Riječ urednika
Dragi prijatelji misija!
Dragi prijatelji misija!
Dragi čitatelji i širitelji Radosne vijesti!
Mjesec listopad u našem vjerničkom razmišljanju sav je prožet marijanskim pobožnostima posebno svakodnevnim moljenjem krunice po našim župnim i drugim crkvama, ali se isto tako nadam i u jednom lijepom broju naših obitelji. Nije to sjećanje na minuli povijesni događaj, nego mnogo više odraz vjere hrvatskog katolika kao i posebne povezanosti s našom velikom Odvjetnicom i Zagovornicom.
Ovaj mjesec ima dodatni i prevažni sadržaj koji mu daje predzadnja nedjelja. Na ovaj dan cijela Crkva svake godine slavi Svjetski misijski dan ili kako ga mi danas još uvijek nazivamo Misijska nedjelja. Svojim otpisom Zbor za obrede odredio je 24. travnja 1926. godine da pretposljednja nedjelja u listopadu u cijeloj Katoličkoj Crkvi bude dan molitve i posebne misijske animacije. Ovim je Papa Pio XI. za cijelu Crkvu ustanovio Svjetski misijski dan to jest Misijsku nedjelju koja se slavi sve do današnjeg dana. Na ovaj dan cijela Crkva moli i skuplja priloge na misijske nakane opće Crkve. Ovo je dan obvezatne solidarnosti katolika cijeloga svijeta. Ne smije se smetnuti s uma kako je „Svjetski misijski dan, namijenjen jačanju osjetljivosti za misijski problem, ali i sabiranju pomoći, važan trenutak u životu Crkve jer uči kako darivati: u euharistijskom slavlju, to jest kao prinos Bogu, i za sve misije svijeta“, kaže nam enciklika Redemptoris missio u broju 81. U dokumentu utemeljenja kaže se kako bi Svjetski misijski dan učinio „… da se shvati veličanstvenost misijskog problema; potaknuo bi revnost svećenika i naroda; pružio bi zgodnu priliku da se što bolje upozna Djelo za širenje vjere, da se promiču upisi u nj i pospješi darivanje za misije …“
Na Svjetski misijski dan na obvezatni dan solidarnosti katolika cijeloga svijeta, na koji su obvezatni katolici diljem svijeta bez obzira kojem obredu, biskupiji ili župi pripadali – i bez obzira tko ih pastorizirao bilo dijecezanski bilo redovnički svećenici, ne skupljaju i ne daju svoje priloge za konkretni misijski ili karitativni projekt prema vlastitom izboru ili za konkretnog možda hrvatskog misionara ili misionarku. Svoje prikupljene priloge preko svoga ordinarijata i Nacionalne uprave Papinskih misijskih djela daju za konkretne projekte za koje se, temeljem pristiglih zamolbi u rimske središnjice Papinskih misijskih djela, odluči Opća godišnja skupština Papinskih misijskih djela. Ova se skupština svake godine održava u Rimu u prvoj polovini svibnja, a na kojoj sudjeluju i suodlučuju nacionalni ravnatelji Papinskih misijskih djela iz cijeloga svijeta među koje spadaju i dvojica naših iz Bosne i Hercegovine te Republike Hrvatske.
Svake godine naše dvije središnje misijske ustanove, koje su najodgovornije za misijsku animaciju i koordinaciju Misijska središnjica u Sarajevu za područje Bosne i Hercegovine i Misijski ured u Zagrebu za područje Republike Hrvatske, zajedničkim snagama pripremaju, tiskaju i svaka na svoj način blagovremeno šalje animacijske materijale za Svjetski misijski dana bilo izravno na svaku crkvenu adresu bilo preko naših ordinarijata: plakat, uvod u misno slavlje, molitva vjernika, Papina poruka, poruka nekog od naših aktivnih misionara i možda popratno pismo.
O ove godine, kao na sve dosadašnje Misijske nedjelje, Papa nas svojom porukom poziva na razmišljanje, moljenje i konkretno činjenje za misije i misijske potrebe cijele Crkve. Čini to riječima iz novozavjetne knjige Otkrivenja: „Narodi će hoditi u svjetlosti njegovoj! (21,24)“ U stvarnosti je cilj misije Crkve na putu prema Bogu kroz povijest sve narode prosvijetliti svjetlom Evanđelja kako bi našli svoje ostvarenje i svoje ispunjenje. Svatko od nas krštenika nosi svoj dio odgovornosti za misijsko poslanje Crkve kako u konkretnom okruženju našeg svakodnevnog življenja tako i na općem planu. Prilika je ovo za nas okupljene na misnim slavljima, pitati se jesmo li tijekom minuloga vremena bili misijski aktivni svojom molitvom i svojim konkretnim činjenjem prema našim mogućnostima i na mjestima na koje nas postaviše naši poglavari svojim dekretom ili na mjestima života i rada svakog krštenika. Ili će pristigli poticaji u pisanom obliku Svetoga Oca, svakog pojedinog dijecezanskog biskupa, naših redovničkih poglavara i naših dviju misijskih središnjica ostati u stalažama naših ordinarijata ili župnih ureda ili obiteljskih ormara. Ili će medijsko najavljivanje i pokrivanje ovog važnog dana tijekom liturgijske godine biti prekriveno „važnijim“ danom prema prosudbi „najodgovornije“ osobe. Prilika je ovo za sve koji su snagom dekreta naših biskupa odgovorni za pisane, slušane i gledane medije na vrijeme učiniti sve kako bi i Svjetski misijski dan bio u kalendaru blagovremenog medijskog pokrivanja ovog dana. Za pretpostaviti je kako su i liturgijska pomagala naši važeći direktoriji osjetljivi te dovoljno ukazali na ovaj važan dan u životu cijele Crkve. Nadat je se kako ćemo makar ovaj puta, makar na početku misnog slavlja na Svjetski misijski dana, biti iskreni pred Bogom i okupljenom zajednicom te se iskreno pokajati i za misijsko nečinjenje.
Tomo Knežević
Tiskaj 