RADOSNA VIJEST - br. 40
Kongo, 11.12.2009

Iz dnevnika jednog misionara

63. nastavak

Oplakivanje u savani

Poslije ručka premještamo su u Kalundwe, selo Velikog Poglavice. Svaki put kad dođem u Kalundwe, red je navratiti kod njega i pozdraviti ga. Tako smo se sreli već više puta. Zato ne žalim što je danas odsutan. Ova putovanja izmore čovjeka, pa više volim sjediti u udobnoj stolici i pričati sa svojim kršćanima, nego se podvrgavati „ceremonijama“ oko posjeta Poglavici. Četiri do pet kilometara prije Kalundwea ulazimo u selo Mafumbe. Ovdje stanuje starješina kršćana koji vodi zajednicu u oba sela. Zaustavljaju nas. Kaže da su napravili program našeg posjeta. Kod njega ćemo se okupati i večerati, a onda ćemo na razgovor s kršćanima i na spavanje u Kalundwe. Tamo nas dočekaše s pjesmom tajnik Velikog Poglavice i brigadir njegove policije. Obojica su naši kršćani i obojica su vrlo pobožni. Ali svaki od njih ima po dvije žene. Tu je i ravnatelj škole, a uskoro im se pridružiše i ostali. Noć je krasna. Vedro je. Puni mjesec sa zvijezdama, ali je dosta sveže. Tko nema kaputa, dršće. A takvih je posvuda mnogo.

Ni jedan mrtvac ne smije ostati u selu

Nakon sat dva razgovora neki odlaze na žalost. Upravo malo prije našeg dolaska umrla je jedna žena. Odmah su je odnijeli van sela u „byombo“ – travu, savanu, jer selo Velikog Poglavice je „kyaba kizila“ – „sveto tlo“. Ni jedan mrtvac ne smije ostati u selu. Ako bi netko cijelu noć zadržao mrtvaca u kući, umro bi Veliki Poglavica. Tako svi vjeruju. Zato, čim čovjek izdahne, dok se još nije ni ohladio, iznesu ga oko dva kilometra van sela i tamo ga oplakuju. Čak su i majku Velikog Poglavice koja je umrla prošle godine, odnijeli u savanu. On nije tamo išao, jer šef ne smije plakati, nego je primao sućut u svojoj palači. Dakle, noćas će svijet drhtati od hladnoće, a sutra će se peći na suncu, jer u savani nema stabala, pa je u rano popodne vrlo vruće. Pitam tajnika: „Zašto Veliki Poglavica ne bi ukinuo ovaj običaj, jer čemu toliko mučiti ljude i s hladnoćom i sa žegom, a u kišno doba svijet je izložen i pljuskovima?“ Veli jednostavno: „Takav je običaj. Tako su nam ostavili pređi.“ Veliki Poglavica se boji ukinuti bilo koju predaju starih, iako je besmislena, jer misli da bi ga pređi kaznili smrću. Sve su zabrane i običaji popraćeni izrekom: „Umrijet ćeš ako to uradiš, odnosno ako to propustiš uraditi.“ Iza 22,00 sata vratiše se neki koji neće bdjeti kod mrtvaca cijelu noć. Naš se razgovor razvuče do pola noći. Ravnatelj nam iznosi svoje nevolje. Škola propada. Ostao je samo jedan učitelj kvalificiran. Ako dođe inspekcija, zatvorit će školu. Krivnja je na Velikom Poglavici. Polovica školske djece njegova su, a tko smije njemu prigovoriti zašto ne plaća školarinu za svoju djecu? Većina mladih bježi iz ovog sela punog čarolija. Zato ni u našoj kršćanskoj zajednici nema mnogo mladih.

Ovaj svijet je vrlo gostoljubiv

Ipak, danas se tu našlo nekoliko mladića koji uče u Kaniami, a sad su na raspustu pa su došli roditeljima. I ravnatelj će sljedeće školske godine poslati ženu i djecu u Kaniamu. Spremiše nam obilan ručak, zeca i kokoš, donesoše i mali bidon palmina vina. Ovaj svijet je vrlo gostoljubljiv. Iako su siromašni, svi se natječu tko će nas ljepše dočekati. Već je 14,00 sati. Velim im: „Vi ćete uskoro ići na sprovod, a i pred nama je put dug pedeset kilometara. Cesta je loša i treba mi više od tri sata vožnje do Kalenga-Ntande. Zato je najbolje da odmah krenemo.“ S nama je pošao i starješina kršćana koji će ostati u svom selu Mafumbe. Kad se primakoh njegovoj kući, zaustavih se nasred ceste da on iziđe, ali me zamoli da vozilo primaknem kući. Iza kuće dovede mi velikog ovna na dar. I ovan će s nama do Kalenga-Ntande. Tu ćemo ga ostaviti dok ne posjetimo sva sela, a onda na povratku povest ćemo ga u misiju. (Nastavlja se)


Fra Stojan Zrno, misionar

Tiskaj    Pošalji