Riječ urednika
Dragi prijatelji misija!
Dragi prijatelji misija!
Dragi čitatelji i širitelji Radosne vijesti!
Pri kraju smo crkvene i civilne godine. Sve je to vidljivo kroz liturgijska čitanja kako svagdana tako i nedjelja. Ali i ovi jesenski dani to pokazuju.
Zaokupljeni smo kvalitetnim završetkom godine na mjestima našeg života i rada, ali i osiguravanjem svih preduvjeta kako bi i ovu zimu koja je pred nama što lakše prebrodili. Mnogi će u ovom vremenu pa sve do kraja godine zbrajati sve što je učinjeno, ali isto tako i ono što nije učinjeno. Teško je reći kakvi će biti rezultati.
Siguran sam kako će oni biti različiti od osobe do osobe odnosno od ustanove do ustanove kako u Crkvi tako i u civilnom društvu. Međutim, ključ je u iskrenom pristupu cjelokupnom poslu koji se temelji bilo na dokumentima bilo na iskrenosti naše savjesti.
S obzirom na misijsko poslanje Crkve sigurno je kako ćemo i mi prijatelji misija i naših hrvatskih misionara imati priliku iskreno pred Bogom i svojom savješću kao i pred svojim bližnjima svoga okruženja postavljati pitanja o našem osobom, ali i zajedničkom institucionalnom misijskom činjenju odnosno nečinjenu. Tijekom cijele godine na razne načine počevši od Svetog Oca, naših biskupa, dvojice nacionalnih ravnatelja Papinskih misijskih djela i naših dvaju ureda Misijske središnjice u Sarajevu i Misijskog ureda u Zagrebu pozivani smo na konkretnu misijsku budnost i na misijsko činjenje. Od početka godine Dana svetog djetinjstva, zatim Dana svetog Petra apostola te Svjetskog misijskog dana, ali i lijepog broja projekata koje vode naši hrvatski, ali i drugi misionari i misionarke diljem svijeta. Odjeci i odgovori su bili različiti kad su u pitanju naše crkve ustanove, ali pojedinci. I zato sva izvješća koja su stizala iz naših dviju središnjica bili su najbolja slika i najbolji pokazatelji širine naše duše i našeg srca s obzirom na brata čovjeka koji živi daleko od moga i našeg konkretnog okruženja.
Pa i prošli Svjetski misijski dan, kojega do današnjeg dana nazivamo Misijska nedjelja, bio je tema za sebe. Do svake crkvene ustanove iz naših dviju domovinskih misijskih središnjica blagovremeno su stigli misijski animacijski materijali koji su trebali potaknuti svakoga od nas na konkretno misijsko činjenje. Lijepi broj sve te animacijske materijale upotrijebio je na način da potaknu sve zainteresirane za misijsko poslanje Crkve. Plakati, liturgijski prilozi, Papina i druge poruke uz ponudu misijskih imenskih kalendara i riječi nacionalnog ravnatelja pozivali su na budnost. Ne smije se smetnuti s uma kako Svjetski misijski dan nije samo misijski dan u našoj ovozemaljskoj Domovini ili nešto što samo mi Hrvati-katolici prakticiramo u svome vjerničkom življenju. Ovo je dan solidarnosti katolika cijeloga svijeta, ma gdje bili i ma gdje živjeli, s katolicima diljem svijeta i sa svima onima koji trpe i koji trebaju našu molitvenu i materijalu potporu i to preko vatikanskih misijskih središnjica. Nitko od nas nije zaobiđen od raznih ljudskih sumnjičenja uz razne komentare kako nitko ne zna gdje će to sve završiti, usprkos činjenici da u odlučivanju sudjeluju nacionalni ravnatelji Papinskih misijskih djela iz cijeloga svijeta. U našem primanju konkretne materijalne potpore nama se trebalo vjerovati i sve je bilo u redu, ali kad su pitanju drugi i koje osobno ne poznajem odmah se javlja sumnja i razni nedobronamjerni komentari. Dvostruki aršini u prosuđivanju konkretne situacije.
Ovo je vrijeme i ovo je prilika da o svemu tome svatko od nas u svome konkretnom okruženju dobro razmisli i premisli svoje stavove i svoje dosadašnje misijsko činjenje ili nečinjenje. Hoćemo li i dalje nastaviti sa svojim osobnim ili institucijskim nečinjenjem i nepokazivanjem misijske širine i kršćanskog suosjećanja s braćom i sestrama koji su u nevolji. I to s onima koji nemaju ni najmanjih pretpostavki za kakvo takovo ljudsko življenje. Kada se pogleda koliko su samo projekata uprisutnili i izgradili zajedno s drugima iz cijeloga svijeta i naši hrvatski misionara i misionarke. Svi su oni uz potporu lijepog broja prijatelja misija pomogli i vratili osmijeh svima njima. Njihov vapijući pogled i njihova ispružena ruka stoje pred svakim od nas i očekuje našu konkretnu potporu. Brate i sestro, pobijedimo sebe i tada ćemo u životu biti najsretniji kako bi svome bližnjemu ma gdje bio i ma gdje živio vratili radost u tešku ovozemaljsku svakodnevnicu.
Svjetski misijski dan i druge misijske dane u ovoj godini obilježili smo davanjem duhovne i materijalne potpore. Budimo i dalje oni na čija vrata u svako doba može pokucati brat i sestra u nevolji bilo preko pojedinaca ili ustanova Crkve u našoj Domovini bilo preko naših misijskih ustanova bilo preko naših misionara i misionarki. Pobijedimo sebe i uklonimo sve prepreke koje nam stoje na putu našeg osobnog rasta kako bismo bili konkretni u našem misijskom činjenju. Krenimo s današnjim danom i donesimo kvalitetnu odluku na dobro brata i sestre koji su daleko od nas i koje ne poznajemo.
Tomo Knežević
Tiskaj 