Misijska pisma djece
Pisma misionarima i prijateljima u Africi
Djeca Katoličkog školskog centra „Sv. Josip“ u Sarajevu su, pod vodstvom svoje vjeroučiteljice s. Zvonimire Nikolić, gledajući DVD „Posvećena crkva u Misiji Lusu“, pisala pisma našim misionarima i prijateljima u Africi koje ne poznaju te brojnim prijateljima misija i misionara u našoj Domovini.
Hrvatski kardinal u srcu Afrike
U Africi žive najsiromašniji ljudi i djeca na svijetu. Kuće su im skromne i siromašne. Prave ih od blatnih cigli, bambusa i trstike. Žene rade fizičke poslove, pa čak i malo starija djeca. Često obolijevaju mladi od side, to jest muškarci, žene i djeca. Jedu puru i rižu. Najsiromašnija država u Africi je DR Kongo. U njemu živi 54 milijuna stanovnika. Uvijek su sretni i imaju srca i duha za radostan život i sreću, usprkos tome što su siromašni, gladni i žedni. Pošto ih ima puno djece, kad dobiju od misionara bombon daju jedni drugima probajući svaki jedan od drugoga. Zadovoljni su onim što imaju i ne traže više. U Kongu ima 400 plemena, i svako pleme govori različitim jezikom. Muškarci, momci i dječaci jako vole igrati lopte. Žene rađaju puno djece, a uz to što rade moraju se brinuti za djecu. Plaća im je samo 5 dolara. Što god rade vole zapjevati i uz pjesmu malo se zanjihati kako bi dobili ritam uz pjesmu i pjevanje i kako bi olakšali dušu, brže im prošlo vrijeme i da bi posao bio lakši. Roditelji imaju jedva novaca da djeci plaćaju školarinu. Misa im traje dva i pol sata, a na svakoj misi pjevaju i plešu. Prošle godine je kardinal Vinko Puljić išao u Afriku u Zambiju da vidi kako ljudi u Africi žive. Gledala sam film „Posveta crve u Misiji Lusu“ sa sestrom Zvonimirom i prijateljima, koji idu na vjeronauk i shvatila zašto kažu: „Svako zlo, za neko dobro“. Sad ću obrazložiti zašto. Kada je kardinal došao blagosloviti crkvu koju su napravili vjernici iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske puno se toga promijenilo. Imaju bolju crkvu, mlin za brašno, školu, dispanzer i puno toga što su novčano pomogli naši ljudi iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Tako žive ljudi u Africi. Mi smo zahtjevni i nezadovoljni s onim što imamo, a oni su što se tiče toga sto puta bolji od nas. Mi smo sebični i pravi egoisti, oni su sretni kad dobiju liz bombone. Ne sviđa nam se ono, ne sviđa nam se ovo. Oni su za nas carevi, u tome što sve dijele. Mi se ne možemo staviti u njihovu kožu. Zato što imamo loše osobine.
Molim te Bože, pomozi im, a nama oprosti naše grijehe što im još više ne pomažemo svojim darovima.
Stela Nižić, IV.b KŠC „Sv. Josip“ Sarajevo
Misionari u Africi
Život u Africi je iznimno težak. Vlada veliko siromaštvo, te ljudi nemaju ni osnovnih uvjeta za život. Ali ipak, postoje ljudi koji im nastoje pomoći i vratiti vjeru i život. Ti ljudi su misionari. Misionari su spremni odreći se svoga života ovdje i otići daleko u krajeve kako bi pomogli onima kojima je pomoć najpotrebnija. Poznato je da mnogo hrvatskih misionara i misionarki diljem svijeta naviještaju Božju riječ, i na raznovrsne načine služe bolesnima i svima kojima je pomoć potreba, nastojeći im uvjete njihovog života učiniti što dostojnijima čovjeka. Ljudi u Africi veoma teško žive. Hrane se purom i rižom, ne jedu žlicom i vilicom nego prstima. Ženama je najteže. Brinu se o djeci, kućama, bolesnima i to sve u teškim uvjetima. Nemaju ni pitke vode, te žene odlaze na potoke po vodu koju kući donose u vrčevima na glavi. Domovi su im izuzetno skromni, napravljeni od blata i trstike. Djeca idu u školu i svi su bez obzira na uzrast smješteni u jedan razred. Nemaju školskog pribora nego pišu kredom po malim pločama. Njihovi plesovi, sportovi, pjevanje i općenito sva kultura su izuzetno zanimljivi. Nedjeljom sve obitelji odlaze u crkvu i usprkos svojoj neimaštini oblače svoju najbolju odjeću. Iako su siromašni jako su sretni, sretniji su od nas koji imamo svega u izobilju.
N.N.
Pomaganje afričkim vršnjacima
Život u Africi je potpuno drugačiji od ovoga na kojeg smo navikli. Vlada veliko siromaštvo i većina ljudi živi isključivo od onoga što sami posiju i posade. Tamo je prisutna bolest AIDS od koje godišnje umire puno ljudi, raširena je droga i alkohol. Informiranost odraslih i djece je o svemu tome vrlo slaba.
Misionari siromašnim stanovnicima Afrike pružaju duhovnu i materijalnu pomoć. Šire Božje kraljevstvo u misijskim krajevima. Poučavaju djecu, pomažu siromašnima u hrani i odjeci, a za siročad se skrbe kao da su im roditelji. Trude se unaprijediti njihov život i osposobiti ih unatoč svom trudu, malobrojna djeca steknu potrebna znanja i vještine, dok se ostali odaju skitnji i porocima. Misionari se sa lokalnim stanovništvom druže i raduju. Oni su uvijek veseli usprkos svojoj nevolji, te priređuju priredbe koje traju satima. Afrička sirotinja treba pomoć misionara i dobrotvora koje Bog nagrađuje za svako dobro djelo. Svatko od nas može otvoriti svoje srce i pomoći tom napaćenom narodu kojemu je potrebna naša pomoć. Odricajući se svoga suviška, igračaka, slatkiša i mi možemo pomoći našim vršnjacima i gladnoj djeci da ne umiru od gladi u toj napaćenoj Africi.
Antonija Jerkić, IV.a KŠC „Sv. Josip“ Sarajevo
Tiskaj 