Zambija, 22.09.2009

Posvećena crkva u Misiji Lusu

Posjeta Zambiji i Misijama Lusu i Njoko Malomo bila je veliko obogaćenje i međusobno darivanje!

Zaživjela je i Misija Njoko Malomo

Na prijedlog našeg misionara don Borisa biskup Livingstona u prosincu 2007. godine osnovao je misiju Njoko Malomo. Ova misija, koja se nalazi na drugoj strani rijeke Zambezi, udaljena je od Misije Lusu nekih 25 km teško prohodnog makadamskog puta. Zemljište za Misiju darovao je poglavica Likukela koji je i sam katolik, a jedna mu je kći časna sestra i djeluje u gradu Livingstonu. Rekao je don Borisu neka uzme zemlje koliko mu treba za osnivanje Misije Njoko Malomo. Ova Misija trenutno ima oko deset vjernika. Od osnutka pa do danas učinjeni su veliki koraci i napravljeno puno kako bi u narednom vremenu rasla i brojem i duhovno kao i sve dosadašnje misije koje su bile povjerene don Borisu.
U petak nakon jutarnje mise u Misiji Lusu koju je predslavio kardinal Puljić krenulo se u posjetu Misiji Njoko Malomo. Najveći dio puta išlo se terenskim autom, a onda preko rijeke Zambezi čamcem. Sin mora don Boris ostavio je upravljač terenskog vozila i prihvatio se upravljača čamca. Može se samo zamisliti kako je izgledalo njegovo lice kad je sjeo za upravljač čamca, iako ima osobu koja upravlja čamcem. Prava osoba na pravom mjestu. Trebalo je samo doživjeti s kakvom se lakoćom i radošću prihvatio upravljača čamca.
Dok se plovilo čamcem u daljini se čula pjesma i radost s zvucima bubnjeva male zajednice, predvođene katehistom, koja se okupila u crkvi pod vedrim nebom i koja je pjesmom dočekivala svoga don Borisa i drage goste. Slavljena je kratka Služba Riječi na kojoj su sudjelovali katolici i nekatolici. Zatim je don Boris pokazao sve što je učinjeno. Urađeno je jako puno, ali ima još jako puno posla. Don Boris se nada kako će kao i do sada brojni prijatelji misija i misionara cijele Crkve u Hrvata pokazati širini svoga vjerničkoga srca. Njegove produžene ruke na čelu s katehistom već stanuju u Misiji Njoko Malomo provodeći duhovni i materijalnu izgradnju. U izgradnji je mala zgrada za prodavaonicu životnih namirnica i ambulanta. Zanimljivo je kako je nekatolik predsjednik povjerenstva za izgradnju ambulante. Veliki je prijatelj katolika i Katoličke crkve. Na rastanku s dragim gostima kazao je kako će nakon ove visoke posjete i ovog susreta dobro razmisliti i donijeti odluku da postane katolikom on i njegova obitelj. Svi radnici su katolici i prognanici su iz Angole, iz zemlje u kojoj je kršćanstvo prisutno preko 500 godina. Nakon što je Zambija raspustila jedno izbjegličko naselje ostali su u Zambiji. Nisu se željeli vratiti u Angolu. Vrsni su stručnjaci za razne strukovne poslove, ali i dobri vjernici. Izbjeglice i prognanici Angole postali su blagoslov za biskupiju Livingston i cijelu Zambiju. Bože moj, kako je ovo lijepo čuti da nisu opterećenje i križ, nego blagoslov.

Pripreme u Misiji Lusu teku prema planu

I bez nazočnosti misionara don Borisa svi predviđeni programi događali su se onako kako su to dogovorili s don Borisom. Sve je funkcioniralo besprijekorno od prijama i prehrane pristiglih vjernika i osiguravanja spavanja pa sve do realiziranja svih predviđenih sadržaja. Nisu dolazili i pitali, a što sada ili ovdje imamo problema. I kad veliki kamion ostane na putu sve sami rješavaju. Savjesni su i odgovorni i završavali su povjereni im posao. Novopridošli vjernici ulaze u novoizgrađenu crkve diveći se jer je napravljena onakva kakvu su si i željeli.
I same pripreme neposredno pred proslavu posvete crkve kvalitetno su se uvježbavale i pripremale satima. Ministranti su imali posebne pripreme kao i druge osobe koje su sudjelovale u samoj liturgiji. Pjevački zbor Misije Lusu, kojemu su se priključili i pjevači iz filijale Katima, imali su posebne vježbe. Ništa nije bilo prepušteno slučaju. Sve se moralo dogovoriti i sve pripremiti kako bi ova proslava bila na visini.
Napravljene su dvije kućice od slame. Jedna je bila za kralja plemena Lozi gosp. Inyambo Yeta II. koji rezidira u mjestu Mwandi. Ukoliko bi toj kućici nešto nedostajalo slijedile bi kraljeve sankcije i kazne u stoci. Druga kućica napravljena je za lokalne poglavice. Cijelo pleme Loci itekako drži do svojih kraljeva i lokalnih poglavica, nešto iz poštivanja i ponosa i nešto iz straha.

