Svećeničko ređenje u Beninu
Za svećenika je zaređen Alexandre Djivoedo
Dana 14. kolovoza 2010. u glavnom gradu Benina, Porto-Novu, koji je ujedno i sjedište istoimene biskupije, za svećenika je zaređen Alexandre Djivoedo, mladić iz Župe svete Obitelji u selu Adjarra nedaleko Porto-Nova. Alexandre je studij teologije završio na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, a vrijeme svećeničke priprave proveo u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu na Kaptolu u Zagrebu. Nas dvadesetak Hrvata i Hrvatica: bogoslovi, dvojica svećenika, prijatelji i prijateljice, radosno smo se uputili u njegovu domovinu kako bismo sudjelovali u slavlju njegovog ređenja i mlade mise, a ujedno i izbliza vidjeli i osjetili duh života u Africi.
Vjera cvate u svoj snazi
Ono što smo doživjeli sve nas je oduševilo i obogatilo. U toj relativno maloj afričkoj državi (površinom jednakoj Hrvatskoj, ako računamo i Jadransko more) na zapadu Afrike i s izlazom na Atlantski ocean, život teče mirno i vedro, unatoč osjetno nižem materijalnom standardu od našeg europskog. Kršćanski misionari došli su u Benin 1861. godine, što znači da će sljedeće godine kršćanstvo u Beninu slaviti svoj 150. rođendan. U tih 150 godina kršćanska vjera proširila se Beninom i danas oko 40 posto stanovništva ispovijeda vjeru u Isusa Krista. Prisutan je također i islam (blizu 30 posto stanovništva), kao i domaće religije. Bilo nam je posebno drago čuti da u Beninu nema nikakvih konflikata između pripadnika različitih vjera, nego baš suprotno, svi se međusobno poštuju.
Što se tiče kršćanske vjere, moglo bi se reći da ona u Beninu cvate u svoj snazi. Posebno to vrijedi za katoličku vjeroispovijest kojoj pripada najveći udio kršćana u Beninu. Alexandre je, primjerice, samo jedan od 15 mladomisnika koji su ove godine zaređeni za biskupiju Porto-Novo, dok je u susjednoj biskupiji Cotonou bilo ove godine zaređeno više od dvadeset svećenika. Nije stoga čudo što je biskup Rene-Marie Ehouzou dopustio da vlč. Alexandre prve godine svog svećeničkog služenja (a možda i više) provede kao misionar u Hrvatskoj, kao i njegov kolega i sunarodnjak vlč. Odilon Singbo koji je zaređen prošle godine te je sada već drugu godinu župni vikar u Župi blaženog Alojzija Stepinca u Rakitju. Mi koji njih dvojicu poznajemo možemo reći da su oni doista sjajne osobe i veliki blagoslov za sve nas. A to što su oni studirali u Hrvatskoj i sada u njoj kao svećenici pastoralno djeluju, možemo zahvaliti dugogodišnjem misijskom djelovanju dvojice naših svećenika u Beninu: vlč. Antunu Štefanu koji je 18 godina bio župnik u Župi svete Obitelji u selu Adjarra i vlč. Franji Jačmenici koji je 19 godina bio župnik u Župi Presvetog Srca Isusova u Porto-Novu. Iako su se obojica vratili u Hrvatsku, njihov trag je neizbrisivo prisutan u srcima i životima mnogih ljudi kojima su oni tamo kao svećenici služili.
Ljepota i radost euharistijskog slavlja
Tijekom desetodnevnog boravka u Beninu bili smo smješteni u samostanu Marijinih sestara čudotvorne medaljice u selu Malanhoui nedaleko PortoNova. Za njihovu prisutnost u Beninu treba opet zahvaliti dvjema Hrvaticama, sestri Doroteji i sestri Maristeli, koje su u Benin došle prije dvadeset godina te hrabro i s velikim pouzdanjem u Gospodina započele svoj misijski rad. Danas imaju već četiri kuće u Beninu i oko dvadeset domaćih sestara koje su položile doživotne zavjete ili se za to pripremaju. Bilo je jako ugodno u njihovom društvu, a svjedočanstvo njihovog života i rada djelovalo je osobito poticajno na nas.
Toplina ljudi te ljepota i radost euharistijskog slavlja u Africi je ono što nosimo u srcu kao najljepšu uspomenu našeg boravka u Beninu. Samo slavlje ređenja trajalo je više od četiri sata, ali to nije nikome smetalo, dapače, uživali smo u svakom trenutku. Posebno nam je zanimljiv bio liturgijski ples tijekom obreda prinosa darova, koji se u Africi shvaća kao jedan od najljepših načina iskazivanja hvale Gospodinu. Svećenici s kojima smo se susreli i družili također su ostavili jak dojam na nas svojom iskrenošću, žarom vjere i neobičnom snagom duha. A ni vjernici laici nisu zaostajali za njima. Mnoge smo ih našli u kapelici trajnog euharistijskog klanjanja kraj crkve kako tijekom običnog dana u tjednu kleče i mole. Doista, mnogo možemo naučiti od vjere afričkog čovjeka.
Petar Mlakar
Tiskaj 