Navještaj evanđelja
Ozbiljna i odgovorna zadaća svakomu kršteniku
Još nam u ušima odzvanjaju riječi Pape Benedikta XVI. izgovorene u Zagrebačkoj zračnoj luci 4. lipnja ove godine: „S velikom radošću dolazim među vas kao hodočasnik u ime Isusa Krista“.
Preko svoje poslanice na Svjetski misijski dan, na Misijsku nedjelju, 23. listopada, Sveti Otac dolazi u sve naše nad/biskupije, župe i zajednice, te poziva svako vjerničko srce na odgovorno slušanje i opsluživanje Riječi. Stoga s posebnim poštovanjem i ljubavlju stojimo i slušamo glas ljubljenoga učenika Ivana koji doziva u pamet Učiteljeve riječi: „Kao što mene posla Otac, i ja šaljem vas“.
Ovim nas riječima Papa podsjeća da je Otac onaj koji šalje svoju djecu po svijetu, da se zauzmu za to da do svih dođe „navještaj evanđelja“. Tu je zadaću zapovjedio ponajprije svojemu Sinu, Isusu, koji je Glava Crkve, a Krist svojim apostolima, te preko njih svojoj Crkvi, tj. svima krštenima.
Naviještanje je „najdragocjenija služba koju Crkva može dati čovječanstvu i svakom pojedincu“, podsjeća nas Sveti Otac u svojoj Poslanici naglašavajući da je to „ozbiljna i odgovorna zadaća svakomu kršteniku.“ Ne učiniti ništa na tom važnom evangelizacijskom polju misijskoga pastorala, znači biti neplodna smokva koja se u oganj baca, kako nam to evanđelja kazuju.
Nije dakle najvažnija i temeljna materijalna pomoć. Niti se možemo novcima iskupiti ako ne izvršimo ovu temeljnu zadaću naviještanja iz koje onda niče i materijalno pomaganje koje je konačno i znak naše kršćanske zrelosti i poslanja pružiti „čašu hladne vode“ (Mt 10,42).
U ovom mjesecu listopadu, pojedinačnom i zajedničkom obiteljskom molitvom krunice, svoje vjerničke oči uzdižemo prema Gospi moleći njezin majčinski zagovor. Kad je čovjek u potrebi ili u nevolji, redovito, uzdahom ili vapajem, poziva majku u pomoć. Svijet u kojemu živimo itekako treba pomoć, ne samo zbog nezaposlenosti i neimaštine nego i zbog nepravde. Koliko je obespravljenih, osobito kršćana. Prema nekim statistikama svakih pet minuta zbog vjere premine jedan kršćanin. Godišnje oko 105 tisuća kršćana podnese mučeništvo.
To znači da je Krist po svojoj braći i sestrama, koji nose njegovo ime (Christus – christianus), još uvijek raspet. A dok je On raspet i Njegova Majka je pod križem. U ovom Njoj posvećenom mjesecu na poseban smo način pozvani stati uz Nju. Ne skrštenih ruku i nezainteresirano kao da nas se to ne tiče, nego sućutna srca, prema trpećoj braći i sestrama u kojima pati Isus.
Otac nebeski, Sin, Druga božanska osoba, Crkva na čelu s Papom i biskupima, pozivaju nas da se trgnemo i pokrenemo, da se uključimo u misijski pastoral ne samo jedan dan u godini, na Misijsku nedjelju, nego da misijska svijest postane svakodnevna briga i preokupacija svih kršćana, pojedinačno i zajednički. Nismo poslani samo onima koji pate nego i onima zbog kojih drugi trpe. Naša osobna svjedočanstva vjere trebaju postati drugima put do istine. Prisjetimo se blažene Majke Terezije, patra Ante Gabrića i tolikih misionara među malobrojnim kršćanima.
Sveti Otac nas s očinskom brigom i žalošću podsjeća na činjenicu da „i nakon dvije tisuće godina, još uvijek postoje narodi koji ne poznaju Krista i nisu još uvijek čuli njegovu poruku spasenja. Usto, sve je više onih koji su evanđelje zaboravili i napustili, premda im je ono naviješteno, ne prepoznaju se više u Crkvi; a i mnoge sredine, također u tradicionalno kršćanskim društvima, odupiru se otvaranju riječi vjere.“
Neka ovaj mjesec listopad i ova Misijska nedjelja bude istinski susret s Isusom patnikom u braći i susret sa žalosnom Majkom Marijom koja želi skinuti s križa svoga Sina patnika zbog gladi, žeđi, bolesti, nepravde, neistine…
Neka naš korak u misijskom pastoralu ponajprije bude molitva u zajedništvu sa Svetim Ocem i s cijelom Crkvom: „Da proslava Svjetskoga misijskog dana poveća u Božjem narodu zauzetost za evangelizaciju i potporu u misionarskom djelovanju molitvom i financijskom potporom siromašnim Crkvama.“ Ako ozbiljno i s ljubavlju učinimo taj korak, sigurno ne će nedostajati ni onaj drugi, naviještanje kao i materijalna pomoć braći i sestrama u potrebi.
Don Ivan Štironja
Tiskaj 