RADOSNA VIJEST - br. 51
Mostar, 19.11.2010

Provincijal fra Ivan Sesar posjetio misionare u DR Kongu

Pohod „braći misionarima“

Vjerojatno je čitateljima Radosne vijesti poznato, bar onima koji čitaju fra Stojanov „Dnevnik jednog misionara“, da četiri franjevca iz Hercegovačke franjevačke provincije kao misionari u Demokratskoj Republici Kongu slijede Kristove stope. Tako je još od davne 1968. godine kada je otišao pokojni fra Blago Brkić, slijedili su ga fra Ante Kutleša, fra Filip Sučić, fra Pero Čuić i fra Stojan Zrno, pokojni fra Jozo Vasilj je bio u Kongu od 1988. do 2003. godine, bio je izabran i za provincijala tamošnje provincije sv. Benedikta Afričkog.

Dugogodišnji plodni i predani rad naših misionara bio je razlogom da provincijal fra Ivan Sesar ode u pohod „braći misionarima“, izrazi solidarnost zajednice i zahvali za njihov rad, te ih dodatno ohrabri da se ne umore biti „svjedoci Kristovi“ u ovoj golemoj afričkoj zemlji.

Bilo je planirano da fra Ivan od 3. do 22. rujna iz Kamine u pokrajini Katanga gdje je centralna „misijska kuća“ koju vodi fra Filip Sučić, pohodi sve ostale misije duboko u „savani“, i usputna sela koja pripadaju misijama.

Fra Ante Kutleša je u travnju ove godine predao na upravljanje biskupu Misiju Kimungu sa svim objektima koje je tamo izgradio crkvu, kuću, dom zdravlja, pučku i srednju školu, desetak mostova, te kapelice po selima. Sada iznova započinje u Mulebi, a zasad živi u „afričkoj kolibi“ i priprema materijal za gradnju. Naravno nema ni struje ni vode!

Fra Pere Čuić vodi Misiju Kibula, gdje nastoji završiti jednu lijepu i prilično veliku crkvu, te jedan školski centar, a sama Misija ima vodu i struju, te radionice koje su velika pomoć u radu! Naravno radi se i u selima koja pripadaju misiji!

Fra Stojan Zrno je u misiji Kimpanga koju je preuzeo 2000. godine, a dotada je bio katedralni župnik u Kamini, uspio je izgraditi prelijepu crkvu i kuću, te školski centar, a nažalost još nema struje pa to dodatno otežava sve radove. Misiji pripada puno sela, a svugdje se ponešto gradi!
Teško je opisati dočeke koji su priređivani u čast provincijala u svakoj od ovih misija. Svi bi izišli sa cvijećem u rukama, neizostavna pjesma i „afrički ples“, te poklici radosti na putu prema misiji. Navečer ponovo pjesma i druženje uz vatru!

Izniman je doživljaj slaviti svetu Misu u Africi, to je uistinu slavlje i pjesma, a čovjek jednostavno ne osjeti da je prošlo dva i po ili tri sata. Posebna priča su djeca, mnoštvo djece, u crkvi su uvijek uz oltar, pjevaju i mole, a svaku priliku izvan crkve koriste ne bi li dobili „bombon“. Tko bude ići u Afriku neka ponese puno bombona!

Naravno da su misionari upoznali fra Ivana sa svime što rade i što planiraju raditi na duhovnom i materijalnom polju, a potrebe su zaista velike. Neke misije su toliko velike da je jedva moguće tijekom godine obići sva sela, pravo je čudo kako se misionari probijaju tim neprohodnim i izrovanim cestama, a kad je kišna sezona ostane se u blatu i po nekoliko dana!

Treba spomenuti i „Baluba – kulturni centar“, s pripadajućim muzejom, tu se prevode liturgijske i druge knjige na kiluba jezik, radi se na očuvanju kulture i tradicije ovog naroda, a to je nastavak rada pokojnog fra Blage Brkića koji je preveo Bibliju na kiluba jezik. Sada tu sa svojim timom radi fra Filip.

Fra Ante u Kamini vodi jedan centar za „osobe s invaliditetom“, školovanje i pripreme te učenje zanata, izrada proteza i pomagala za invalidne osobe, proizvodnja sapuna, itd. Na skrbi je trenutno oko 700 osoba s invaliditetom svih životnih dobi. Centar je izgrađen dobrotom udruge „Gebetsaktion Međugorje“.

Pokojni fra Jozo Vasilj je svojevremeno u Kolweziju proširio i nadogradio bogosloviju, uspio je „afilirati“ tamošnji teološki fakultet, rimskom Antonianumu, bio je tamo profesor, a jedan mandat i provincijal, pa ga se svi sjećaju sa velikom zahvalnošću i ljubavlju.

Moglo bi se još puno pisati o plodnom i nesebičnom radu naših misionara, te o srdačnom i siromašnom narodu Demokratske Republike Kongo, ali završavam sa osjećajem zahvalnosti što sam mogao pratiti Provincijala u njegovoj „misiji“ i vidjeti „prave misionare“ kako služe Gospodinu!

Kako reče biskup Helder Camara: „Misija znači krenuti, koračati, ostaviti sve, izaći iz samih sebe, slomiti ljusku egoizma koja nas zatvara u naše ja; prestati kružiti oko nas samih kao da smo središte svijeta i života; ne dopustiti da se zatvorimo u probleme malog svijeta kojemu pripadamo: čovječanstvo je veće. Misija uvijek znači krenuti, ali ne znači gutati kilometre. Ona je, osobito, otvoriti se drugima kao braći, otkriti ih i susresti. I kako bi ih susreli i ljubili, potrebno prijeći mora i letjeti nebom, tada misija znači krenuti sve do kraja svijeta“.
Bože, blagoslovi i čuvaj sve naše misionare i misionarke!


Fra Drago Vujević

Tiskaj    Pošalji