Došao je dan posvete crkve

Zadnji završeni „projekt“ u Misiji Lusu bila je župna crkva. Sve drugo je uglavnom završeno. Ona je bila kruna svih nastojanja kako don Borisa tako i vjernika Misije Lusu. Treba reći kako je Misija Lusu posvećena Afričkim mučenicima, a novoposvećena crkva Sv. Josipu Radniku. Osvanuo je predivni dan i uvaženi gosti počeli su stizati. Zajedno su stigli biskup biskupije Livingston mons. Raymund Mpezele u pratnji tajnika i generalnog vikara. Biskup Livingstona prije imenovanja biskupom bio duhovnik u Bogosloviji u Lusaki u vrijeme kada je hrvatski isusovac o. Luka Lučić bio profesor na istoj Bogosloviji. U isto vrijeme stigao je i apostolski nuncij za Zambiju i Malavi nadbiskup mons. Nicola Girasoli. Očekivao se dolazak kralja i njegove pratnje. Međutim, u zadnji trenutak otkazan je njegov dolazak navodno zbog problema zbog visokog tlaka. Umjesto njega na posvetu je stigla njegova tročlana delegacija u pratnji dvojice naoružanih policajaca koja nije zauzela mjesta u kućici predviđenoj za kralja. I predstavnici lokalne i provincijske vlasti bili su na proslavi.

Misa posvete crkve, koja je bila na svetkovinu Presvetog Trojstva i koja je trajala četiri i pol sata, posebno je bila lijepa. Misnom slavlju, koje je slavljeno ispred crkve, predsjedao je vrhbosanski nadbiskup Vinko kardinal Puljić uz koncelebraciju domaćeg biskupa i apostolskoj nuncija, nacionalnog ravnatelja Papinskih misijskih djela BiH i još desetak nazočnih svećenika. Uz nazočnost velikog broja vjernika misi je nazočilo i dvadesetak časnih sestara. Crkvu je posvetio Vinko kardinal Puljić uz sudjelovanje biskupa mons. Raymunda Mpezelea.
Radosno je bilo i saznanje da su u oltar ugrađene moći hrvatskog mučenika blaženoga Alojzija Stepinca koje je don Borisu za ovu crkvu poklonio zagrebački nadbiskup Josip kardinal Bozanić. I ovo je jedna od katoličkih poveznica Crkve u Hrvata i Misije Lusu.
Ono što je za sve bilo itekako zanimljivo je činjenica kako se za sve liturgijske čine ima dovoljno vremena. Liturgijska pjesma uz sudjelovanje svih nazočnih posebno je uljepšalo ovu prelijepu svečanost. Pjevački zbor Misije Lusu bio je posebno radostan jer je on jedini imao odgovornosti za liturgijsko pjevanje. U svojoj propovijedi kardinal Puljić pojasnio je sadržaj svetkovine Presvetog Trojstva kao i obred i smisao posvete crkve i što ona znači u životu konkretne vjerničke zajednice. Nazočne vjernike pozvao je na hrabro svjedočenje svoje vjere kako u svakodnevnom življenje tako i u konkretnom okruženju. Povorka svih koji su prinosili darove bila je podugačka. Svatko je prinosio ono što je imao i što je nakanio prinijeti. Neki su prinijeli tikve, kikiriki, bubanj, koverte s obiteljskim darovima i drugo. Tako su vjernici uz novoutemeljene Misije Njoko Malomo prinijeli kardinalova pijetla koji je preživio. I tako kardinalov pijetao umjesto u lonac otišao je u misionarov kotac. Kardinal je sa sobom u Sarajevo ponio veliki bubanj koji simbolizira i liturgijsku pjesmu vjernika ovog kraja i cijele Zambije.
Prije kraja misnog slavlja predstavnici kraljevskog dvora plemena Lozi uz izraze zahvalnosti molili su potporu za nastavak radova na proširenju pučke škole. U znak zahvalnosti za sve što je Crkva u Hrvata učinila na ovom području koje obitavaju članovi njihova plemena dodijelili su kraljevske Lozi fesove kardinalu, domaćem biskupu, apostolskom nunciju i don Borisu Dabi. Kardinalu su poklonili lijepo izrađeni pastirski štap. Nakon misnog slavlja za sve goste pripremljen je ručak pored rijeke Zambezi.

