namjerno izazvali upravo pljačkaši. U to vrijeme u samostanu su se nalazile još četiri sestre: jedna iz Italije i tri iz Ruande, ali im pljačkaši nisu naškodili. Policija se odmah dala u potjeru, i u susjednom mjestu, na udaljenosti oko osam kilometara, pronašli su beživotno tijelo talijanskog volontera kojeg su razbojnici ubili i u besvjesnom stanju ranjenu s. Carlu, za koju se u prvom trenutku mislilo da je mrtva. Sestra Carla je izvan životne opasnosti i operirana je u bolnici u Kirembi, a potom je prevezena u Italiju na daljnji kirurški zahvat.

Sestra Lukrecija Anđa Mamić rođena je 1948. godine u mjestu Zidine kod Tomislavgrada, BiH kao osmo dijete u svojih roditelja. U samostan Službenica Milosrđa ušla je 1962. godine. Prve zavjete položila je 30. kolovoza 1969., a vječne 29. kolovoza 1976. u Splitu.

Misijsko zvanje je milost i veliki dar Božji

Već od prvih redovničkih dana osjećala je misijsko zvanje. Ovako je to jednom prilikom izrekla: Svoje misijsko zvanje očitovala sam poglavarima i onda sam čekala još 15 godina. I kada je konačno došao poziv da mogu ići, rekla sam Gospodinu svoj da i odmah dala otkaz na poslu. Bilo mi je tada 36 godina. Rekla bih da je misijsko zvanje milost i veliki dar Božji koji se ne može lako razumjeti, ali potiče da se krene u nepoznato, i to da se krene hrabro pa iako je katkad i teško – radi Krista i njegova Kraljevstva!

Služba u ambulanti i pastoralno djelovanje

Misijsko djelovanje s. Lukrecija je započela 1984. godine stavljajući se na raspolaganje poglavarima zajedno sa s. Klementinom Banožić i s. Lenkom Čović za otvaranje nove zajednice u Latacungi u južnoameričkoj državi Ekvador. Nakon primanja misijskog križa u Splitu, 14. prosinca 1984. godine zajedno su stupile na ekvatorsko tlo. Budući da je posjedovala medicinsku stručnu spremu, sestra Lukrecija je najprije radila u ambulanti koju su sestre otvorile odmah po dolasku, a koja je stalno bila otvorena za sve kojima je trebala pomoć; čak su se u njoj vršili i manji kirurški zahvati. Ljudi su sestre lijepo primili i ubrzo stekli njihovo povjerenje. To im je dalo hrabrosti u bržem svladavanju jezika tako da su uviđajući pastoralne potrebe ubrzo počele i župni apostolat. Formacija Filozofsko-teološkog Instituta Družbe Isusove u Zagrebu uvelike joj je pomogla u pastoralnom djelovanju: najprije su počele s predmoljenjem krunice s narodom, vodile su zatim Službu Riječi; mnogo pješačile, često po neprohodnim putovima, kroz blato i prašinu, u čizmama ili na mazgama samo da stignu do najpotrebnijih. Misijski entuzijazam bio je jači od svih poteškoća.

U centru za neishranjenu djecu, trudnice i majke

Univerzalna dimenzija Crkve koja ju je uvijek oduševljavala i otvaranje novih prostora za naviještanje Evanđelja i za širenje karizme Družbe, za nju su bile neodoljiv zov poslušnosti. Čim se pojavila potreba za otvaranjem nove misije u Burundiju, vođena željom da se i tamo zapali baklja sv. Marije Krucifikse i misijskim iskustvom iz Ekvadora, pomogla je pri otvaranju nove misijske postaje. U mjestu Kiremba, u biskupiji Ngozi, s. Lukrecija je u bolnici, koju je prije četrdeset godina izgradila Brescianska biskupija iz Italije, željom pape Pavla VI. i darovima vjernika, vodila centar za neishranjenu djecu, trudnice i majke. U skromnom „centru zdravlja“ o kojem je skrbila s. Lukrecija, godišnje su pregledani, cijepljeni i liječeni desetci tisuća djece, a rađalo bi se oko 2.200 djece s komplikacijama u porodu. Za sve je bila „leteći anđeo“.

Osoba istinske vjere, duboke molitve i zauzete ljubavi

Uvijek vedra i nasmijana, ali šutljiva i diskretna rado je pronalazila najpotrebnije među najsiromašnijima. Uz rad u centru uvijek je imala vremena za obilazak obitelji kako bi se kroz razgovor uvjerila gdje je najpotrebnije pomoći. Zauzimala se za pomoć djeci pri školovanju (kumstva), u što je uključila i mnoge obitelji iz Hrvatske osobno i preko Nacionalne uprave Papinskih misijskih djela. Odlazak s. Lukrecije na poseban način će osjetiti najsiromašnije pleme Pigmeja koje joj je bilo posebno na srcu jer su isključeni i iz onako siromašnog društva Burundija bez prava na školovanje. Česte posjete njima uz koju vreću graha i žita te razgovor i najnužniju medicinsku skrb, za njih su bila prava milost. O radosti i veličini takvih susreta i sama sam se uvjerila u posjeti Burundiju 2009. godine.

Rani jutarnji i kasni večernji sati uvijek su u životu s. Lukrecije bili rezervirani samo za Gospodina. Žena istinske vjere, duboke molitve i zauzete ljubavi, kako pamtimo s. Lukreciju, zasigurno će nedostajati svima koji su je poznavali, a posebno onima kojima je svakodnevno bila majka i skrbnik. Zahvaljujemo Gospodinu za dar njezinog velikog duha i molimo ga da u mladim srcima probudi ljubav za besplatnost darivanja vlastitog života radi Njegovog Kraljevstva, kako ne bi uzmanjkala pomoć onima kojima je nužno potrebna i da se nastavi djelo Njegove ljubavi i milosrđa tamo gdje je stala s. Lukrecija.

S. Mariangela Galić