Riječ urednika
Dragi prijatelji misija!
Dragi prijatelji misija!
Dragi čitatelji i širitelji Radosne vijesti!
Liturgijom uskrsnog bdjenja, posebno pjevanjem Slava Bogu na visini i uskrsnog Aleluja, u život svakog krštenika vratila se radost i vjera kako korizmeno vrijeme ne završava suzama i križem, nego radošću zbog Kristova uskrsnuća. Osim liturgijske radosti te noći, koja će se protezati kroz narednih pedeset dana, diljem svijeta zvonila su zvona. Njihov zvuk želio je svima obznaniti radosnu vijest kako je Gospodin uskrsnuo. Ta uskrsna radost zvona s tornjeva naših crkava učinila je isto u našim župnim zajednicama. Sigurno su potakle mnoge na razmišljanje i premišljanje koji su i ove godine, kao što je to bilo tijekom prethodnih godina, prespavali i ovogodišnje korizmeno vrijeme. Pitanje je da li je njihova zvonjava bila dovoljno snažna da svakoga od nas potakne na razmišljanje.
Radost ovogodišnjeg Uskrsa doživio je lijepi broj novokrštenika diljem naše ovozemaljske Domovine koji su krštenjem Krista obukli i postali novo stvorenje. U usporedbi s lijepim brojem zemalja diljem svijeta njihov broj nije velik, ali isto tako nije zanemariv. Dovoljan je da budemo radosni kako se zajednica obnavlja novim članovima. Oni se nisu oglušili na Kristov poziv upućen na različite načine i preko velikih i malih, službenih i neslužbenih vjerovjesnika bilo svojim življenjem bilo svojim propovijedanjem Evanđelja.
Posebno naši misionari doživjeli su radost ovogodišnjeg Uskrsa. Sva njihova nastojanja, odricanja, svjedočenja i propovijedanja nisu ostala bez ploda. Tijekom godine obilazi su svoje misijske postaje. Bilo je na desetke tisuća prijeđenih kilometara po misijskim „autocestama“ kako bi došli do svake misijske postaje i do svake osobe. Poticali su katehete i provjeravali su znanje svih onih koji su više godina bili kandidati za krštenje. Radost zbog krštenja, posebno okupljene liturgijske zajednice, prema vijestima naših misionara je velika. Ni mi u našoj Domovini nismo bili zaobiđeni u odgovornosti koju imaju naši misionari. Na razne načine, posebno svojim molitvama i svojim nesebičnim darivanjem, bili smo vjerovjesnici preko njih samih. Oni su ne samo Kristove produžene ruke i njegov glas, nego i svih nas koji smo odgovorni za naviještanje njegove Radosne vijesti. Naše iskrene molitve bile su im stalna potpora u njihovom svakodnevnom svjedočenju i življenju. I naš dar da im omogućimo nabavku terenskog vozila bio je jedan od konkretni znakova naše suodgovornosti u Domovini. Biti mobilan i pokretljiv u misijskom području neostvarivo je bez nas u Domovini. Ili smo sebično razmišljali? Važno je da ja imam svoje prijevozno sredstvo, a za druge i nije važno pa makar bili iz moga okruženja i moje župne ili neke druge zajednice. Koliko će samo ljudskih života, boli i patnje djece i bolesnih spasiti jedno terensko vozilo u misijskim krajevima?
I zato misijska poruka Pape Benedikta XVI. za Apostolat molitve za svibanj ove godine kaže: „Da Katoličke crkve nedavno utemeljene, zahvalne Gospodinu za dar vjere, budu voljne sudjelovati u univerzalnom poslanju Crkve, nudeći svoju raspoloživost u naviještanju Evanđelja po cijelome svijetu“. Mi spadamo među one Crkve u kojima kršćanstvo ima svoje duboko korijenje. Zato imamo i veću odgovornost. Nismo zaobiđeni, nego smo još više pozvani da nastavimo s naviještanjem Kristove Radosne vijest bilo u mjestu svoga života i rada bilo diljem svijeta i to na način koji je danas moguć. Osim općeg poziva i poslanja, posebno smo pozvani preko naših misionara i misionarki na odgovoran odnos naviještanja i svjedočenja. U našoj plemenitoj odluci građenja i nošenja misijske odgovornosti neka nam pomogne i zagovor moćne Zagovornice kojoj je posvećen i ovaj mjesec svibanj. I ona je odgovorno kročila putem Kristova križa, radovala se Kristovu uskrsnuću te bila svjedokom slanja Duha Svetoga.
Naši misionari i misionarke tijekom svibnja, nakon nekoliko godina nedolaska, pripremaju se za dolazak na zasluženi odmor. Najveći dio dolazi tijekom lipnja. Žele posjetiti svoje roditelje, rodbinu i prijatelje, biskupije i provincije svoga podrijetla te lijepi broj prijatelja misija u našoj Domovini. Nadat je se kako ćemo im i ove godine otvoriti vrata svojih župnih crkava i svojih domova. Prilika je to da se tijekom tih susreta iznesu konkretna misijska iskustva i zahvale za sve što učinismo kako bi im olakšali misijsko poslanje. Nadat je se kako će svi koji tijekom narednih ljetnih mjeseci dođu na odmor doći i na godišnji susret misionara koji se i ove godine za njih i zbog njih organizira u Đakovu i to na ustaljeni termin prvi puni tjedan srpnja.
Tomo Knežević
Tiskaj 