RADOSNA VIJEST - br. 35
Zambija, 14.07.2009

Posvećena crkva u Misiji Lusu

Posjeta Zambiji i Misijama Lusu i Njoko Malomo bila je veliko obogaćenje i međusobno darivanje!

Upoznajmo Zambiju

Afrička zemlja Zambija prostire na površini od 752.614 km2 s devet provincija. U Zambiji, koja ima oko 12 milijuna stanovnika, žive 73 etničke skupine koje uglavnom govore Bantu jezicima. Najveće su Bemba 36%, Nyanja-Chewa 18%, Tonga 15%, sjeverozapadna grupa (Lunda, Luvale, Kaonde) 10% i Lozi 18%. Najzastupljenija religija je kršćanstvo s oko 50 % stanovništva. Od toga je 18 % katolika. Osim kršćana u Zambiji ima i muslimana i hindusa koji čine trećinu stanovništva. Sam glavni grad Lusaka, koji ima preko dva milijuna stanovnika, ima preko 33 % katolika. Katolička crkva u Zambiji ima 10 biskupija i 11 biskupa. Zambija je u afričkim razmjerima prilično urbanizirana – u gradovima živi 44% stanovništva i to uglavnom u gradovima: Lusaka, Ndola, Kitwe, Kabwe, Chingola, Mulfulira, Luanshya i Livingstone. Virusom HIV-a prema neslužbenim podacima zaraženo je preko 16,5 % odraslog pučanstva.

U Zambiji su duboki i neizbrisivi hrvatski tragovi

U ovoj afričkoj zemlji duboki su i hrvatski misijski tragovi. Naime, uz trenutno jedinog hrvatskog misionara u ovoj afričkoj zemlji, krčkog svećenika don Borisa Dabu, ovdje su djelovali hrvatski isusovci (o. Luka Lučić, o. Ivan Gerovac, o. Ivan Cindori, brat Ilija Dilber i brat Benedikt Fostač), hrvatski franjevac konventualac fra Ambroz Knežić, franjevac Bosne Srebrene fra Tomo Anđić, zatim dijecezanski svećenici „Fidei donum“: iz Vrhbosanske nadbiskupije u biskupijama Solwezi (vlč. Dominko Bilić, vlč. Stipo Miloš i vlč. Anto Perić) i Chipata (vlč. Zdravko Mandić i vlč. Marko Stipić), u biskupiji Livingston svećenik Krčke biskupije don Ivica Kordić i Dubrovačke biskupije don Frano Markić zvani Aleluja. Od vjernika-laika u istoj zemlji misionarke su bile: gđa Dragica Pekić, gđa Emica Verlić, gđa Ivanka Šuber i gđa Monika Okrugić.
Jedini hrvatski misionar, koji danas djeluje u ovoj zemlji, je krčki svećenik don Boris Dabo, rodom iz Novalje na Pagu, koji je otišao u misije u Zambiju u biskupiju Livingston još davne 1983. godine. U svojih 26 misionarskih i zambijskih godina u biskupiji Livingston don Boris Dabo djelovao je u sljedećim misijama: Sichili (10 godina), Livingston (3 godine), Shangombo (8 godina) i Lusu (od 2003.). Osnovao je tri misije: Schangombo, Lusu i u tijeku je nakon osnivanja puno zaživljavanje misije Njoko Malomo koja se nalazi na ušću rijeke Njoko zvanom Malomo, uzvodno uz rijeku Zambezi udaljenoj oko 25 kilometara od Misije Lusu.

