Betlehemske jaslice
Mjesto susreta čovjeka i Boga
Mjesec prosinac obilježen je adventom ili došašćem koje nas uvodi u slavlje svetkovine Kristova Rođenja. Tako nas Crkva, kao brižljiva majka, u jednostavnosti srca i duše, blago, bez buke i vike, pripravlja za konačan susret i gozbu kod Oca nebeskoga.
U isto vrijeme, svijet u kojemu živimo nudi svoje „blago“ ali nerijetko bez blagosti i bez blagoslova, pomalo nasrtljivo, počešće i nasilnički. Nije lako odoljeti svemu tom šarenilu, sjaju i raskošu. Još je teže snaći se između tih ponuda, svetih i svjetovnih, između blagdana i praznika. Razliku najbolje izražavaju engleske ili američke riječi „Christmas“ (Christ of Mass) i „seasons“. Ova druga riječ „sezona“ - „praznik“ sve više potiskuje prvu, „Božić“, da se zametne kršćansko značenje i Kristovo rođenje.
Ni istinskim vjernicima, katolicima, nije se lako snaći u tom svijetu i njegovu „sjaju“. Nije lako u svemu ovozemaljskom blještavilu prepoznati Krista koji je istinska „Svjetlost svijeta“. Ne čudi nas onda to što i vjerniku, kršćaninu, sve češće vjerski događaj prolazi u znaku običnog praznika, oku primamljiva ali bezdušna i bezblagoslovna.
Ne bi valjalo da okićeni izlozi, ulice i trgovi, raskoš i svjetlo, budu samo marketinški mamac, maska ili kič. I kićenje ima svoju važnost i znakovitost. Ta, kako svoju crkvu ili obiteljsko ognjište ne ukrasiti jaslicama u znak sjećanja na spasiteljski događaj u Betlehemu?
No, to vanjsko kićenje ne bi smjelo zasjeniti „kićenje“ srca. Došašće je vrijeme da se „okiti“ duša, da zamiriše mirisima dobrih djela, da se osvježi skrušenom molitvom i svetim sakramentima: ispovijedi, pričesti, sviđanja računa u kući i u susjedstvu... Dok razmišljamo što ćemo sve staviti u „božićnu košaricu“ i dok računamo koliko će koštati, ne bi se smjelo zaboraviti one koji za Božić ne će imati ni svjetla a kamoli šačicu riže.
U hrvatskom jeziku riječ „jaslice“ ima nekoliko značenja. Uz to što su jasle mjesto gdje se daje hrana blagu, jaslice su i mjesto gdje se ostavi dijete, mjesto nad kojim bdiju tete, gdje se djeca zajedno igraju, dok mama ili tata ne dođu s posla. U Isusovo vrijeme nije bilo takvih jaslica. Isus je morao potražiti mjesto među životinjama. Tako su jaslice, betlehemska špilja, nakon Gospina krila, postale prvo Kristovo prebivalište. Odatle je Isus uputio svoju prvu poruku, tu se dogodio prvi poklon Evanđelju i usklik: Slava tebi, Kriste.
Riječ tijelom postala, nije se zaustavila u tom malom mjestu. Izlazi iz uskih okvira, zemaljskih i ljudskih. Juri dalje. Uzlazi, silazi, penje se do na vrh križa. Ne boji se ni Getsemanija ni Gabate ni Golgote. Izlazi iz Betlehema i Jeruzalema. Seže do Egipta, i dalje, „ad gentes“ – do nakraj svijeta. Tamo dokle stižu naši misionari, koji prenose anđelovu poruku: „Ne bojte se, javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod“ (Lk 2, 10).
Priprosti i bogobojazni siromasi naših misionara teško shvaćaju da Bog nije primljen, da je morao završiti u jaslama, među volom, među oslom. Veliko iznenađenje! Bog nas sve iznenađuje svojom ljubavlju, poniznošću i jednostavnošću, te ujedno poručuje da bez toga nema susreta ni zajedništva. Da nije bio spreman na takve uvjete, nikada se ne bi dogodio susret čovjeka i Boga. Zahvaljujući Božjoj beskrajnoj dobroti, čovjek je našao smisao svoga života, spasenje i mir.
Blago našim misionarima i svim prijateljima misija koji su u službi Misije susreta i zajedništva. Zahvaljujući misionarima, misionarkama i prijateljima misija, Isus se lakše probija do svojih sirotana duhom. Njegovi ga lakše prepoznaju i bolje primaju. Koje li krasote i dara, ljude privoditi Bogu?
Kao narod, Crkva u Hrvata, unatoč svim poteškoćama, ovu 2011. godinu pamtit ćemo kao posebnu. Naše je „božićno drvce“ ove godine bogatije i okićenije. Sveti Otac, Benedikt XVI., koji nas je u prvom polugodištu ove godine posjetio, uljepšao ga je za pet novih blaženica Drinskih mučenica. Ostat će nam u lijepoj uspomeni i susret s njim u Zagrebu, kao i onaj s njegovim izaslanikom kardinalom Amatom u Sarajevu.
Ovakvi susreti nisu samo za uspomenu i dugo sjećanje. Mora nam to biti i ostati na trajnu duhovnu korist. Trajni poziv i poticaj da se okitimo mnoštvom dobrih djela, te tako, kao zakićeni svatovi postanemo dionici Kristove gozbe u nebu. Riječi: Čestit Božić!, neka prate čestita djela. Na dobro vam došao Božić, sveto porođenje Isusovo!
Don Ivan Štironja
Tiskaj 