Banja Luka, 14.07.2009

Pionir afričkih misija

100.-ta obljetnica smrti Sluge Božjega o. Franza (Franje) Wendelina Pfannera

U nedjelju, 24. svibnja 2009. svečano je u Banjoj Luci obilježena 100.-ta obljetnica smrti Sluge Božjega o. Franza (Franje) Wendelina Pfannera, utemeljitelja trapističkog samostana i opatije „Marija Zvijezda“ u Banjoj Luci, te pionira afričkih misija u Južnoj Africi.

U obnovljenoj, velikoj crkvi oo. trapista svečanu koncelebriranu misu predvodio je domaći biskup dr. Franjo Komarica. Uz dvojicu braće trapista koncelebrirala su još petorica svećenika iz Banje Luke. Među nekoliko stotina vjernika bilo je i 15-ak redovnica iz Banjolučkih samostana.
Posebnu radost svima priredio je poznati zbor „Zagrebački liječnici pjevači“ koji je uz pratnju orgulja pjevao misu, dijelom na latinskom a dijelom na hrvatskom jeziku,na ushićenje nazočnih.
Pozdravnu je riječ uputio župnik župe „Marija Zvijezda“ o. Tomislav Topić. Prigodnu je propovijed održao biskup Franjo.

Podsjetivši na Isusov nalog apostolima: „Pođite učenicima“ biskup je ustvrdio da „Crkva taj nalog nastoji izvršiti već 2000 godina“. Zatim je naveo dva poznata, draga lika iz naših dana, blaženu Tereziju iz Kalkute i Slugu Božjega papu Ivana Pavla II.

Započeo misije u Bosni i nastavio u Africi

A potom je govorio Sluzi Božjem Franzu (Franji) Wendelinu Pfanneru.
„Čovjek, koji po sudu objektivnih istraživača ljudi crkve i njihovih djela – najviše sliči već spomenutim divnim likovima iz novije povijesti Crkve – zvao se Franz – Wendelin Pfanner, svećenik – redovnik trapist, osnivač ovog samostana, doskora jedinog u slavenskim zemljama, i osnivač afričkih misija i cijelog niza samostana u Južnoj Africi.
Prije 100 godina na današnji dan preselio se u blaženu vječnost, u jednom od tih samostana koje je osnovao – samostan se zvao „Emaus“, ne „Marija Zvijezda“ ni glavni i najveću u Južnoj Africi „Mariannhill“, u blizini velikog lučkog grada Durbana, a gdje mu se danas nalazi grob.
Za o. F. Pfannera tvrde da je „bio jedinstven fenomen u novijoj povijesti Crkve“. On se uvijek osjećao potaknut od Boga da ispuni svoje ljudsko, kršćansko, svećeničko i redovničko poslanje. Svijest da treba izvršiti određeno poslanje tjerala ga je da trajno nastoji živjeti prema tome svom osvjedočenju.

Za njega se doista može reći da je „bio ispunjen Božjim Duhom“. Pravilo i zakon njegova života bilo je ljubav prema Bogu iz koje je izvirala njegova ljubav prema ljudima. Kad god se osjećao izazvan, potaknut Božjom ljubavlju, ona je bila za njega najveće mjerilo, najjasniji putokaz i najviši zakon.

Nekoliko najvažnijih podataka iz njegova životopisa: Rođen je 20. rujna 1825. blizu grada Bregenza na Bodenskom jezeru, u Voralbergu, najzapadnijoj austrijskoj pokrajini. Zaređen za svećenika 1850, bio je župnik 10-ak godina u jednom selu blizu grada Dornbirna u istoj pokrajini. Boležljiva zdravlja, želi se pripremiti za smrt, kupio je grobnicu. Biskup traži dušobrižnika za novootvoreni samostan sestara milosrdnica u Zagrebu, koje su došle iz te iste biskupije (Brixen) iz Zamsa. Javlja se Franz. Dodatno preuzima dušobrižništvo za preko tisuću zatvorenika u zagrebačkom zatvoru. Radostan u svom poslu, ali zdravlje mu je i dalje „klimavo“ i on razmišlja da stupi u samostan kod nekih redovnika da se potpuno posveti spremanju na smrt.