Misija Lusu

Misija Lusu nalazi se uz veliku i prelijepu zambijsku rijeku Zambezi i pripada biskupiji Livingston. Udaljena je od središta biskupije oko 250 km. Pravo je čudo kako je nastala i rasla ova Misija i što je sve od njezina osnutka urađeno pod vodstvom hrvatskog misionara don Borisa Dabe, kazao je biskup Livingstona mons. Raymund Mpezele u razgovoru s kardinalom Vinkom Puljićem. Biskup Mpezele prije nekoliko godina i osobno je u znak zahvalnosti posjetio rodnu biskupiju i rodno mjesto našeg misionara don Borisa Dabe.
Misija Lusu nije samo župna crkva i župni ured kako si možda zamišljamo. Misija Lusu svojim dobro osmišljenim projektima postala je središte duhovnog života ovog kraja, ali središte cjelokupnog života i rada ovih dobrih i plemenitih ljudi iz velikog i ponosnog plemena Lozi koje govori svojim jezikom zvanim silozi. Tu su već zaživjeli razni projekti koji život znače ovom čovjeku: župna crkva, skromni stan za svećenika, ambulanta s malim stacionarom, pučka škola koja vapije za proširenjem, mlin u kojem svoje žito melju katolici i nekatolici, prodavaonica životnih namirnica, skrb za bolesne od side i za siromašne učenike, zatim razni prostori za okupljanje ljudi ovoga kraja i puno toga što se može naći i vidjeti na velikom prostoru koji je u posjedu Misije Lusu. Pravljenje mreže za vodu na prostoru Misije Lusu i napajanje vodom uz pomoć struje dobivene vlastitim solarnim sustavom posebna je priča. I zato kad se pomaže Misiji Lusu onda se ne pomaže samo jedan konkretni projekt nego se pomažu svi projekti Misije Lusu koje vodi naš misionar. Don Boris je zahvalan brojnim prijatelja misija i hrvatskih misionara i misionarki, posebno Misije Lusu, da su materijalno pomogli sve projekte od njezina osnivanja 2003. godine. Crkva u Hrvata financirala je sve projekte. Jedino je Misereor iz Njemačke financirao nabavku mlina. Ukoliko je nešto i preostalo uloženo je i bit će uloženo u puno zaživljavanje nove Misije Njoko Malomo. Malo se tko može pohvaliti da u ovakvim afričkim i zambijskim prilikama i neprilikama, bez struje i s kakvim takvim internetom mobilne telefonije, Misija Lusu ima i web stranicu. I zato svi prijatelji misija kako Crkve u Hrvata tako i diljem svijeta mogu vidjeti i mogu se informirati o životu i radu Misije Lusu ukoliko posjete njihovu web stranicu koja ima sljedeću adresu: www.lusumission.org.

Zašto baš Misija Lusu?

Možda se pitamo, a zašto baš Misija Lusu? Zašto je odabrano ovo mjesto? Što je ponukalo don Borisa Dabu da biskupu Livingstona predloži osnivanje misije Lusu? Obilazeći ove krajeve don Boris je naišao na veliki metalni križ, koji i danas stoji. Pitao se zašto je baš na ovom mjestu gdje skoro i nema katolika i tko ga je postavio. U razgovoru s nekoliko osoba u ovom kraju saznao je kako je on zamijenio drveni križ koji podsjeća na važan događaj za Katoličku crkvu u ovom kraju. Nedaleko od križa teče rijeka Zambezi. I baš na ovom mjestu 29. travnja 1883. godine u rijeci Zambezi utopio isusovac brat Louis de Vylders. Bio je na putu prema njihovom kralju tražeći odobrenje za svoj misionarski rad. Kajak se prevrnuo, a misionar se utopio. Naime, sredinom prošlog stoljeća Zbor za evangelizaciju naroda povjerio je ovaj dio Afrike ocima isusovcima za misionarsko djelovanje. Zbog raznih spletki, ponajprije stranaca, ova misija i mnoge druge u ovom kraju nisu zaživjele. Pokušaj evangeliziranja ovog kraja nije uspio. Ali je pošlo za rukom hrvatskom misionaru don Borisu Dabi osnovati Misiju Lusu. Smrt jednog misionara postalo je sjemenom Misije Lusu i drugih misijskih postaja danas.

