Zemlja mučenika
Teško stanje kršćana se nastavljaKršćani u Pakistanu
Od ukupnih 185 milijuna stanovnika Pakistana 96% su muslimani, oko 2% su kršćani, među kojima je oko 1 milijun katolika. Kršćani se kao i hindusi i Sikhi (oko 2% stanovništva) diskriminiraju i na njih se gleda kao na rubno stanovništva ove zemlje.
Već kod same diobe između Indije i Pakistana (1947.) – nakon koje je nastala ova država – kršćani su pripadali grupi takozvanih „dalit“, onih koji nisu pripadali kastama kako je strogo klasificirano stanovništvo Indije. Njihov podređeni položaj nije se mijenjao ni u novonastaloj državi Republici Pakistan. Religiozna manjina i danas se diskriminira kad je u pitanju pristup odgojnom sustavu, poslu i službeničkim mjestima upošljavanja.
Muslimanski utemeljitelj Pakistana Ali Jinnah napisao je ustav koji svim građanima pred zakonom osigurava ista prava bez obzira na njihovu „rasu i vjeru“. Međutim nakon dolaska diktatora Zia-ul-Haqa 1980. godine društvo je stalno islamizirano što posebno vrijedi za zakonodavstvo, politiku i odgojni sustav. U jednom takvom kontekstu stanje manjina se pogoršavalo, posebno s obzirom na proglašenje takozvanog „paragrafa o blasfemiji“ (čl. 295b i 295c) pakistanskog kaznenog zakona i „Hudood-zaključaka“, koji kaznene odredbe temelji na islamskim zakonima.
Prema najnovijem izvješću komisije „Pravda i mir“ Biskupske konferencije Pakistana iz 2009.-2010. tendencija nasilja prema religioznim manjinama u stalnom je porastu. Zakon o blasfemiji je „Damaklov mač i za manjine“. Sloboda religija je „reducirana na mit“, i zato „s obzirom na nečinjenje vlasti potrebne su žurne mjere zaštite ljudskih prava“. Između 1987., kad je stupio na snagu, i 2009. godine prema vijestima ove Komisije ukupno su 1.032 osobe kazneno progonjene zbog povrede zakona o blasfemiji. Sloboda religija sve više je nestajala: od 2005. do 2009. godine 622 zabilježena su prisilna obraćenja kršćana na islam. Brojevi su još veći jer nisu ugledali svjetlost dana.
Pakistan ima 7 katoličkih biskupa s 6 biskupija i jednim apostolskim vikarijatom, 279 svećenika od kojih je 127 svećenika redovnika, 76 braće laika,799 redovnica, 53 misionara laika i 702 katehete. Katolička Crkva zauzima se na socijalnom planu i u dijalogu, zaštiti slobode religija i ljudskih prava.
Svetačka smrt ministra za manjine Shahbaza Bhattija
Pakistanski ministar za manjine Shahbas Bhatti ubijen je u srijedu 2. ožujka 2011. godine dok se vozio prema svome domu. Presreli su ga talibani, izvukli iz auta i ubili rafalnom paljbom. Ubojice su ostavili poruku Tehrik-e-Taliban Pakistan (TTP), krovne organizacije različitih skupina islamskih militanata, smatrajući ga krivim zbog govora protiv Zakona o blasfemiji.
Ubijeni ministar Bhatti sahranjen je 4. ožujka ove godine u svome rodnom selu Kushphuru u biskupiji Faisalabad. Sahrani su nazočili biskup Faisalabada Joseph Coutts uz koncelebraciju svih biskupa iz Punjaba te uz nazočnost civilnih vlasti, vjerskih predstavnika drugih kršćana, hindusa, muslimana te predstavnika ustanova koje se bore za ljudska prava.
Shahbaz Bhatti, inače katolik, nedavno je izabran na mjesto ministra za manjine. Otvoreno je branio Asiu Bibi, kršćanku osuđenu na smrt zbog ispovijedanja vjere u Isusa. Nakon što je 4. siječnja 2011. ubijen Salman Taseer, guverner Punjaba, koji je također branio Asiu i druge kršćane. Bhatti je postao glavna meta islamskih fundamentalista. Shahbaz Bhatti je kršćanski mučenik. Izgubio je život jer je do kraja ostao vjeran Isusu Kristu, u kome je jedina istina i prava sloboda.
Sjećajući se Shahbaza Bhattija, ministra za manjine u Pakistanu ubijenog 2. ožujka, Jean-Louis kardinal Tauran potresen je opisao njihov posljednji susret 28. studenog prošle godine na aerodromu u Lahoreu: „Prije nego što ću se ukrcati u zrakoplov za Rim, pozdravili smo se. Shahbaz mi je rekao 'znam da ću biti ubijen, ali žrtvujem svoj život za Krista i međureligijski dijalog'“. Kardinal Tauran predvodio je misu zadušnicu za ubijenog pakistanskog ministra, uz sudjelovanje pakistanskih i talijanskih svećenika, redovnica i vjernika u organizaciji udruge Pakistanski kršćani u Italiji u Papinskom zavodu svetog Petra u Rimu.
