RADOSNA VIJEST - br. 49
Sarajevo, 15.09.2010

Riječ urednika

Dragi prijatelji misija!

Dragi prijatelji misija!
Dragi čitatelji i širitelji Radosne vijesti!

Nakon ljetne pauze i vrućih ljetnih mjeseci te zadnjeg broja našeg misijskog lista Radosna svijest ponovno smo zajedno i ponovno smo na istom odgovornom poslu nastavka građenja misijske svijesti i odgovornosti na mjestima našeg svakodnevnog života i rada. Tijekom minuloga vremena bili smo zaokupljenim raznim životnim obvezama nastojeći pri to makar malo imati odmora te udahnuti nove snage za naredni dio godine koji je pred nama. Prema vlastitim materijalnim mogućnostima imali smo i uredili smo svoje godišnje odmore. Međutim, mnogi su prionuli uz poslove kako bi završili ono što su si možda dugo vremena planirali. Lijepi broj rodbine i prijatelja, poglavito onih koji su za „privremeno“ ili za stalno, tijekom i nakon Domovinskog rata u našoj ovozemaljskoj Domovini, napustili prostore svoga ovozemaljskog življenja i otišli daleko te su došli makar nakratko obići svoje stare roditelje i prijatelje i rodna ognjišta.

Potrebno je iskreno vrednovati i pristupiti razmišljanju o potrebni odmora za sve one koji su tijekom minuloga vremena bili odgovorni na mjestima svoga življenja te posla i dužnosti koje su odabrali ili su im povjereni. Bilo je i onih koji su se odmarali od odmora. Neka naša srca, u ovo vrijeme ljetnoga odmora, nikada ne izgube iz vidika Riječ Božju i braću u nevolji – bio je poticaj pape Benedikta XVI. koji je svima nama uputio 11. srpnja u Castel Gandolfu.

Ljeto je, dakle, vrijeme u kojemu valja vrjednovati odnos s Bogom, i s bližnjim. Na taj se vidik ljetnoga odmora, u razgovoru za Radio Vatikan, osvrnuo i mons. Antonio Staglianò, biskup Nota na Siciliji. Mislim da je, za dobro proživljen ljetni odmor, potrebno dobro živjeti vrijeme općenito, jer ono redovito prolazi u mahnitosti svakodnevnih poslova, ali i u navali ritma uglavnom konsumističkoga društva. Odmor znači nadoknaditi vrijeme u njegovu značenju, odnosno vrijeme kao opuštanje duše, kao skrb o stvarima koje u životu najviše vrijede i zanimaju – primijetio je biskup Staglianò. Biti na odmoru znači ući u dimenziju u kojoj je potrebno osloboditi se posebnih briga i određenih veza koje su poput ropstva, i posvetiti se skrbi – za sebe i svoje tijelo, svoju dušu, um i srce. Valja se posvetiti onome što nam najviše znači u životu, a to su i ljudski odnosi, veze koje već postoje i koje valja razviti, ali i uspostavljanje novih prijateljstava. Za katolika, odmor je, na neki način, produžena nedjelja – napomenuo je nadalje biskup. I kao nedjelja, trebao bi nadoknaditi prisutnost u obitelji, odgojni odnos s djecom, veću naklonost i ljubav prema supružniku; potrebno je osjetiti se obitelj, imati vremena za obitelj, i kao obitelj nešto ostvariti. Mislim da se obiteljska ljubav potom širi iz obitelji, i dolazi sve do zajednice ljudi, stoga bismo i u vrijeme odmora trebali imati više vremena za voljeti drugoga i širiti ljubav – rekao je biskup Staglianò.

Među one koji su ovog godine došli ili još uvijek dolaze na odmor spada i lijepi broj naših hrvatskih misionara i misionarki. Nakon nekoliko godina izbivanja i nedolaska, nakon dugih putovanja, posjetili su svoje biskupije i provincije, kleričku subraću i susestre, ali i brojne prijatelje misija i misionara u našoj Domovini koji izravno ili preko Misijske središnjice u Sarajevu i Misijskog ureda u Zagrebu molitveno i materijalno prate rad i projekte koje im je povjerila Crkva odnosno biskupija ili provincija njihove pripadnosti ili trenutno rada. Bilo je dojmljivo slušati njihova izvješća, na ovogodišnjem 22. ljetnom susretu hrvatskih misionara i misionarki koji je počekom srpnja održan u Kotoru u Boki Kotorskoj, o projektima koji vode i koji su im povjereni, ali i o potrebama i problemima koje imaju i koje u svome radu susreću. U trenutku njihova izlaganja pred očima sam imao sve Vas drage prijatelje misija i misionara kako u Bosni i Hercegovini tako i u Republici Hrvatskoj. Toliki je broj znanih i neznanih, bogatih i siromašnih, široka srca i duše, raznih zvanja i poziva koji konkretno i nesebično misle na brata čovjeka o kojemu duhovno i materijalno skrbe uz sve druge i naših misionari i misionarke. Iz dana u dan sve je veći broj onih koji otvaraju vrata svoga ljudskoga i vjerničkog srca i žele biti molitvena i financijska potpora svima njima. Velika je stvar nadići ovozemaljske i ljudske granice te shvatiti i prihvatiti poziv za pomoć svima njima koji preko naših misionara i misionarki te pretočen u tekst misijskog lista Radosna vijest kucaju i na vrata naših ordinarijata, župnih i redovničkih zajednica te obiteljskih i osobnih vrata. Usprkos recesije i u našoj Domovini širina ljudskoga i kršćanskoga srca i dalje je na djelu. To je velika stvar i ohrabrenje kako za sve one koji su u misijama tako i za sve nas koji snagom dekreta naših poglavara obnašamo ovu važnu dužnost.

Nadat je se kako je vrijeme minulog odmora iza nas prijatelje misija u Bosni i Hercegovini te u Republici Hrvatskoj bio produžena nedjelja te kako je nadoknađena nazočnost u našim obiteljima te učvrstila poljuljane vrednote braka, obiteljskog sklada i blagoslova, ali nam pomogla u našem konkretnom misijskom poslanju.


Tomo Knežević

Tiskaj    Pošalji