Kardinal Puljić prihvatio poziv don Borisa

Katolička crkva u Bosni i Hercegovini odazvala se pozivu iz Misije Lusu, koja je došla preko tadašnjeg tajnika Apostolske nuncijature u Zambiji svećenika Vrhbosanske nadbiskupije mons. dr. Slađana Ćosića, i svojom akcijom prije godinu dana s 53.000,- USD sufinancirala izgradnju župne crkve. Cijelu akciju biskupi Bosne i Hercegovine povjerili su Misijskoj središnjici Nacionalne uprave Papinskih misijskih djela BiH. I zato je don Boris na poticaj nacionalnog ravnatelja Papinskih misijskih djela BiH mr. vlč. Tome Kneževića pozvao predsjednika Biskupske konferencije BiH vrhbosanskog nadbiskupa Vinka kardinala Puljića da zajedno s biskupom Livingstona posveti ovu novoizgrađenu crkvu u Misiji Lusu. Kardinal se rado odazvao pozivu i u pratnji nacionalnog ravnatelja Papinskih misijskih djela BiH u utorak 2. lipnja 2009. godine stigao u Livingston.

Dobrodošlica u Livingstonu

Iz Sarajeva preko Zagreba, Frankfurta i Johannesburga gosti iz Bosne i Hercegovine stigli su u utorak 2. lipnja u podnevnim satima. U zračnu luci dragom gostu priredili su prelijepi prijem. Vinka kardinala Puljića uz domaćeg biskupa mons. Raymunda Mpezela i našeg misionara don Borisa Dabu dočekali su članovi ordinarijata biskupije Livingstone, predstavnici klera, pjevački zbor župe Maramba iz Livingstona kao i predstavnici zambijskih medija i državne televizije. Odmah u zračnoj luci upriličen je razgovor s kardinalom za zambijske medije o čemu je poduže izvijestila kako državna televizija u svome redovitom večernjem dnevniku tako i pisani mediji. Jedno od ponavljanih pitanje novinara bilo je što misli o korupciji koja je prisutna u Zambiji. Zambijski novinari svjesni situacije u Zambiji zaboravljaju kako od ove bolesti nije imun nijedan politički sustav i nijedna politička stranka diljem svijeta. Svu proceduru dobivanja vize i druge obveze bile su puka formalnost. Nije trebalo stajati u redu i bilo što tumačiti i pojašnjavati. Gosti iz Bosne i Hercegovine odsjeli su kod biskupa Livingstona. Navečer u pastoralnom centru biskupije Livingstona upriličena je večera s klerom ove biskupije koji djeluje u Livingstonu. Domaći biskup nije krio radost i zahvalnost za dolazak Vinka kardinala Puljića. Domaćin do srijede popodne za pristigle goste bio je domaći biskup.

