Bosanski 'ujaci' u Keniji
Naviještanje u duhu sv. Franje
Riječ misionar dolazi iz latinskog jezika, a znači poslan. Da bi netko bio poslan, mora biti odabran.
Godine 1982. u regiji Lift Valey-Subukia, biskupija Nakuru –Kenija, dolaze prvi odabrani franjevci-misionari. U duhu sv. Franje, svako stvorenje nam je brat i sestra, počeli su vršiti svoje poslanje.
Kao što su to 'ujaci' radili u Bosni, naviještali Radosnu vijesti, poučavali, liječili, gradili..., tako su i franjevci u Subukiji bili prvi dušobrižnici, učitelji, liječnici, graditelji... Prve škole, ambulante, putovi su izgrađeni upravo zahvaljujući franjevcima. Godine 1985. utemeljena je župa sv. Franje Asiškog u Subukiji.
Stope naših prethodnika slijedimo i mi koji smo došli malo kasnije. Danas u župi djelujemo i živimo nas trojica: fra Augustin Maniragaba iz Rwande, fra Miroslav Babić iz župe Bugojno (BiH) i fra Juro Tokalić iz župe Dobretići (BiH).
Fra Miroslav je kao mladi misnik, godinu i pol dana nakon ređenja, iz Bosne stigao na ovaj crni ili čokoladni kontinent. Prije šest godina započeo je svoje misijsko poslanje u Ugandi, da bi ga prije četiri godine nastavio u Keniji.
Za razliku od fra Mire, fra Juro je malo više vremena proveo u Bosni. Pastoralno je djelovao u tri župe: Guča Gora kod Travnika, Jajce i Podmilačje. U Afriku je stigao prije dvije i pol god. Prva misijska postaja je bila u župi Butimba u Tanzaniji, a prije godinu dana stigao je u pomoć fra Miri u župu Subukia u Keniji.
Sv. Mise su radosni susreti čovjeka i Boga
Područje naše župe je pustinja i jako je nepristupačno. Udaljenost do najbližeg grada Nakuru je oko 60-tak km. Dolazak iz Nakurua u župu i odlazak iz župe u Nakuru nije nimalo jednostavan. Zbog loših planinskih puteva, za vrijeme kišne sezone, skoro da je i nemoguće putovati, a ni u vrijeme suše, zbog prašine, nije puno lakše.
Župa je prostorno jako velika. Imamo 14 filijala. Svake nedjelje slavimo 6 misa u 6 različitih filijala. Misno slavlje traje i do dva sata pa i duže i nikad nije dosadno. Pod misom svi pjevaju, plešu. Za prinos darova vjernici ako imaju ponekad donesu kokoš, poneko jaje ili po neki plod zemlje. Sve je veselo i puno života. Mise su uistinu radosni susreti čovjeka i Boga.
Za mjesec dana možemo obići i imati mise u svim filijalama ako smo svi zdravi. Udaljenost između filijala je i do 50 km, a broj vjernika u župi oko 5.000.
Uz slavljenje svetih misa, obilazimo stare i nemoćne; imamo pastoral obitelji te radimo s mladima i djecom.
U župi imamo dom zdravlja 'Mali dom' sv. Ante Padovanskog za nezbrinutu i bolesnu djecu, vrtić i srednju školu. Za sve nabrojene ustanove se uglavnom brinemo mi franjevci.
Naši župljani su jako veseli, ljubazni, otvoreni i gostoprimljivi ljudi. Uvijek su spremni podijeliti s drugima ono što imaju. Nažalost zadnje tri godine, zbog suše, mogu s nama podijeliti i dijele svoju tugu i očaj.
Uz problem gladi s kojom se susreću naši župljani, imamo i problema u 'Malom domu'. Nekoliko naše djece je jako bolesno i jednom ili ponekad i više puta u mjesecu moramo ih voziti u gradsku bolnicu u Nakuru.
Europljani imaju sat, a Afrikanci vrijeme
Sigurnosna situacija noću i nije baš najbolja. Postoje organizirane bande koje ponekad noću upadaju u kuće i uzimaju ono što im se dopadne, a ako su domaćini sretni mogu proći bez batina, a u najgorem slučaju mogu biti i ubijeni. Zbog sigurnosti nitko noći ne putuje, osim lopova.
Uza sve poteškoće s kojima se susrećemo, mi nemamo problema sa računima za struju i vodu.
Imati električnu energiju u župi je san nas fratara, ali i svih župljana kako bi u potpunosti osposobili rad ambulante, srednje škole i 'Malog doma' za djecu. Za tri kilometra bi morali platiti oko 50 000 eura, što je za nas preveliki zalogaj bez pomoći onih koji bi uistinu mogli pomoći.
Čovjek čovjeku uskraćuje mnoge stvari, ali dragi Bog se pobrinuo za nas oko vode. Imamo dobru planinsku vodu, koju poslije prokuhavanja i propuštanja kroz filtar možemo nesmetano i obilato piti.
Uza sve navedeno kvaliteta života u usporedbi s kvalitetom života u Europi je na našoj strani. Kod nas nema prevelike trke i stresnih situacija. Mi kažemo kako Europljani imaju sat, a mi imamo vrijeme. Mi imamo vremena jedni za druge, ali i za Boga, imamo vremena za igru, ali i za molitvu. Naš 'siromašni čokoladni' čovjek je sretan, zahvalan i zadovoljan onim što ima. U utrci s vremenom, skupa s dragim Bogom, pobjeda će biti na našoj strani.
Fra Jure Tokalić, misionar u Keniji
Tiskaj 