Riječ urednika
Dragi prijatelji misija!
Dragi prijatelji misija!
Dragi čitatelji i širitelji Radosne vijesti!
Mjesecom veljačom završavamo prvi dio vremena kroz godinu i započinjemo korizmeno vrijeme priprave na Uskrs koji je središnji blagdan cijele crkvene odnosno liturgijske godine. S molitvom na usnama Zborne molitve Pepelnice vjernički molimo „… da vježbe u kršćanskom vojevanju započnemo svetim postom te se uzdržljivošću oboružamo za borbu protiv duha zloće.“ Nakon toga blagoslovom pepela od Boga molimo „… da po korizmenoj obnovi kršćanskog života čiste duše proslave uskrsno otajstvo tvoga Sina“, a nakon toga posipanjem glave blagoslovljenim pepelom posvješćujemo i uprisutnjujemo misao kako smo prah i kako ćemo se u prah jednoga dana vratiti odnosno pretvoriti (usp. Post 3,19). Pred nama je blagoslovljeno i milošću ispunjeno darovano vrijeme kroz koje svatko od nas krštenika treba kvalitetno i odgovorno proći i što bolje se pripremiti na proslavu središnjeg blagdana crkvene godine. Svatko od nas pozvan je krenuti putem osobne priprave preko odricanja od ovozemaljskih poroka i svega onoga što nam stoji na putu i što nam je smetnja osobnoga rasta u vjeri i radosnog življenja i upristunjenja Krista raspetoga i uskrsloga. Mnogo toga od korizmenog sadržaja nudi nam se i potiče nas na razmišljanje i premišljanje. Svatko od nas, ukoliko je iskren pred Bogom i svojim bližnjim, najbolje zna što to nedostaje našem duhovnom rastu. Skloni smo razmišljanju koje nas vodi redovitom ispitivanju tuđe savjesti te željeti i biti savjest svoga bliženja bilo u obitelji bilo na drugim mjestima našega ovozemaljskoga življenja. Međutim, iskreno se pokajati i pokajničkom rukom udariti u prsa te iskreno reći moj grijeh, moj preveliki grijeh stalan je izazov poglavito u ovom korizmenom vremenu. I zato kršćanska djela pokore odricanja od alkohola, duhana, osobnoga posta i nemrsa, trača, iskrivljivanja istine o bližnjem – ne samo od Crkve određenoga - , posjećivanje i pomaganje onih koji od nas očekuju potporu, obuzdavanje naših negativnih sklonosti te mnogo toga u čemu svatko od nas sebe najbolje poznaje. Nemojmo posustati, nego se odvažno odlučimo krenuti putem osobnoga obraćenja, odricanja, kajanja i kvalitetne duhovne obnove.
Korizmeno vrijeme posebno je milosno i posebnim sadržajima ispunjeno vrijeme za takozvane katekumene to jest one koji privode kraju svoju osobnu službenu pripremu na krštenje i oblačenje Krista raspetoga i Krista uskrsloga. Svi naši misionari diljem svijeta nakon višegodišnje pripreme u uskrsnoj noći ili tih dana krstit će mnoge od njih. I zato će oni predvođeni ketehetama, koji su desna ruka svakoga misionara, u ovom vremenu brojnim sadržajima nastojati što bolje se pripremiti na samo krštenje. U našoj Domovini sve je manje odraslih koji se pripremaju na krštenje. U ovom pokomunističkom i poratnom vremenu uglavnom su kršteni svi oni koji su se potaknuti pridošlom demokracijom odlučili na krštenje skraćenim putem „katekumenata“ predvođeni odgovornim i „nagodnim“ i čovjeku „pogodnim“ pripremama. U pitanju nije bila temeljita i odgovorna priprema nego biti ljudima od pomoći. U ovoj problematici itekako nam može pomoći primjer naših misionara diljem svijeta. Možda ovaj njihov rad s katekumenima gledamo kao ne nešto nesavršeno? Odgovoran i temeljit pristup dobro razrađenog katekumenata koji je povjeren katehetama dobro je izgrađena stvar mladih Crkava diljem svijeta od koje i mi u našoj Domovini puno toga možemo naučiti. Međutim, mi u Europi, slobodan sam reći i u našoj Domovini, itekako smo potrebni reevangelizacije odnosno ponovnog puta pronalaska Krista raspetoga i uskrsloga. Ovakva situacija i razmišljanje nije negdje daleko. Ona je ovdje u mojoj obitelji i u mome okruženju. Pozvani smo da ovogodišnje korizmeno vrijeme iskoristimo i krenemo putem obnove svoga krštenja koje se dogodilo dok smo bili maleni i kod kojega su svjedočasntvo za nas dali naši roditelji i kumovi. Učinimo to kao zreli i odgovorni ljudi i odgovorni kršćani koji su se našli ili koji će se naći tijekom ovih četrdeset dana posta i nemrsa te pokorničkih djela za koja se odlučimo.
I Papa nas u svojoj nakani za Apostolat molitve za veljaču poziva „…da Crkva, svjesna svojega misijskoga identiteta, nastoji vjerno slijediti Krista i svim narodima naviještati njegovo evanđelje“. Izgleda da se ovog trajnog Kristova naloga sjetimo samo na neke određene misijske dane tijekom godine. Nakon što taj dana prođe mi se vraćamo svojoj svakodnevnici i tumačenju i opravdanju kako smo i mi „misijski“ kraj te kako se ne isplati nadilaziti svoje ljudske granice bilo svoje obitelji, župe, biskupije, provincije i ovozemaljske Domovine. Svatko od nas i svi zajedno u svim našim biskupijama i ovozemaljskim Domovinama pozvani smo nadići sve te granice. Vapaji iz daleka dolaze na razne načine do svakog od nas. Moli se potpora u novim svećenicima-misionarima, bilo dijecezanskih bilo redovničkih, zatim naših redovnica, ali i vjernika-laika posebno u deficitarnim pozivima. Ukoliko je i ovo neostvarivo svojom materijalnom potporom možemo omogućiti dolazak novih kateheta i angažiranih laika među koje posebno spadaju učitelji, medicinsko osoblje i druga prevažna deficitarna zvanja.
Iskoristimo ovo milosno vrijeme te kroz četrdeset dana posta, nemrsa, djela pokore i karitativnog darivanja pokažimo širinu svoga ljudskoga i kršćanskoga srca.
Tomo Knežević
Tiskaj 