"Pomozimo izgradnju škole u misiji Kivumu"
Biskupi Bosne i Hercegovine odobrili i preporučili novu misijsku akciju
Na ovogodišnjoj desetoj skupštini Nacionalnog vijeća Papinskih misijskih djela BiH, koja je održana u Sarajevu od 28. veljače do 1. ožujka, raspravljalo se između ostalog i o prijedlogu za sljedeću misijsku akciju u Bosni i Hercegovini. Zato je dosadašnji nacionalni ravnatelj PMD BiH mr. vlč. Tomo Knežević trebao biskupima iznijeti prijedlog Nacionalnog vijeća PMD BiH i tražiti odobrenje za ovogodišnju akciju na prostoru Bosne i Hercegovine.
Na proljetnom zasjedanju Biskupske konferencije BiH u Mostaru biskupi su 17. ožujka odobrili i blagoslovili narednu misijsku akcija pod nazivom „Pomozimo izgradnju škole u Misiji Kivumu“ u Ugandi, a koju će kao i sve dosadašnje provesti Misijska središnjica Nacionalne uprave PMD BiH. Svaki će od biskupa na prostoru svoje biskupije ovu akciju blagovremeno preporučiti svećenicima, redovnicima, redovnicama, vjernicima i brojnim prijateljima misija. I drugi načini animacije bit će prisutni i u katoličkim medijima te u misijskom informativnom listu Radosna vijest te na web stranici Misijske središnjice (www.missio.ba). Akcija započinje sljedećim 23. ljetnim susretom hrvatskih misionara i misionarki u Varaždinu početkom srpnja i traje do 24. ljetnog susreta misionara i misionarki početkom srpnja sljedeće 2012. godine.
Dolazak franjevaca u Ruandu
Prva grupa franjevaca dolazi u Ruandu 1983. godine. Biskup im daje Kivumu koji je bio filijala župe Cheza. U prvoj grupi bilo je pet franjevaca. Među njima je bio i fra Vjeko Ćurić i bivši general fra Giacomo Bini.
Zatim domaći biskup utemeljuje Župa Kivumu. Župa pokriva prostor površine negdje oko 60 km2 s oko 30.000 stanovnika. Područje je prenapučeno u tom smislu da svatko živi od onoga što posije na svojoj zemlji, ako je ima. I tako negdje oko 40-50% stanovništva nema svakodnevno jedan obrok.
Franjevci su u početku, a posebno fra Vjeko pokušavali na razne načine da pomognu ovom siromašnom narodu. Tako su osnivali razne udruge kao: pekare, skladištare za grah, grašak, sirak te su otvarali razne male prodavaonice gdje bi oni mogli prodavati ako su što imali viška.
Narod je jako siromašan i mali broj ima šansu da ide u srednju školu. U okolici nema srednjih škola te oni koji idu u srednje škole trebaju ići daleko i boraviti u domovima, a to jako puno košta.
Početak gradnje srednje škole
Prije rata u Ruandi fra Vjeko Ćurić je planirao graditi srednju školu. Dobio je zemlju od biskupije. Poslije pokolja veliki broj Ruanđana koji su dugi niz godina živjeli kao izbjeglice u susjednim državama se vraćaju u Ruandu. Nisu imali gdje živjeti te im je fra Vjeko podijelio zemlju.
Poslije njegove smrti franjevci su nastavili tu ideju, kako pomoći ovom siromašnom svijetu. Tako se godine 1999. počinje tečajeve: zidarski i krojački. To su bili tečajevi za one bez roditelja kako bi poslije toga mogli naći posao. Program je bio kopiran iz srednjih škola s četiri godine i tečajevima od dvije godine s teorijom i vrlo malo prakse. U to vrijeme su koristili prostorije katekumenata i bilo ih je 40.
Godine 2001. počinju s drugom grupom i uvode novi tečaj stolarstva. U drugoj grupi ukupan broj učenika, onih koji su završili bio je 36. 2003., a zatim kreće nova grupa s 42 učenika. Iste godine u Ruandu dolazi i fra Ivica Perić i preuzimam odgovornost za školu. Polako radi na izmjeni programa i mogućnosti da se svake godine primi novu grupu učenika tako da sada imaju njih 108.
Program se više temelji na praksi tako kada napuste školu u mogućnosti su odmah početi praktično raditi na svom području. Škola trenutno ima 10 učitelja, 2 kuhara i jednog čuvara. Godine 2002. Franziskaner-Mission iz Dortmunda i Missionszentrale der Franziskaner su im pomogli te su izgradili 4 učionice, 3 radionice, ured i 4 skladišta.
Franziskaner-Mission nastavila je pomagati te izgradili natkrovlje za zidare i stolare. Isto tako otvorili su kuhinju za učenike i učitelje. Razlog otvaranja kuhinje bio je taj što je većina učenika svakodnevno bila bolesna. Kada su pokušali pronaći razlog njihove bolesti vidjeli su kako većina od njih nema što jesti. Poslije otvaranja kuhinje rijetko se nađe net-ko bolestan.
Ovo je velika pomoć narodu Kivumua, ali ona nije dovoljna. Još uvijek imaju veliki broj djece koja završe osnovnu školu i nemaju mogućnosti nastaviti školovanje. Dosta pomažu i šalju ih u srednje škole. Trenutno ih imaju 57. Financijske mogućnosti su ograničene. U župi imaju 3 osnovne škole koju pohađa negdje oko 5.000 djece.
Škola, koja se zove „Otac Vjeko“, želi u Misiji Kivumu i u okolici učiniti sljedeće: pomoći mladima Kivumua kako bi bili u mogućnosti pomoći sebi i obitelji, pomoći im u razvoju Kivumua te pomoći mladima kako bi kvalitetno upotrijebili svoje talente. Broj učenika u stalnom je porastu. Prvi ravnatelj škole je bio je Belgijanac fra Jean-Louis de Pourbaix. Poslije njega došao je Burunđanin fra Joseph Ntahompagaze, a sada je fra Ivica Perić iz Bosne i Hercegovine.
Tomo Knežević
Tiskaj 