Riječ urednika
Dragi prijatelji misija!
Dragi prijatelji misija!
Dragi čitatelji i širitelji Radosne vijesti!
Iza nas je Gospin mjesec svibanj. Za najveći dio između nas bilo je to vrijeme raznih oblika ustaljenih i novih domišljenih oblika pučke pobožnosti po našim župnim i drugim crkvama ili kapelicama naših crkvenih ustanova. Izricali smo svoje iskrene zahvale i molili zagovor kako za sebe tako i za sve koji su nam na srcu. Nadat je se kako su i misijske potrebe cijele Crkve, posebno naših hrvatskih misionara i misionarki, našli svoje mjesto u našim iskrenim vjerničkim vapajima. Ili smo i u molitvi bili sebični pa u središte stavljali samo sebe i samo svoje osobne potrebe ili potrebe svoje obitelji odnosno svoje crkvene zajednice kojoj pripadamo ili obećanjima ili zavjetovanjima. Možda nije bilo dovoljno kršćanske i katoličke širine kako bi svoja vjernička razmišljanja prošili izvan svojih ljudskih i ovozemaljskih granica. Prilika je ovo da se osvrnemo i okrenemo te iskreno napravimo pravu snimku našeg vjerničkog, svećeničkog i redovničkog razmišljanja i činjenja.
Mjesec svibanj na svoj način bio je i misijski sadržajan. Naime, svake godine prema važećem Statutu Papinskih misijskih djela, sredinom svibnja u Rimu je održana Opća godišnja skupština Papinskih misijskih djela na kojoj su osim predsjednika i četiriju generalnih tajnika četiriju Papinskih misijskih djela sudjelovali i nacionalni ravnatelji Papinskih misijskih djela iz cijeloga svijeta. I dvojica naših nacionalnih ravnatelja iz Bosne i Hercegovine te Republike Hrvatske svojom nazočnošću preuzeli su svoj dio odgovornosti s obzirom na djelovanje Papinskih misijskih djela te s obzirom na podnesena izvješća generalnih tajnika te rasporedbu pristiglih financijskih sredstava od Svjetskog misijskog dana za Djelo za širenje vjere, od Bogojavljenja – Dana svetog djetinjstva za Djelo svetog djetinjstva te Dana svetog Petra apostola (BiH) za Djelo svetog Petra apostola. Svojim odgovornim sudjelovanjem dali su svoj prilog da svaki dar Vas prijatelja misija i misionara s obzirom na rečeno bude odgovorno dodijeljen za projekte, temeljem blagovremeno zaprimljene zamolbe s potpisom dijecezanskog biskupa, u zemljama koje su pod vatikanskim Zborom za evangelizaciju naroda. Tijekom ovog važnog i odgovornog posla u svakom od nacionalnih ravnatelja izbijala je radost kako su i naši vjernici i brojni znani i neznani prijatelji misija i na ovaj način pokazali svoju vjerničku širinu i suodgovornost prema dijelovima Crkve koji pate i koji trebaju konkretnu brigu drugih dijelova Crkve. Međutim, potiho svatko za sebe postavljao je pitanje, a jesmo li svi zajedno kao domovinska Crkva i pojedinačno u našim biskupijama, župama, provincijama, crkvenim kućama i našim obiteljima tijekom minule godine nosili svoj dio odgovornosti za brata i sestru u nevolji i koji očekuje našu potporu kao što smo je i mi očekivali tijekom minuloga i još uvijek nezaboravljenog Domovinskog rata kako u Bosni i Hercegovini tako i u Republici Hrvatskoj. Ili smo brzo postali zaboravni i svoje ljudske granice stavili nedaleko od svojih kuća, župa, biskupija i redovničkih provincija. Zaprimljene tabele s misijskim kolektama i doprinosima zemalja cijeloga svijeta bila je prilika za razne usporedbe, ali i odluka kako bi se u narednom vremenu od vrha naših nacionalnih i dijecezanskih uprava trebalo pristupi još snažnijoj misijskoj animaciji i buđenju svih onih koji su dobrano pozaspali i postali misijski zaboravljivi.
I mjesec lipanj vrijeme je mnogih završetaka, poglavito u školama i raznim učilištima, ali i novih početaka s obzirom na određivanja nastavka budućnosti naših mladih. Za sve nas postavlja se pitanje poglavito u ovoj svećeničkoj godini, a koliko će naših kršćanskih i katoličkih mladića i djevojaka odazvati se Kristovu pozivu i pokucati na vrata malih sjemeništa, bogoslovija i sestarskih samostana. Ona bi trebala biti plod stvaranja pozitivne klime u našim obiteljima i župnim zajednicama. Kako bez novih svećenika i časnih sestara možemo očekivati i nova misionarska zvanja Crkve u hrvatskom narodu. Starosna dob aktualnih misionara i misionarki svakim danom raste, a novih misionara i misionarki sve je manje. Prilika je ovo da si svatko od nas prema mjestu odgovornosti bilo u obitelji bilo u župnoj zajednici postavi pitanje jesmo li bili dovoljno odgovorni svojim svjedočim življenjem i propovijedanjem?
Lijepi broj naših misionara i misionarki već je došao ili dolazi na zasluženi odmor. Nadat je se kako su u svoje kalendara unijeli blagovremeno od dviju nacionalnih uprava PMD i preko Radosne vijesti najavljeni ovogodišnji susret aktivnih misionara i misionarki koji će se početkom srpnja održati u Kotoru u Boki Kotorskoj. Biskup kotorski sa svojim svećenicima i vjernicima već je poodavno počeo s pripremama. Želja je da i ovaj susret bude osvježenje poglavito za naše misionara i misionarke, ali i za mjesnu Crkvu. Žele svojom širinom biti dobri domaćini, ali isto svim nazočnim pokazati sve radosti biskupije Kotor i cijelog zaljeva hrvatskih svetaca. I zato blagovremena prijava i dolazak u Kotor veliko je hvala svima koji su učinili sve kako bi i na ovaj način porasla misijska svijest i ovog dijela Crkve u Hrvata. Nadat je se kako će lijepi broj župnih zajednica tijekom ovih mjeseci i boravka na odmoru naših misionara i misionarki pozvati nekoga od njih kako bih ih svojom svjedočkom riječju potakli na konkretno misijsko činjenje na misijskim postajama njihova misionarskog života i rada.
Tomo Knežević
Tiskaj 