Rastanak s don Borisom i odlazak u Lusaku

U ponedjeljak nakon misnog slavlja i rastanka s vjernicima Misije Lusu gosti iz Domovine oprostili su se od don Borisa. Zahvalni Bogu za sve doživljeno i ponosni na don Borisa rekli su mu: „Don Borise, doviđenja! Hvala za sve darovano duhovno dobro tebi i tvojim dvjema misijama“. Cijela Crkva u Hrvata ponosna je što ga ima, a vjernici Misije Lusu Bogu su zahvalni što ga imaju za misionara. To su u svome pjevanju kroz pjesmu više puta i izrekli. Kardinal je na rastanku kazao: „Don Borise, nećemo te zaboraviti!“
Hrvati iz Lusake obitelj Zvonka i Gordane Sanković i obitelj Bože i Anke Žeravica povezli su goste iz Domovine u Lusaka koji je trajao cijeli dan. To je udaljenost od preko 750 kilometara makadamskog puta, puta u izgradi i puta koji je u cijelosti završen. U kasnim večernjim satima apostolski nuncij za Zambiju i Malavi nadbiskup mons. Nicola Girasoli s tajnikom Apostolske nuncijature za sve je pripremio prijam i večeru. Goste iz Bosne i Hercegovine udomio je apostolski nuncij.

U utorak ujutro kardinal je uz suslavlje apostolskog nuncija, tajnika Nuncijature i nacionalnog ravnatelja PMD BiH u kapelici Nuncijature slavio misu s malom, ali aktivnom hrvatskom zajednicom u glavnom gradu Zambije koja broji oko dvadeset članova. Nakon misnog slavlja pod kojim se hrvatski pjevalo i Boga slavilo apostolski nuncij pripremio je doručak za sve nazočne. Nazočni Hrvati potom su ostali u razgovoru s kardinalom Puljićem. Potom je gostima iz BiH pokazao Lusaku s njezinim trima katedralama: katoličkom, anglikanskom i protestantskom. Katolička katedrala nadbiskupije Lusaka novo je prelijepo zdanje koja je posvećena 2006. godine i koja ima patron Djeteta Isusa. Rekli bismo živio Mali Isus i u Lusaki! U okruženju katedrale nalaze se građevine koje sadržavaju sav život i pastoralni rad ove nadbiskupije.
I prije odlaska u zračnu luku u Nuncijaturi bio je susret s biskupom biskupije Chipata mons Georgom Lungu koji je i predsjednik Biskupske konferencije Zambije. Mladi i simpatični biskup u razgovoru s kardinalom Puljićem posebno se zahvalio za dvojicu naših misionara vlč. Zdravka Mandića i vlč. Marka Stipića i njihove godine provedene u njegovoj biskupiji Chipati koja je udaljena od glavnog grada preko 700 kilometara. Rado je spominjao to vrijeme i dvojicu naših misionara te kako ga je vlč. Zdravko Mandić učio voziti auto i kako mu je imao duhovne vježbe. Kazao je kako bi njih dvojicu i druge svećenike iz Vrhbosanske nadbiskupije i danas želio imati u svojoj biskupiji. Kazao je kardinalu: „Pošaljite nam nekoga od svećenika svoje nadbiskupije!“ Na rastanku apostolski nuncij nadbiskup mons. Nicola Girasoli kardinalu je pokloni od ebanovine ukusno izrađeni čestičnjak, zambijsku misnicu sa štolom koja je plod inkulturacije te štap. U utorak 8. lipnja popodne gosti iz Bosne i Hercegovine napustili su Zambiju i iz Lusake otputovali u Domovinu.

Tomo Knežević