Redovna skupština Papinskih misijskih djela
Rim - Salezijanum, 17. - 21. svibnja 2010.
Uvodno izvješće predsjednika Papinskih misijskih djela mons. Piergiuseppea Vacchellija
Započnimo ovu redovnu skupštinu zamolivši Duha Svetoga za svjetlo i snagu, tako da nam pomogne i podari kreativnost u zajedničkom radu na koji smo pozvani.
Evanđelje “uzima oblik u ljudskim umovima i srcima i širi se kroz povijest samo pomoću Duha Svetoga” (Dominum et Vivificantem, 64) i po moći Duha su Crkva i misionari sposobni ispuniti misiju koja im je povjerena (ibid. 25).
Tako u ovim vremenima izgleda – zapravo, rekao bih, baš kao u svako vrijeme – da smo u posebnoj potrebi, budući da kao Crkva ne samo što putujemo zajedno s čitavim čovječanstvom, dijeleći njegovu patnju i nadanja, već također osjećamo da smo objekt kontradikcije i otuda diskriminacije i proganjanja.
Kao u svako prekretno vrijeme u povijesti nalazimo da se moramo suočiti s radikalnim promjenama u društvu koje, osobito na Zapadu, izgrađuje vlastitu kulturu ne osvrćući se na Boga i na Krista. Agnostička kultura koja želi religiju svesti na privatnost savjesti pojedinca i u ime jednakosti i ljudskih prava ići toliko daleko da u konačnici poriče javno predstavljanje bilo kojeg religijskog vjerovanja.
Nadalje, nalazimo se u financijskoj krizi, čiji se završetak ili posljedice ne mogu predvidjeti. Zbog nje je puno ljudi ostalo bez posla čak i u industrijski razvijenim zemljama, ljudi su zabrinuti za svoju budućnost, a vlade jedino nastoje nacionalnu ekonomiju povratiti na vlastite noge.
Sve to ima reperkusije na Papinska misijska djela i od nas traži ozbiljno promišljanje tako da i danas možemo nastaviti učinkovit rad na polju misijske suradnje. Ono što ćemo raditi ovaj tjedan ne svodi se samo na polaganje računa o učinjenom i planiranje budućnosti, već upućivanje na nove prikladnije načine za vrstu suradnje koja je danas potrebna. Tajnici će u svojim izvješćima zasigurno ponuditi prikladne smjernice za obnovu.
1. Pregled prošlogodišnjeg rada
Teško je prenijeti kvalitetu i kvantitetu svakodnevnog rada koji me okupirao. Kao što sam rekao prošle godine, Kongregacija za evangelizaciju naroda i Papinska misijska djela blistava su crkvena stvarnost, iako ne bez kompleksnosti koje, po mom mišljenju, trebaju bolju koordinaciju i pojednostavljenje.
Prisjetit ću se samo nekih događanja koja imaju određenu važnost za ovu Skupštinu.
• Zaključak rada Vijeća za financiranje nacionalnih ureda PMD
• Izvanredna sjednica u studenom, na kojoj smo proučili i iznova istražili dokument koji je pripremilo Vijeće ad hoc o financiranju nacionalnih ureda i utvrdili datum i pastoralni sadržaj za Redovnu skupštinu u svibnju 2010.
• Zajedno s Izvršnim odborom reorganizirali smo osoblje tako da se može koristiti efikasnije i s manje resursa.
• Povratili smo misijski identitet Agencije Fides koja je ponovno postala sredstvo informiranja neposredno ovisno o Papinskim misijskim djelima.
Postoji dobar odnos zajedništva i suradnje generalnih tajnika i delegata za administraciju koji se konkretizira osobito u periodičnim sastancima Izvršnog odbora koji se ne održavaju redovito uslijed zauzetosti generalnih tajnika u vizitaciji nacionalnih ureda kao i mojem neprekidnom i svakodnevnom angažmanu pri Kongregaciji.
Mogu posvjedočiti kako, usprkos teškoća koje se neprestano pojavljuju, uvijek ostaje ideal i uvjerenje da djelujemo za Kraljevstvo Božje.
Koristim slobodu, kao predsjednik, kako bih ukazao na neke probleme i ponudio određene smjernice za njihovo rješavanje.
Prije svega želio bih vam svratiti pozornost na goruće pitanje koje se tiče Fond(ov)a univerzalne solidarnosti.
• Jedna od karakteristika koja bitno određuje Papinska misijska djela je njihova sposobnost da budu katolička tj. univerzalna. To znate bolje od mene. Ovo je poput abecede PMD. Ako ovaj Fond univerzalne solidarnosti nestane, PMD više nemaju razlog svog postojanja. Zapravo, aktivnosti misijske animacije i formacije oduvijek su otvorene prema čitavom svijetu.
Razumijem poteškoće i ograničenja koje su po sili zakona postavile različite vlade u ovom pogledu, ali to ne bi smjelo postati alibi nacionalnim uredima za financiranje vlastitih projekata ili autonomnog raspoređivanja financijskih sredstava.
