Azija/Pakistan, 16.12.2010

Zauzimanje za kršćanku osuđenu na smrt Asiu Bibi

Pakistanski biskupi uputili apel Papi i svim majkama Pakistana za Aisu Bibi

„Upućujemo svoj iskreni apel Svetom Ocu kako bi se zauzeo za kršćanku Asiu Bibi koja je zbog navodne blasfemije nepravomoćno osuđena na smrt. Tražimo njezino pomilovanje i bezuvjetno oslobađanje. Tražimo i od međunarodne zajednice da podigne svoj glas te da izvrše pritisak na svim razinama kako bi se ova žena spasila, a koja je potpuno nevina. Poručujemo svim pakistanskim majkama: Asia je majka kao i vi, branite je, ne dopustite da njezina djeca postanu napuštena djece“, izjavio je pomoćni biskup mons. Bernard Shaw OFM za Tiskovnu agenciju Fides Zbora za evangelizaciju naroda. On je pomoćni biskup u Lahoreu, u biskupiji u kojoj se dogodila drama oko kršćanke Asie Bibi koja je prva pakistanska žena koja je osuđena na smrt zbog blasfemije. U izjavi za Fides pomoćni biskup kaže kako se nada akcijama javnosti i kako vjeruje u građansko društvo Pakistana „gdje postoje kršćanske i muslimanske ustanove koje rade za mir i harmoniju kako bi se na taj način usprotivile religioznom fanatizmu te kako bi otupile polarizaciju između različitih zajednica.“

Asia Bibi je postala „žrtvom istinske povrede ljudskih prava i istine. Sve ćemo poduzeti kako bi presuda bila povučena te potpuno dokinuta prizivom na viši sud“, kazao je za Agenciju Fides Peter Jacob, izvrši tajnik Povjerenstva „Justitia et Pax“. Naveo je najmanje pet drugih slučajeva samo u zadnja dva mjeseca zbog optužbe za blasfemiju i zbog povrede ljudskih prava. Isto tako biskup mons. Joseph Coutts, dopredsjednik Biskupske konferencije i predvoditelj kampanje zauzeo se za dokidanje presude u borbi s problemima koje je donio zakon o blasfemiji pakistanskom društvu. Najavio je zauzimanje Crkve u Pakistanu za potporu obitelji Asie Bibi i svim nepravedno pogođenim osobama tim zakonom. „Opasnost, izjavio je biskup za Fides, nalazi se u zloporabi toga zakona. Ako tražimo dokidanje, onda ni u kojem slučaju ne želimo na toj razini staviti sve one koji prorokovo ime obeščašćuju. Ali žalimo sve ono što se primjenom toga zakona događa: svaka isprika dovoljno je dobra ako je time pogođen protivnik ili neprijatelj koji se zbog blasfemije ispričava.“ Zakon se nudi za takve zloporabe jer on ne predviđa za optuženoga obvezu dokazivanja u procesu istrage. Jednostavno je dovoljna izjava svjedoka ili jedna izjava. „Isto tako često se događa da su optužbe u cjelini krivotvorene“.

„Crkva“, kazao je biskup, na kraju traži dokidanje toga zakona, ali će to u parlamentu teško proći jer se time dotiče jedna osjetljiva i emocijama ispunjena strana. Religiozni muslimanski vođe tvrde da zakon služi zaštiti časti proroka. Vlast bi morala u najmanju ruku napraviti ozbiljne pomake u predobranama o krivim optužbama te da kontrolira njihove priprave. Ove optužbe često puta tiču se kršćana, ali isto tako i muslimanskih građana. Političari bi ipak morali biti snažni i ne podleći pritisku radikalnih islamističkih grupa, ali to se događa i na razinama mjesnih vlasti i policije. Situacija prema tome zapala u ćorsokak.

Muslimanski odvjetnici snažno se zauzimaju za Asiu Bibi

Građansko društvo u Pakistanu, ne samo kršćanske grupe, postaju sve aktivniji u slučaju Asie Bibi. Ona je prva kršćanska žena koja je osuđena na smrt zbog blasfemije. „Mi dajemo potporu Asii Bibi i pokrenut ćemo protestnu kampanju. Poduzet ćemo sve najnužnije, poduzet ćemo pravne korake, kako bi sve to kod priziva na viši sud u Lahoreu bilo potpuno revidirano. Slučaj Asie Bibi je tipičan primjer zloporabe zakona o blasfemiji, a na štetu religiozne manjine. Radi se o najvjerojatnije o povredama ljudskih prava“, izjavio je Mehdi Hasan, novinar i akademik, predsjednik „Human Rights Commission of Pakistan“ (HRCP), jedan od najvažnijih ONG s širenjem na pakistansko društvo, za Tiskovnu agenciju Fides. „Kao Povjerenstvo za ljudska prava provest ćemo točnu i vjerodostojnu istragu o ovom slučaju. Ipak mogu reći kako su svi s imenom blasfemija registrirani slučajevi utemeljeni na krivim optužbama i rezultati su međureligijske mržnje. Ne vjerujemo u istragu koju je provela vlast pod ministrom za religiozne manjine“, kazao je Hasan. „Već godinama tražimo dokidanje toga zakona te loše baštine prošlosti: bilo je to djelo generala Zia o religioznom ekstremizmu, a o čemu se šutjelo. Slučajevi kao Asia Bibi sile nas da se zauzmemo za to.“ Isto tako Aslam Khaki poznati muslimanski pravnik i učenjak je za dokidanje zakona te izjavljuje kako se građani često moraju braniti zbog krivim optužbi zbog blasfemije.“ U slučaju Asie Bibi, izjavio je Aslam Khaki, kako je već njezina obrana sve uradila besplatno i savjetuje dvostruki apel: jedan na visoki sud u Lahore, koji mora tražiti konkretne dokaze te drugi na „Federal Sharia Court“ koji je „islamski zakon o smrtnoj kazni za žene i nemuslimanke zabranio“. „Zakon o blasfemiji morao bi se dokinuti, izjavio je u razgovoru za Fides, ali je vlast slaba i ako bi nešto i pokušala onda bi radikalne islamističke grupe izišle na ulice. Jedino što se može učiniti je pravnom procedurom promijeniti to jest službena optužba ne bi se smjela temeljiti na izjavi svjedoka nego puno više na konkretnim dokazima. To bi bio jedan veliki napredak i time bi se izbjegle mnoge patnje“. Odvjetnik je izjavio: „iz čisto pravnog pogleda mora se kazati kako prizivni sud 95% presuda zbog blasfemije dokine na prvo instanci. Drugim riječima sam državni pravni sustav priznaje nedostatak dokaza optuženih. Ipak mnogi su ljudi diskriminirani, na smrt osuđeni i izloženi su opasnostima dugogodišnjeg zatvora.

