Banja Luka, 22.09.2009

Visoki jubileji dvojice naših misionara

Fra Rafael Lipovac i prelat Drago Balvanović

Dvojica naših dugogodišnjih misionara, jedan sadašnji a drugi bivši, proslavili su početkom ovoga ljeta svoje visoke misničke jubileje u rodnim župama. Fra Rafael Lipovac, član franjevačke provincije Bosne Srebrene proslavio je 22. lipnja na Petrićevcu svoj dijamantni jubilej, 60 godina svećeništva, a prelat Drago Balvanović 4. srpnja u Bosanskoj Gradiški zlatni, 50 godina. S njima su u radosnom slavlju sudjelovali brojni vjernici, rodbina i prijatelji, braća svećenici i časne sestre, ali i – što baš i nije čest slučaj – i biskupi.

U dijamantnom jubileju fra Rafaela sudjelovao je beogradski nadbiskup mons. Stanislav Hočevar, koji je i propovijedao, te domaći banjolučki biskup mons. Franjo Komarica. Time su pokazali koliko cijene njegov dug i plodan svećenički i misionarski rad. Nadbiskup Hočevar time je jubilarcu ujedno zahvalio za ono što posljednjih godina čini u njegovoj Beogradskoj nadbiskupiji.

Propovjednik je ohrabrio Banjolučku mjesnu Crkvu istaknuvši kako joj Bog daje posebne znakove svoje blizine. Takve znakove on vidi u pohodu blagopokojnog pape Ivana Pavla II. i beatifikaciji Ivana Merza prije šest godina, zatim u još uvijek brojnim svećeničkim i redovničkim zvanjima koja Bog uvijek iznova budi u Crkvi u Bosni i Hercegovini. Posebno se osvrnuo na životni put i neumorno apostolsko djelovanje jubilarca i usporedio ga sa sv. Pavlom, čija je godina upravo na izmaku, te spomenuo kako se njegov jubilej lijepo uklapa u Godinu svećeništva koju je nedavno otvorio papa Benedikt XVI. Svečaru je čestitao i zahvalio na uzornom svećeničkom životu i radu i biskup Komarica kojemu je fra Rafael bio župnikom u vrijeme kad je on na Petrićevcu slavio svoju mladu misu. Zanimljivo je spomenuti da je jubilarac bio župnik i kad je svoju mladu misu slavio današnji vrhbosanski nadbiskup Vinku kard. Puljiću, koji mu je za visoki jubilej uputio posebnu čestitku. Čestitku i zahvalu u ime provincije Bosne Srebrene izrekao je i novi provincijski vikar fra Marijan Karaula koji je prikazao njegovo svećeničko i redovničko djelovanje kroz dugih 60 godina. Sam je pak svečar zahvalio svima: Bogu na daru svećeničkog i redovničkog zvanja, Gospi, kojoj je u čast napravio 20-tak lurdskih špilja u misijama i u domovini, Katoličkoj crkvi i Franjevačkom redu kojemu pripada već 66 godina, te rodbini i kršćanskom puku koji je susretao na svom dugom životnom putu. U povodu svoga visokog jubileja

Jednako je svečano bilo i u Bosanskoj Gradiški 4. srpnja na zlatomisničkom slavlju banjolučkog svećenika prelata Drage Balvanovića koji već 22 godine djeluje u misijama u Limi u Peruu (Južna Amerika). U dobro ispunjenoj crkvi skladno je pjevao župni zbor iz Nove Gradiške. Festivni propovjednik biskup Komarica je u homiliji oslikao svećenički poziv kao suradnju čovjeka s Bogom u posvećivanju svijeta, a svečaru je zahvalio na uzornom svećeničkom životu i djelovanju te mu zaželio još puno blagoslovljenih godina. Sam svečar progovorio je o svom putu prema svećeništvu u ono olovno komunističko vrijeme, te o svom djelovanju i susretima u južnoameričkim misijama.svečar je objavio i knjigu o svom svećeničkom putu i djelovanju.

