RADOSNA VIJEST - br. 35
Sarajevo, 14.07.2009

Riječ urednika

Dragi prijatelji misija!

Dragi prijatelji misija!
Dragi čitatelji i širitelji Radosne vijesti!

Od početka ove godine pa do početka ljeta u nekim našim katoličkim tiskovinama, posebno u jedinom misijskom informativnom listu Radosna vijest, najavljivan je ovogodišnji ljetni susret hrvatskih misionara i misionarki kojemu je domaćin Dijecezanska uprava Papinskih misijskih djela Đakovačko-osječke nadbiskupije. O ovom susretu i za ovaj susret pripremao se jedan dio aktivnih misionara i misionarki koji ove godine dolaze na zasluženi odmor, ali i ustanove suodgovorne za misijsko poslanje Crkve u Hrvata i u svim našim biskupijama. Godišnji susret hrvatskih misionara i misionarki od početka je zamišljen kao domovinska potpora svima njima. Nastojalo se tijekom minulih godina na ovim susretima čuti njihova razmišljanja, njihove radosti i njihove tegobe u poslanju Crkve za koje su se odlučili. Uvijek je to prilika da najodgovorniju čuju njihova glasna razmišljanja kako bi u granicama svojih mogućnosti olakšali teret koji nose diljem svijeta i u misijskim postajama njihova života i rada. I biskupijske uprave Papinskih misijskih djela, uz potporu naših biskupa, čine sve kako bio ovi susreti bili financijski pokriveni i sadržajno osmišljeni. U tom nastojanju puno je toga urađeno i pozitivno promijenjeno, ali se treba još puno toga uraditi. I sam odaziv i dolazak na susret je različit od misionara do misionara. Jedan dio odgovorno pristupa ovakvim susretima, dok drugom dijelu ne odgovara ni termin ni sam ponuđeni sadržaj. Nakana je bila dobra i plemenita, a na svima je da odgovorno pristupaju i ovom sadržaju, ponajprije na našim misionarima i misionarkama. Na misionarima i misionarkama je odgovornost održavanja ili neodržavanja ovih godišnjih susreta.
Za naše misionare i misionarke ponovni dolazak u Domovinu, biskupiju, provinciju i u župnu zajednicu u kojoj su rođeni te susret s brojnim prijateljima misija i misionara, posebna je radost. Njemu se raduju ne samo misionari i misionarke, nego i rodbina i brojni prijatelji misija cijele Crkve u Hrvata, ali i dijaspora koji su velika molitvena i materijalna potpora njihovom radu i projektima koje vode. Kao i svi dosadašnji susreti i ovaj će biti dodatna potpora, ali isto tako jedno osvježenje i saznanje kako su svi naši misionari, bez obzira na njihovu biskupijsku i provincijsku pripadnost, dio naših svakodnevnih briga i obveza. Misionarevo veliko i iskreno hvala za sve što mi u Domovini učinismo ima svoju dodatnu snagu i učinkovitost. Njihova izgovorena i napisana riječ snažnija je od svake druge koju napišemo mi u Domovini bez obzira na službu koju su nam povjerili naši poglavari.
Prije i nakon i ovogodišnjeg sastanka naši misionari i misionarke svoj zasluženi odmor provest će onako kako su ga i isplanirali. Bit će to uglavnom radni odmor. Najmanje će vremena biti za odmaranje. Mnogi će između ostalog posjetiti i razne zdravstvene ustanove kako bi u ovom kratkom vremenskom razdoblju obavili razne zdravstvene pretrage i oporavili se nakon medicinskog tretmana. Godine i desetljeća misionarskog života i rada učinili su svoje. Od pomoći će im biti lijepi broj zdravstvenih ustanova. I ovaj vid pomoći dodatna je potpora misijama i svakom našem misionaru i misionarki.
Nadat je se kako će i ove godine lijep broj između nas otvoriti vrata svojih župnih crkva, biskupijskih, župnih, provincijskih vrata i svojih obiteljskih kuća ili stanova i makar nakratko udomiti umorne i iscrpljene misionara i misionarke. Neki će između nas doći na ideju povesti ih u velike i male robne kuće i kupiti im nešto za obući ili ono što im je potrebno za svakodnevno življenje, a koje ne mogu nabaviti u gradskim središtima zemalja u kojima djeluju. Bit ćemo slobodni i upitati ih što im treba nabaviti kako bi im i na ovaj način olakšali poslanje za koje se odlučiše, a koje im je Crkva povjerila. Neki će otvoriti vrata svojih župnih crkva kako bi njihovo svjedočenje bilo obogaćenje i misijski poticaj u izgradnji misijske svijesti i odgovornosti. Možda će se i na ovaj način netko odlučiti primati jedini misijski informativni list Crkve u Hrvata Radosna vijest. I ova katolička tiskovina Crkve u Hrvata snažna je poveznica s našim misionarima i misionarkama, ali i sredstvo stalne izgradnje misijske svijesti i odgovornosti.
Prilika je ovo da razmislimo da li netko između nas ima zvanje misionara i misionarke. Neće nestati nijedna biskupija ili provincija ako se netko između nas odluči poći daleko i biti vjerovjesnik i prosvjetitelj bratu i sestri koji sigurno očekuju naš dolazak. Kako predivno zvuče riječi pjesme kojima Bogu zahvaljuje za konkretnog misionara i misionarku. Iz godine u godinu sve je manji broj hrvatskih misionara i misionarki. Međutim, malo je onih koji se odazivaju na Kristov poziv da pođu širom svijeta i navijeste Krista raspetoga i uskrsloga. Razmislimo i odlučimo! Krist nas poziva i preko svoje Crkve šalje, a brat i sestra u daljini u nama nepoznatom kraju očekuju naš dolazak.

Tomo Knežević

Tiskaj    Pošalji