Mnoge žene žrtve su zakona o blasfemiji

Asia Bibi nije sama. Mnoge kršćanke, majke kao ona nevine su žrtve zakona o blasfemiji. Za neke od njih proces oslobađanja je završen, a za druge završen je osudom. Neke od njih čekaju na presudu, a druge su prisiljene i žive skriveno zbog prijetnji islamskih ekstremista. Prema izvješću Agencije Fides Povjerenstvo „Iustitia et Pax“ petnaest kršćanki između 1987. i 2010. godine, k tome jedna muslimanka i jedna hinduistkinja, pod optužbom su i nalaze se u pritvorene. Ali mnogi drugi slučajevi su skriveni i nisu pribrojeni ovom broju jer se ne pozivaju na službene optužnice. Ovdje donosimo neke od tih slučajeva:

- U kolovozu 2010. godine Rubina Bibi i njezin godinu i pol star sin otpušteni su iz zatvora u Gujranwala u Punjabu. Sud je potvrdio da je žena u ožujku 2010. godine na temelju krive izjave svjedoka susjeda bila zatvorena, a koji ju je nakon svađe optužio susjed za neizrečene stvari o proroku Muhamedu.
- U lipnja 2010. godine viši sud nakon četrnaest godina zatvora oslobodio je zbog blasfemije osuđenu ženu. Ova 60godišnjakinja Zaibula Nisa bila je od 1996. godine bez ikakvog procesa na odjelu za duševnog bolesne u mjesnom zatvoru. Okrivio ju je susjed zbog obeščašćenja Kurana, a vlasti su je stavile u zatvor bez ijednog dokaza.
- Još je uvijek u zatvoru Martha Bibi Masih, udata i majka šestoro djece, iz sela Kot Nanka Singh u Punjabu. Ona je 23. siječnja 2007. godine pritvorena zbog blasfemije protiv proroka. Ženi su radnici na radilištu jedne džamije u blizini njezina stana uzeli materijal, a da za to nisu ništa platili. Imam je odbio platiti i ona je umjesto toga optužena zbog blasfemije. Martha je uz jamčevinu od 100.000 rupija, oko 1.200 $, oslobođena. Nakon prijetnji i protesta od strane ekstremista ona je ponovno uhapšena i još i danas čeka na presudu suda u Lahoreu.
- U kolovozu 2009. godine jedna grupa muslimana napala je kuću Akhatari Malkani, jedne starije kršćanke u distriktu Snaghar u provinciji Sindh uz opravdanje kako je obeščastila Kuran.
- U veljači 2009. godine dvije kršćanke bolničarke-učenice, Amara i Sitara, iz Al Fatima Memorial Hosiptala bile su optužene od nekoliko muslimanskih studentica kako su obeščastile kuranske stihove. Pod prijetnjom blasfemije-slučaj kako će izići u javnost obje djevojčice su morale napustiti školu.
- U svibnju 2007. godine muslimanske studentice iz Madrassa, pored crvene džamije u Islamabadu, optužile su nekoliko djevojčica u blizini „Pakistan Institute of Medical Science“ za blasfemiju. Vlasti su zatvorile ustanovu na dva tjedana, suspendirale ravnatelja i četiri kršćanske studentice. Optužba prema izvorima Agencije Fides kaže kako su metode za kršćanke diskriminirajuće i oduzeto im je pravo za školovanje.
- Godine 2006. Nassema Bibi, kršćanka iz distrikta Kasu, htjela se udati s troje djece, ali je spriječena jer je njezin dječačić nacrtao križ na kontejneru za otpad. Mladi ljudi su je napali, uzeli su sliku Kaabe iz Meke s kojom su je napali ekstremisti i na kraju ženu su optužili kao počinitelja. Nassema je optužena i uhapšena je zbog blasfemije. U zatvoru je više puta silovana i premlaćivana. Nakon devet mjeseci otpuštena je kao potpuna nevina.
- U lipnju 2005. godine nekoliko časnih sestra Sv. Pavla u Karačiju, koje su imale Društvo za kršćanske tiskovine, optužene su zbog blasfemije. Pratilo ih je nekoliko muslimana, prodavali su CD i video s blasfemističkim sadržajem i to su upotrijebili kao prozelitizam. Slučaj je prouzročio daljnji eho i proteste, a koji su bili zastrašujući i s raznim prijetnjama.
- U lipnju 1995. godine učiteljici Catherini Shaheen iz Lahorea zbog njezine religiozne pripadnosti uskraćena je plaća. Nakon njezina protesta optužena je zbog blasfemije i od tada je zbog fundamentalističkih prijetnji prisiljena živjeti u skrovitosti.

Tomo Knežević