Apel na duh suradnje i zajedništva u svezi s tim ne može nikoga uvrjediti, budući da nitko od nas nije vlasnik onoga što nam je povjereno za pojedinu svrhu. Uistinu poštenje, odgovornost i koherentnost, kao što se navode u Priručniku (Priručnik, čl. 27), moraju biti transparentni ne samo Božjim očima, već i onima ljudske zajednice. Baš kao što i sv. Pavao kaže u Drugoj poslanici Korinćanima vezano za sabiranje milostinje za Crkvu u Jeruzalemu. On poziva različite Crkve da pošalju svoje poslanike u svezi tog djela darežljivosti “kako bismo izbjegli da nas tko ne prekori zbog ovog obilja kojim raspolažemo. Doista, revno nastojimo oko dobra ne samo pred Gospodinom nego i pred ljudima” (2 Kor 8,20-21).
• Uslijed financijske krize i ne samo zbog nje milostinja koju prikupljaju nacionalni uredi u stalnom je opadanju. To je činjenica koja traži daljnju potvrdu. Moći ćete vidjeti pripremljeni grafikon s podacima koji zorno prikazuje trend milostinje kroz posljednjih nekoliko godina.
Usporedo s tim nastajanjem novih nuncijatura i biskupija u porastu su zahtjevi za redovnim subvencijama, za pomaganjem novih sjemeništa, za financiranje nacionalnih ureda PMD kako za administrativne troškove tako i za troškove animacije i formacije. Na ovaj način se stvari prirodno ne mogu razvijati. Prinuđeni okolnostima moramo pronaći hrabrost za ponovno promišljanje, kao Skupština, o eklezijalnoj važnosti, o načinima i politici raspodjele milostinje unutar konteksta evangelizacije danas i osobito o inkulturiranoj lokalnoj crkvi kako o životnom standardu tako i o strukturi. Osobno nemam previše iluzija, jer je novčani iznos koji PMD raspodjeljuju pojedinim biskupijama samo jedan dio. Postoje i drugi izvori ili drugi kanali na koje različite Crkve mogu računati. Ali naša je odgovornost također biti i kritički poticaj za lokalne Crkve.
2. Revizija Statuta
Prošlo je točno pet godina od prihvaćanja Statuta (2. lipnja 2005.). Možemo unijeti one promjene koje smatramo potrebnim nakon ovog početnog petogodišnjeg razdoblja. Nije na meni ispitivati sadržaje koji predstavljaju osnovu članaka Statuta. Međutim, po mom skromnom mišljenju, bilo bi potrebno:
• Redefinirati različite razine odgovornosti (predsjednik, generalni tajnik, povjerenik za administraciju, nacionalni ravnatelj)
• Učiniti zrelije promišljanje koje bi se konkretiziralo u člancima Statuta, o činjenici da PMD imaju i biskupijski karakter te razmotriti relacije koje bi trebale postojati između misijskih ureda pri pojedinim biskupijama i PMD
• Sačuvati autonomiju PMD u diskursu eklezijalnog zajedništva.
• Postavljam vam pitanje: smatra li ova Skupština da je preporučljiva revizija Statuta? Koji je najjednostavniji postupak za modificiranje Statuta?
3. Kao što ćete se osvjedočiti iz izvješća povjerenika za administraciju u završnoj smo fazi radova reparacije naših koledža. Potrebno je puno dobre volje, strpljenja i profesionalne stručnosti od strane osobe koja koordinira i prati ove radove. Cilj je, kao što znamo, formacija budućih voditelja i kvalificiranih osoba misijskih Crkava. Zahvaljujući PMD moguće je ostati vjeran ovoj zadaći, koju nam je zadao sam Sv. Otac. Živimo u nadi da kao što postoji obnova struktura tako treba postojati i ozbiljan diskurs o sadržajima i putovima formacije, tako da Domus Missionalis može stvarno provoditi svoje dvije svrhe tj. prijem i akademska i duhovna formacija.
4. Još nismo imenovali generalnog tajnika za Djelo sv. Djetinjstva. Kardinal prefekt, na osnovu provedenih konzultacija, nije držao prikladnim provesti imenovanje. Postupak imenovanja je u tijeku. U međuvremenu sam osobno prihvatio privremeno imenovanje za generalnog tajnika Djela sv. Djetinjstva. Moguće je nastaviti rad Tajništva navedenog Djela u suradnji s osobljem i administrativnom uslugom mons. Silvana. Iskrena hvala za njihovo zalaganje.
5. Kao što sam vam naveo u pismu smatrali smo opravdanim prolongirati utvrđeni datum održavanja Skupštine za tjedan dana radi pružene nam mogućnosti privatne audijencije kod sv. Oca. Te stvari ne mogu se predvidjeti godinu dana unaprijed, jer apostolska prefektura može dati odgovor obično samo nekoliko mjeseci unaprijed.
Ova godišnja skupština trebala bi za sve nas biti intenzivno razdoblje za duhovnu obnovu, za odluke i buduće planiranje. Želio bih da se vratimo na izvore i istinski u sebi oživimo proročki i karizmatski glas za evangelizaciju. Svima vama želim sve najbolje u vašem radu.
Tiskaj 