Bog je pak imao s njim svoje planove.
Stupio je u trapističku opatiju Marija Wald – blizu njemačkog grada Kölna – nakon 13 godina djelovanja kao dijecezanski svećenik.
Životni put ga je dalje vodio najprije u samostan trapista u Rim, a zatim u naše strane.
Ne mogavši ostvariti nakanu osnivanja samostana trapista u Hrvatskoj dolazi u Banju Luku, koja je kao i cijela Bosna i Hercegovina bila tada u sastavu velikog Otomanskog carstva – Turske.
Nakon bezbroj prebrođenih poteškoća svakovrsne naravi – uspijeva 21. lipnja 1869. započeti život mlade bilje Božjeg milosrđa i ljubavi prema napaćenom ovdašnjem kršćanskom puku. Ta biljka će se razviti u izuzetno plodno stablo trapističkog samostana i opatije „MARIJA ZVIJEZDA“.

Deset godina nakon utemeljenja „Marija Zvijezda“ je u tadašnjem „turskom vilajetu“ imala već 70 redovničke braće raznih europskih nacija i raznih zanimanja. Europa- sa svojom kulturom, civilizacijom, industrijom, odgojem, obrazovanjem i zdravstvom konačno je došla i u ovu zaboravljenu i zaostalu zemlju i grad – upravo zahvaljujući ovom Božjem čovjeku i njegovoj redovničkoj subraći. Njihov dragocjeni doprinos svestranom razvoju banjolučkog kraja se nastavio idućih 60-ak godina, dok nije došla tzv. još „naprednija“ vlast, za zaustavila širenje europske kulture i civilizacije oduzevši samostanu skoro sve što je decenijima stvarao za dobrobit mnogih
Utemeljitelj te kulture i civilizacije o. Pfanner je u međuvremenu već davno prešao bio prag vječnosti, ali ne iz Banje Luke, koju je usrećio, nego iz daleke Južne Afrike u koju se na poziv jednog tamošnjeg biskupa otisnuo zajedno sa svojih 30-oro redovničke braće iz „Marije Zvijezde“ godine 1880.