„Biti kršćanin - kazao je kardinal tijekom propovijedi – znači uvijek odabir između dobra i zla, između služiti i gospodariti“. Najteža je stvar, objašnjava, to činiti tako da „riječi budu popraćene djelima: imamo pred nama svijetli primjer, Shahbaz Bhatti. Trebamo zahvaliti Bogu što nam je dao ovog istinskog mučenika. On je izabrao za svoj život Boga kao spasitelja, Crkvu kao majku i ljudska bića kao svoju braću.“ „U svojoj duhovnoj oporuci – rekao je kardinal Tauran - Bhatti je napisao: 'Više se ničega ne bojim, posvećujem svoj život Isusu. Ne želim položaje na vlasti, želim samo mjesto pod Isusovim nogama': ako je imao vlast, vršio ju je srcem“.
„Potresna žrtva života“
U nedjelju, 6. ožujka 2011. godine, prilikom nedjeljnog Angelusa, Papa Benedikt XVI je spomenuo „potresnu žrtvu života“ pakistanskog ministra Shahbaza Bhattija. Komentirajući nedjeljno Evanđelje, Papa je rekao kako stalno prati rast napetosti u pojedinim zemljama Azije i Afrike. Govoreći o ubojstvu katoličkog vođe rekao je: „Molim Gospodina Isusa da ova potresna životna žrtva pakistanskog ministra Shahbaza Bhattija ponovo zapali u ljudima hrabrost i obavezu zaštite vjerske slobode za cijelo čovječanstvo, te da i na ovaj način promiče jednako dostojanstvo za sve.“
Komentirajući evanđeoski tekst, papa Benedikt XVI. poziva svakoga da gradi svoj život, ne na pijesku, nego na čvrstoj stijeni. Prava stijena na kojoj možemo graditi naše postojanje nije u moći, novcu ili uspjehu, nego samo u ljubavi prema Kristu. „Čovjek često ne gradi svoje djelovanje ili postojanje na ovoj ljubavi, nego radije bira pijesak moći, uspjeha i novca misleći da na taj način može naći sigurnost za nezadrživu čežnju za srećom i puninom, koju nosi u svojoj duši.“
„Na čemu temeljimo svoj život?“, pita Papa. „Tko može stvarno razumjeti tjeskobu u čovjekovom srcu? Krist je stijena našeg života! Ona je vječna Riječ po kojoj se ne moramo bojati nedaća, teškoća i tegoba.“ Papa je također upozorio da čovjek ništa ne radi na svoju ruku i bez duhovne potpore: „Draga braćo, pozivam vas da ostavite mjesta za Božju Riječ, neka vam ona bude svakodnevna hrana. To je dragocjena pomoć kako bi zaštitili sebe od površnog aktivizma koji može kratkotrajno zadovoljiti ponos ali svakoga na kraju ostavlja praznog i nezadovoljnog“.
Kršćanski mučenik
Konkretnost Papinih riječi najbolje se mogu vidjeti na primjeru pokojnog pakistanskog ministra koji nije podilazio drugima nego je do kraja bio vjeran istini. Na pitanje zašto se tako snažno zalaže za druge Shahbaz Bhatti je uvijek davao jednostavan odgovor: „Samo želim sjesti do Isusovih nogu, i da moj život, moj karakter, moja djela govore za mene i svjedoče da slijedim Isusa Krista“; stoga ga se može zvati kršćanskim mučenikom. „Mučeništvo je vrhovno svjedočanstvo dano za istinu vjere; označuje svjedočanstvo koje ide do smrti. Mučenik daje svjedočanstvo za Krista umrlog i uskrsloga, s kojim je sjedinjen ljubavlju. Daje svjedočanstvo za istinu vjere i kršćanske nauke. On podnosi smrt činom jakosti. Pustite me da postanem hranom zvijeri. Po njima bit će mi dano da prispijem Bogu.“
Za Tiskovnu agenciju Fides Predsjednik biskupske Komisije za dijalog, mons. Andrew Francis, izjavio je kako će pakistanski biskupi i službeno zatražiti od Svete Stolice da se ubijenog ministra naziva „mučenikom“. Učinit će to riječima „kako je Bhatti čovjek koji je svoj život dao za kristalno jasnu vjeru u Isusa Krista. To je zadaća biskupa da njegovu životnu povijest i njegovo iskustvo predstave vrhu Katoličke Crkve u Rimu te službeno zatraže priznaje njegova mučeništva.“
Baština pokojnog ministra Shahbaza Bhattia: dijalog, suosjećanje i vjerska sloboda
Biskup Andrew Francis iz Multana u provinciji Punjab u razgovoru za Tiskovnu agenciju Fides rekao je kako sve nas obvezuje baština ubijenog ministra Bhattia: „Bio je čovjek čiji je život bio širenje vrijednosti koje su sadržane u evanđelju. Zauzimao se za suosjećanje, jedinstvo i širinu prema rubnim grupama. To je polazišna točka za naše zauzimanje i naše aktivnosti. Svi smo pozvani suosjećati sa svim ljudima neovisno o njihovoj vjeri, rasi i kulturi, a to posebno vrijedi u trenucima kada nas ljudi trebaju, kao što su tijekom zadnjih godina poplave diljem svijeta. Stalno trebamo pokazivati i zauzimati se za konkretne znakove bratske ljubavi.“
Drugo važno obilježje prema biskupovoj izjavi je dijalog: „To je naša zadaća, mislima na Bhattia, koristiti dijalog kao sredstvo uzajamnog upoznavanja i uzajamnog uvažavanja kako bi zavladao mir. U Pakistanu se ponajprije radi o islamsko-kršćanskom dijalogu. Na to smo svi pozvani i to je naša poruka za našu zemlje kako bi u Pakistanu bio moguć zajednički život i jedinstvo.“
Tomo Knežević
Tiskaj 