Dragi prijatelji misija!

Dragi čitatelji i širitelji Radosne vijesti!

 

Tijekom prvih mjeseci ove godine bilo u našim katoličkim tiskovinama bilo u slušanim medijima nije bilo skoro nikakve vijesti o jednoj važnoj obljetnici. Naime, Katolička crkva tijekom ovog vremena želi obilježiti važnu obljetnicu i to misijske enciklike Fidei Donum koju je ravno prije 50 godina 21. travnja 1957. objavio papa Pio XII. Možda neaktualnost misija u današnje vrijeme i u našoj Domovini pokazuje neopravdanu nezainteresiranost. Usprkos takvom stanju, ne želeći prihvatiti takav način ponašanja, naš misijski informativni list Radosna vijest želi potaći brojne prijatelje misija i naših misionara na razmišljanje. Tema misija, a posebno sadržaj enciklike Fidei Donum aktualan je i za današnje vrijeme i za nas prijatelje misija kao i odgovorne u Crkvi u našoj Domovini.

 

U enciklici je papa Pio XII. želio upozoriti sve biskupe i dijecezanske svećenike na zahtjeve misija. To se odnosilo ponajprije na mjeru i žurnost problema kod širenja i produbljenja vjere u područjima u kojima nailaze na nedostatak pastoralnih radnika i materijalnih sredstava. Zato je papa zamolio Crkve stare tradicije, među koje spadamo i mi u našoj Domovini, da pomognu mladim Crkvama Afrike molitvama, materijalnom potporom i slanjem svećenika, redovnika i redovnica. Isto tako zamolio je laike i članove katoličkih pokreta da se odazovu misijskom služenju. U minulih 50 godina bilo je mjesnih Crkava, ponajprije Crkva starog utemeljenja i u novije vrijeme također mladih Crkava koje su se odazvale pozivu pape Pija XII. One su iz svojih biskupija u misije „ad gentes“ poslale u druge biskupije svećenike i laike. Iz toga je nastao pokret koji je danas zahvatio cijeli svijet i koji ne ide samo u jednom pravcu, nego danas iz Europe uključuje sve kontinente. Tijekom te polustoljetne povijesti razvio se novi poziv za misije koji je preuzet iz enciklike Fidei Donum. On se temelji na produbljenju nauke II. Vatikanskog sabora i vodi novoj suodgovornosti u misijskom poslanju Crkve. Jedan broj biskupija i svećenika odazvao se papinu pozivu i pokazao svoju katoličku i svećeničku širinu. Međutim, mnogi u našoj Domovini oglušili su se na ovaj papin poziv. Svoje svećeničko i redovničko djelovanje ograničavaju na prostore svoga rođenja, inkardinacije i nacionalne pripadnosti. Jednostavno pogled ne ide dalje od kućnog praga.

 

Prijeđeni put tijekom minulih desetljeća sa svijetlim i tamnim stranama istražen je u okviru međunarodnog kongresa kojeg je organiziralo jedno od četiriju Papinskih misijskih djela pod imenom Misijska zajednica svećenika, redovnika i redovnica. Kongres je održan u kući Fraterna Domus u Sacrofanu kod Rima u vremenu od 8. do 11. svibnja 2007. godine. Moto kongresa bio je „Sve Crkve za cijeli svijet“. Na kongresu je bilo oko 350 sudionika. Kongresu su prethodili kongresi u lijepom broju zemlja svijeta među kojima su Italija, Španjolska, Francuska i Poljska. Motivi održavanja jednog ovakvog kongresa su načini slanja misionara koji su se danas bitno promijenili. Za evangelizaciju bit će sve više odgovorne mjesne Crkve koje s obzirom na način crkvenog zajedništva među mjesnim Crkvama, svoje članove (svećenike, redovnike i laike) šalje u druge Crkve. Taj put, koji je počeo s enciklikom Fidei Donum, razvio je u ovom pokoncilskom vremenu diljem cijeloga svijeta II. Vatikanski sabori i drugi misijski dokumenti. On je plod stalnog i dugog posla otvaranja i izgradnje Papinskih misijskih djela i misijskih instituta koji sve Crkve stalno podsjećaju na misijsku obvezu. Na taj način misijski nalog ne odnosi se više samo na redove i misijske institute. Oni će ipak i dalje postojati kao temeljiti izražajni oblik misije Crkve.

 

Kongres je završen, a ova važna obljetnica bit će aktualna tijekom cijele ove godine zavisno od osjećajnosti za misije svake mjesne Crkve. Nije kasno razmisliti i pokrenuti s mrtve točke neke stvari s obzirom na misijsko poslanje naše Crkve. Tijekom ovih ljetnih mjeseci dolaze na zasluženi godišnji odmor lijepi broj naših hrvatski misionara i misionarka. Dolaze svojim biskupijama, provincijama i obiteljima te lijepom broju prijatelja misija u našoj Domovini. Možda će u vremenu boravka u Domovini naići će na mnoga zatvorena vrata naših župnih i drugih crkava te drugih ustanova. Odgovor će sigurno biti različit i zavisit će od osobe do osobe te o našeg osjećaja i nošenja odgovornosti za misije i misijsko poslanje Crkve. U pojedinim katoličkim medijima bit će ukratko napisano kako su se u Banja Luci sastali na svojem godišnjem ljetnom susretu. Nije kasno da svatko od nas razmisli. Možda pozove u svoju župnu ili drugu crkvu nekoga od naših misionara i misionarki. Oni će svojim govorom i svojim svjedočenjem sigurno potaknuti mnoge na odgovoran odnos prema misijama i misionarima. Iskoristimo priliku koja nam se nudi. Za evangelizaciju u današnjem svijetu i vremenu svi smo odgovorni bez obzira gdje živjeli i što radili. Ne oglušimo se na poziv koji dolazi.

 

Tomo Knežević