Misijske postaje – žarišta duhovnog, odgojno-obrazovnog i privrednog djelovanja

U istočnom dijelu Južne Afrike o Pfanner je napravio pravo civilizacijsko čudo, jer je kroz samo nekoliko godina nakon dolaska okupio preko 400 redovničke braće i osnovao 12 misijskih postaja, , žarišta ne samo duhovnog, nego i odgojno-obrazovnog, socijalnog i privrednog djelovanja.
Pet godina nakon utemeljenja prvog samostana Mariannhilla on šalje prve mladiće na studij u Rim u Europu. Konačno su i Afrikanci dobili pravo na visoko školovanje.
O izuzetno bogatom i svestranom djelovanju ovog čovjeka puna Božjeg Duha, kojega njegova redovnička subraća u Europi nisu shvaćala, jer je živio ispred svoga vremena, napisane su mnoge knjige.
Nije mi moguće, osim u najbitnijim crtama, reći ono što je najbitnije za njega.
Bio je vjerodostojan kršćanin svećenik, redovnik, silne energije, izuzetne ljubavi prema Bogu i prema čovjeku – ne samo prema članu Crkve nego upravo prema onima kojima je Crkva potrebna i kojima je poslana.
- O. Pfanner je bio prvi koji je započeo i sistematski provodio misioniranje Bantu crnaca – tj. Afrikanaca.
- Njegova školska metoda, odgoj, ručni rad i dr. bili su putokazi za kasnije misionare.
- On se od početka zauzeo za ljudska prava i čovjekovo dostojanstvo svih stanovnika Južne Afrike. Tada važeću rasnu diskriminaciju crnaca i bijelaca nije prihvaćao.
- Socijalni programi njegovi su obuhvaćali također i crnačka područja; zato je gradio misijska naselja i misijske farme.
- On je vrlo rano prepoznao značaj i važnost domaćeg klera. Prvi Zulu, tj. afrički svećenici zahvaljuju svoje postojanje njegovoj inicijativi.
- O. Pfanner je utemeljio u Južnoj Africi Družbu misijskih redovnica i tako ujedno upozorio na ravnopravnost žene u direktnom misijskom djelovanju i na značaj dušobrižništva afričkih žena i djevojaka.
- Kao svojevrsni, neumorni „Božji bubnjar“ – kako su ga prozvali – krenuo je novim putem buđenja novih duhovnih zvanja – uz sv. Bernarda najviše ih je okupio – kako bilježi povijest Katoličke Crkve.
- Postavio je ciljano i direktno i vjernika-laika u misijsko dušobrižništvo; pozvao je i djevojke u misije, a prvi štampar kojega je on sa sobom u Afriku doveo iz banjolučke „Marije Zvijezde“ bio je laik.
- Apostolat pomoću tiska bio je za njega uistinu misionarski apostolat. Pfanner je bio duhovni otac novovjeke misijske literature u cijelom njemačkom govornom području.
- Njegovo misionarsko djelovanje bilo je svjetskih razmjera. Ono je njega nadraslo. Pred njegovim očima je lebdjelo misioniranje cijele Južne Afrike kao jedne velike južnoafričke župe.
Ali on je mislio i na druge afričke zemlje, na arapske zemlje u Aziji, pa čak i na daleku Kinu, kamo je htio sam poći i povesti svoju redovničku braću i sestre. – No to mu nije bilo omogućeno, jer oni, koji su tada i o njemu odlučivali, nisu bili tako dalekovidni i kuražni.
Zadnjih 15 godina svog izuzetno burnog i plodnog života Božja providnost mu je namijenila da provede u trpljenju i predanju u volju Božju. Umro je na današnji dan 1909. svetom smrću.
Proces za proglašenje svetim ovog istinskog apostola Božje ljubavi prema potrebnima već je u poodmaklom stadiju. I mi u ovoj velebnoj trapističkoj crkvi se pridružujemo drugim moliteljima diljem svijeta, koji mole za njegovo što skorije proglašenje blaženim i svetim! – On će to sigurno jednog ne tako dalekog dana i biti. Zahvalimo Bogu da je i ovaj budući svetac hodao ovim gradom kao i naš blaženi Ivan Merz“, zaključio je biskup Komarica.
Na kraju mise nazočnima se obratio dugogodišnji voditelj zbora prof. dr. Mijo Bergovec, zahvalivši biskupu na pozivu i izrazivši radost svih članova zbora da mogu sudjelovati u obilježavanju ovog značajnog jubileja za katolike Banje Luke.
Biskup je zajedno sa svim nazočnima izmolio prigodnu molitvu za proglašenje blaženim Sluge Božjega Franza Pfanner.
Napomenuo je zatim da će se u „Mariji Zvijezdi“ održati Međunarodni znanstveni Simpozij „Trapisti u Banjoj Luci – Europa u Bosni i Hercegovini“ od 18. do 20. lipnja o. g. na kojem se osim većeg broja znanstvenika i drugih zainteresiranih očekuju i predstavnici trapističkog reda te prefekt Kongregacije za redovnike kardinal Franc Rodé i vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić.
Večernji svečani koncert zbor je održao u svečanoj dvorani Banskog dvora. Među mnogobrojnom publikom bili su prisutni i predsjednik Skupštine RS mr. Igor Radojčić, dopredsjednica Skupštine Nada Tešanović ,ministar u Vladi RS Zoran Lipovac te članovi Doma lordova iz Londona, američkog Kongresa i State Departmenta iz Washingtona, te drugi gosti koji su sudjelovali na „molitvenom doručku“ u Banjoj Luci.
Zbor je izveo 15 skladbi hrvatskih te stranih kompozitora i bio nagrađen velikim aplauzom oduševljene publike.
Biskup Komarica je u ime nazočnih zahvalio članovima zbora i njegovom voditelju poznatom zagrebačkom kardiologu prof. dr. Miji Bergovcu i pozvao ih da „opet dođu u Banju Luku i donesu radost i prijateljstvo,koje je svagdje dobro došlo“.
Radosno druženje članova zbora nastavljeno je s domaćinom biskupom Franjom i njegovim suradnicima u Biskupskom ordinarijatu. (missio.ba)