U srijedu popodne počeli su stizati prvi gosti

Po dolasku u Misiju don Boris je okupljenima predstavio goste. Na licima je bila sreća da im je u pohode došao vrhbosanski nadbiskup Vinko kardinal Puljić. S tri pljeska rukom svaki je pojedinačno izražavao dobrodošlicu gostima. Prvi gosti posvete iz svih okolnih misija već su stigli kamionima prema planu koji su napravili organizatori u Misiji Lusu. Don Boris je kamionima Misije Lusu osigurao besplatan prijevoz za dolazak i odlazak vjernika iz šest misija ovog dijela biskupije Livingston, a koji su na proslavu počeli stizati već u srijedu popodne. Bilo je dirljivo vidjeti radost na licima ovih ljudi da mogu sudjelovati na ovom velikom događaju ne samo za biskupiju Livingston, nego i za vjernike ovog kraja. Uz pjesmu i pratnju bubnjeva, radosna lica na kamionima stizali su na proslavu. Ni makadamski put, ni velika prašina nisu bili prepreka. Svi su tih dana bili čisti i uredni, a svoju odjeću tih su dana i prali. Za proslavu svako si je ponio hranu, ali don Boris je osigurao dodatno pojačanje. Svakoj grupi osigurao je po jednu kozu, dovoljno pure za kuhanje, šećera, soli i dovoljno drva da si tih dana mogu skuhati puru. Zatim im je nabavio i vola kojega su uz teške muke uspjeli zaklati tamo gdje su ga i kupili. Živa ga nisu uspjeli dovesti u Lusu. Još im je don Boris iz zaliha Misije Lusu pridodao i brašna od bijelog kukuruza za puru. Hrvat iz Lusake gosp. Zvonko Sanković preko tvrtke u kojoj radi Shoprites, osigurao je preko 450 lanč paketa za pristigle hodočasnike. Ni vode nije nedostajalo, jer sustav koji ima Misija Lusu i koji je uredio don Boris izvanredno je funkcionira tako da su u tim danima svi imali i dovoljno vode za vlastitu higijenu. Obitelji Zvonke i Gordane Sankovića te Bože i Anke Žeravica obogatile su i stol kako za don Borisa tako i za goste. Svi oni rado su to činili, ne samo za don Borisa, nego i za sve naše bivše hrvatske misionara koji su djelovali u Zambiji, a koji su do današnjeg dana ostali dio njihovih obitelji.
Svim pristiglim hodočasnicima Misija Lusu osigurala je i smještaj u prostorima raznih projekata Misije Lusu. Tih dana ni mlin nije mlio zbog priprema za svečanost. Kad je stigao kardinal radosti nije bilo. Nisu znali što je kardinal, ali ih je o tome poučio don Boris. Bili su ponosni i radosni da njihova Misija može ugostiti kardinala.
Svi dani već od četvrtka bili su sadržajno ispunjeni i to svetopisamskim, liturgijskim i glazbenim sadržajima. Bilo je pravo iznenađenje kako su se sve zajednice u svojim misijama pripremale za ovaj važan događaj. Biblijska tema bila je sveti Pavao misionar, zatim sveti Josip Radnik kome je posvećena novoizgrađena crkva u Lusu. Čitalo se i razmišljalo o pročitanom svetopisamskom tekstu. Nakon toga su glasno izricali svoja razmišljanja o pročitanom svetopisamskom tekstu. Svaki zbor morao se predstaviti novim liturgijskim pjesmama kao, ali i tradicionalnim. U ovoj točki osjećao se takmičarski duh. Svaki dan svi su sudjelovali na misnom slavlju kojemu je predsjedao kardinal Puljić. Na misnom slavlju liturgijsko pjevanje bilo je povjereno drugom zboru iz druge misije. Za svaki pjevački zbor bilo je veliko priznanje svojim glasovima i svojim bubnjevima uljepšati misno slavlje. Osim duhovnog sadržaja bilo je pjesme i radosnih sadržaja i za dušu svakog sudionika ovog velikog događaja. Do u kasne večernje sat odjekivala je pjesma radosnica što su zajedno pjevali i plesali vjernici iz raznih misija ovog dijela biskupije Livingston.
U četvrtak don Boris je gostima iz Bosne i Hercegovine prezentirao sve što je Misija Lusu uradila uz duhovnu i materijalnu potporu brojnih prijatelja misija Crkve u Hrvata. Predstavio je povijest osnivanja Misije Lusu kao i cijeli proces izgradnje svih projekata. Bilo je radosno vidjeti i doživjeti sve ostvarene projekte. Misija Lusu postala je središtem cjelokupnog življenja ne samo katolika, nego i drugih žitelja ovog kraja. Ona svojim životom i radom postaje privlačna snaga za sve koji nisu čuli za Krista. Radost nisu krili kako katolici tako i nekatolici. U podnevnim satima slavljena je misa u maloj kapelici koja je tijekom minuloga vremena bila prijelazno rješenje. Liturgijska pjesma uz njihanje i pljeskanje pod vodstvom dirigenta učinila je svoje da se osjeti Božja blizina i Božja nazočnost. Cijelo popodne bilo je vrijeme razgledanja i susreta s ljudima kako ove misije tako i onih koji su došli na proslavu. A tek pobožnost sudjelovanje na misnom slavlju i pobožno pristupanje svetoj pričesti posebna je priča. Spontana molitva vjernika dio je njihove liturgijske svakodnevnice. (Nastavlja se)


Tomo Knežević

Tiskaj    Pošalji