Životni put i svećeničko djelovanje fra Rafaela Lipovca

Fra Rafael je rođen kao Franjo Lipovac 13. ožujka 1925. u Budžaku kod Banje Luke od oca Rafaela i majke Janje rođ. Škarica u brojnoj obitelji od 12 djece, od kojih ih je još šestero živih. Osnovnu školu započeo je u školi sestara Klanjateljica Krvi Kristove u samostanu Nazaret u Budžaku, a dovršio kod trapista u samostanu Marija Zvijezda. Osjetivši u sebi svećeničko i redovničko zvanje, pošao je u Visoko u gimnaziju. Nakon novicijata obukao je franjevačko ruho 1942. u Sarajevu. Tu je godinu dana kasnije položio privremene zavjete, a 1948. i svečane. Kao maturant morao je bježati pred „osloboditeljima“ koji su upravo osvojili Široki Brijeg i pobili sve tamošnje franjevce. Srećom, na svom križnom putu nije otišao dalje od Zagreba pa je preživio, dok su neki njegovi kolege krenuli dalje i završili kao žrtve komunističke odmazde u jamama maceljskih šuma. Teološke studije završio je u Sarajevu i tu 22. travnja 1949. bio zaređen za svećenika. Mladu misu slavio je na Petrićevcu 15. svibnja. Diplomirao je teologiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, a tu je i magistrirao 1957. godine. Želio doktorirati iz pastoralne teologije, ali zbog pastoralne prezauzetosti započeti studij nije stigao dovršiti.
Kao svećenik obavljao je brojne službe. Bio je župni vikar u Kraljevoj Sutjesci, na Plehanu i na Petrićevcu, u Bihaću i u Beogradu, zatim tri godine tajnik provincije u Sarajevu, učitelj novaka u Kraljevoj Sutjesci, te župnik i gvardijan na Petrićevcu, a župnik u Sanskom Mostu. Punih 18 godina, od 1980. do 1998., djelovao je kao misionar u Obali Bjelokosti u Africi, gdje je obavljao niz odgovornih dužnosti. Po povratku iz misija bio je duhovnik franjevačkih bogoslova u Sarajevu, a u Svetoj jubilejskoj 2000. godini bio je ispovjednik hodočasnika u Lateranskoj bazilici u Rimu. Posljednjih osam godina djeluje u Beogradu kao župni vikar i kroničar, a u jednom je mandatu bio i gvardijan u tamošnjem samostanu. U Beogradu slavi i sv. mise za strane diplomate na francuskom jeziku. Objavio je i desetak knjiga i drugih publikacija na hrvatskom i francuskom jeziku, a još je uvijek veoma aktivan, duhom i tijelom svjež, pa se i dalje javlja u nizu vjerskih listova.

Misionar prelat Drago Balvanović

Prelat Balvanović rođen je 12. kolovoza 1936. u Bosanskoj Gradiški kao deveto dijete u obitelji Nike i Vjekoslave rođ. Jurišić. Nakon osnovne škole u rodnom gradu, upisao je Učiteljsku školu u Banjoj Luci. Biskup dr. Dragutin Čelik ga je 1952. poslao u sjemenišnu gimnaziju u Đakovo. Tu je završio i teološke studije i na Petrovo 1959. bio zaređen za svećenika. Bilo je to upravo u vrijeme kad su komunističke vlasti htjele zatvoriti đakovačku bogosloviju, pa je on kao mladomisnik imenovan privremenim upraviteljem župe Imena Marijina u Donjem gradu u Osijeku, odakle je završavao posljednju godinu teološkog studija.

Nakon dvogodišnjeg djelovanja u župama Nova Topola i Mahovljani u rodnoj Banjolučkoj biskupiji, morao je odslužiti dvogodišnji vojni rok, da bi po povratku opet preuzeo spomenute dvije župe, ali je zbog nedostatka svećenika dobio uz njih još i onu u Bosanskom Aleksandrovcu. Ujedno je bio i duhovnik sestara Klanjateljica Krvi Kristove u Novoj Topoli, s kojima je inače bio jako povezan još od djetinjstva. U Mahovljanima je sagradio župni stan koji je bio spaljen u Drugom svjetskom ratu, a obnovio je i tamošnju crkvu. Od 1965. bio je župnikom u Prijedoru, odakle je upravljao i župom u Bosanskom Novom. Uz župničku službu bio je i dekan bihaćkog dekanata, biskupijski savjetnik, sudac Crkvenoga suda u Banjoj Luci, te član građevinskog odbora za gradnju nove banjolučke katedrale i obnovu bogoslovije u Sarajevu.

U ljeto 1987., nakon 28 godina svećeničke službe u Banjolučkoj biskupiji, otišao je u misije u Limu u južnoameričkoj državi Peru. I tamo obavlja niz odgovornih svećeničkih dužnosti: bio je župni vikar u župi Santa Rosa de Lima, zatim župnik personalne, pa zatim teritorijalne župe Sv Leopolda Mandića za Hrvate u Limi. Tu je sagradio veličanstvenu crkvu koja je uvijek puna vjernika, pa se svake nedjelje u njoj služi čak šest sv. misa. Od 1997. također je biskupski vikar za Hrvate u Peruu i pastoralni vikar biskupije Lima, a 2003. imenovan je od Hrvatske biskupske konferencije i BK Bosne i Hercegovine delegatom za inozemnu pastvu i cijeloj Južnoj Americi. Za svoj uzoran svećenički život i djelovanje počašćen je 2000. naslovom monsinjora, a 2007. i prelata. I dalje je vrlo aktivan i kani nakon odmora u domovini nastaviti svoje djelovanje dokle god mu zdravlje to dopusti.

Uz sav svoj pastoralni rad, i on puno piše. Objavio je nekoliko knjiga, a jedna od njih «Peru – putopisi, običaji, sudbine» upravo je nastala iz njegova misionarskog rada. U njoj na vrlo privlačan način govori o toj egzotičnoj zemlji, njezinim ljudima i krajevima, kao i brojnim susretima s tamošnjim Hrvatima. Javlja se i u nizu vjerskih listova: Radosna vijest, Glas koncila, Glasnik Srca Isusova i Marijina, te još nekim hrvatskim i peruanskim časopisima.

Anto Orlovac