U rukama prijatelja misija Crkve u Hrvata ovih dana naći će se djelo posvećeno misijskomu djelovanju Crkve. Naslov „Misionarski pokret dijecezanskoga klera u Crkvi u Hrvata u povijesno-teološkom kontekstu“ („Il movimento missionario del clero dicoesano nella Chiesa tra i Croati nel contesto stroico-teologico“) možemo slobodno reći da je jedinstven na području Crkve u Hrvata. Radi se, zapravo, o doktorskoj tezi koju je don Stipe Ivančić, svećenik Mostarsko-Duvanjske biskupije, koju je obranio 25. lipnja 1992. na Papinskom sveučilištu Urbanijani, prije petnaest godina. Na poticaj mjesnoga biskupa Ratka don Stipe je radnju preveo s talijanskoga na hrvatski. Hrvatsko izdanje izlazi u prijevodu gotovo cjelovita talijanskoga teksta.

 

Autor znalački, u četiri poglavlja, krećući se u povijesno - teološkim okvirima, prikazuje dinamizam širenja Crkve od apostolskih vremena sve do naših dana te prikazuje rađanje i rast misijske svijesti u našim mjesnim Crkvama. Iako se u središtu nalazi misijsko djelovanje dijecezanskoga klera, don Stipe jednostavno i postupno uvodi čitatelja u svijet misijskoga poslanja opće Crkve i spontanom naracijom budi u čitatelju svijest Kristova poziva: „Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju„ (Mk 16, 15).

 

Nije slučajno da se ovo djelo pojavljuje upravo ove 2007. godine kada se slavi 50. obljetnica izlaska enciklike pape Pija XII. pod nazivom „Fidei donum“ - dar vjere. Tu encikliku možemo označiti kao neposrednog „preteču“ važnoga misijskog dokumenta II. vatikanskog sabora „Ad gentes“. Novost koju enciklika donosi jest u tome da se misionarska zadaća, uz redovnike, povjerava i dijecezanskim svećenicima, pa i laicima. Time papa Pio želi naglasiti da je širenje vjere ozbiljna zadaća koja se odnosi na svakoga člana Crkve. Vrijedna je spomena činjenica koja potvrđuje misijsku svijest naše Mjesne Crkve koja je poprilično bogata misijskim zvanjima u posljednjih četrdesetak godina i u kojoj se kod vjernika laika osjeća misijska svijest i ljubav prema misijama i misionarima. Bogu hvala!

 

I ovo djelo svojim sadržajem postaje znakom koji upućuje na misijsku zadaću koju bi trebao u srcu gajiti svaki kršćanin. Ujedno je to i poziv svima nama da potražimo svoje mjesto u misijskoj ulozi i brizi opće Crkve iz čijega je krsnog zdenca potekla rijeka milosti i izlila se i na naš hrvatski narod. Iz srca opće Crkve i naše su biskupije u Bosni i Hercegovini crpile toplinu i ljubav sve do početka prošle 2006. godine do kada smo bili tretirani kao misijsko područje. Ne traži se od nas da svi osobno pođemo u misijske krajeve poput onih 17 trenutačno aktivnih misionara i misionarki rodom iz biskupija u Hercegovini, ali se traži da ih pratimo molitvom i žrtvom, duhovno i materijalno koliko možemo. Dok ovo pišemo s posebnim ih se poštovanjem sjećamo kao i onih ostalih stotinjak misionara iz drugih biskupija Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske.  

 

Red je s nekoliko riječi predstaviti autora. Don Stipe je rođen 2. siječnja 1948. godine u Grabovici u Duvanjskom kraju. Pučku školu pohađao je u rodnom mjestu, gimnaziju u sjemeništu u Zagrebu (1963.-67.) a filozofsko-teološki studij u Splitu (1969.-73.). Zaređen je za svećenika u Prenj-Dubravama, 1. srpnja 1973. po rukama biskupa dr. Petra Čule. Nakon dvije godine službe župnoga vikara na Ledincu priključuje se Misijskom institutu „Consolatina“ u Torinu, potom u Londonu, gdje se kroz dvije godine priprema za odlazak u misije. U Tanzaniji je djelovao 8 godina (1978.-86.) u biskupiji Iringa. Usput navodimo da su osmorica dijecezanskih svećenika Mostarsko-Duvanjske i Trebinjsko-Mrkanske biskupije darovali misijama u Africi oko stotinu godina svoga života i vremena. Don Stipe je djelovao na misijskim postajama: Chosi, s don Boškom Obradovićem; Iringa-Consolata, s Talijanima; i Madibira, s don Andrijom Iličićem i don Dragom Bevandom. Nakon toga biskup ga je Žanić poslao na studij misiologije na Papinsko sveučilište Urbanijanu u Rimu gdje je postigao magisterij 1989. a doktorat tri godine kasnije, boraveći u Papinskom hrvatskom zavodu sv. Jeronima. Pozvao ga iz misija u misiologiju.

 

U vrijeme studija, a i poslije, javlja se člancima iz misijskoga područja: u "Radosnoj vijesti", u "Crkvi na Kamenu" i „Đakovačkom vjesniku“. Radio je na misijskoj sekciji na Kongregaciji za evangelizaciju naroda u Vatikanu nešto više od godine dana (1992.-93.). Iz zdravstvenih razloga vratio se u domovinu gdje se i danas nalazi u Svećeničkom domu u Mostaru.

 

U javnost radnja izlazi s odobrenjem mostarsko-duvanjskoga biskupa mons. Ratka Perića, kojemu i ovom prigodom zahvaljujemo za sve sugestije koje je pružio u vrijeme pripreme radnje za tisak. Dužnost nam je spomenuti i trojicu don Stipinih profesora koji su vodili ovo znanstveno djelo. To je moderator prof. Juan Esquerda-Bifet, te korelatori: prof. Joseph Dinh Duc Dao i prof. Jožko Pirc.

 

Zahvaljujemo Crkvi na kamenu Mostaru u čijim uredima je pripremljena ova knjiga, Teološkom institutu u Mostaru koji ju je primio u svoje okrilje u nizu „Acta et studia“, kao i Misijskoj središnjici u Sarajevu koja je podržala i potpomogla njezino izlaženje na svjetlo dana.

 

I ovom prigodom don Stipi čestitamo i zahvaljujemo mu na ovom misijskom djelu koje je darovao svim prijateljima misija Crkve u Hrvata. Želimo mu dobro zdravlje u nadi da ne će stati na ovomu nego da će nam još štogod ponuditi od svoga misionarskoga iskustva i misiološkog znanja.

 

Na kraju, Tebi dragi čitatelju i prijatelju misija predajem sljedeće stranice ove knjige da ih otvaraš i čitaš; da se i sam još više otvoriš vjeri u Krista Gospodina te da se iz „dnevnika“ Tvoga kršćanskog življenja još jasnije iščitava svjedočanstvo misijskog poslanja Kristove Crkve.

Don Ivan Štironja, dijecezanski ravnatelj PMD