Riječ urednika
Dragi prijatelji misija!
Dragi prijatelji misija!
Dragi čitatelji i širitelji Radosne vijesti!
Mjesec veljača za misije i za misijsko poslanje Crkve u Hrvata to jest u Bosni i Hercegovini i u Republici Hrvatski imao je posebno značenje. Naime, prema važećem Statutu Papinskih misijskih djela u obje države i u najvećem dijelu svijeta održane su godišnje skupštine Nacionalnih vijeća Papinskih misijskih djela. Prva je održana u Lovranu u Republici Hrvatskoj od 16. do 18. veljače, a druga u Sarajevu u Bosni i Hercegovini od 23. do 24. veljače. Na tim skupštinama prema važećem Statutu čl. 55c nacionalni i dijecezanski ravnatelji podnijeli su pastoralno-financijska izvješća za prošlu 2008. godinu. Bila je to prilika da se nazočnim članovima Nacionalnog vijeća PMD i jedne i druge države prezentira cjelovita slika misijskih aktivnosti. Nacionalni ravnatelji donijeli su sliku Nacionalne uprave koja im je povjerena, a dijecezanski ravnatelji za dijecezanske uprave Papinskih misijskih djela. Ova izvješća, osim na godišnjoj skupštini i Nacionalnom vijeću PMD šalju se na izravan i na neizravan način i našim biskupima i jedne i druge Biskupske konferencije, ali i vrhovnim tijelima Papinskih misijskih djela u Vatikanu: predsjedniku i trojici generalnih tajnika PMD (Djelo za širenje vjere, Djelo svetog djetinjstva i Misijska zajednica svećenika, redovnika i redovnica).
Zamislimo kako je bilo teško i odgovorno javno i u pisanom obliku biti iskren i ispitati savjest o svim aktivnostima ili neaktivnostima na općem planu na razini naše Domovine, ali i na području biskupije iz koje dolaze i koju predstavljaju. Trebalo je smoći snage i reći iskreno što je činjeno ili što nije učinjeno tijekom prošle godine. Ili su izvješća bila istovjetna kao prethodnih godina i sa željom da se skupština održi i završi, a ustanova koju predstavljam dobije što ljepšu sliku. Činjenice i brojke kazuju puno toga i od njih se ne može pobjeći. Za nečinjenje sigurno je traženo opravdanje i u minulom vremenu u kojem smo bilo na sve načine „sprječavani“ u svim i u našim misijskih aktivnostima. Međutim, prošla su skoro dva desetljeća i to minulo vrijeme izgubilo je snagu opravdanja u svakom pokušaju traženja isprike i za misijsko nečinjenje i za našu misijsku pospanost.
Kakva je slika misijskih aktivnosti u svim ustanovama i župnim zajednicama biskupije koju predstavljam i iz koje dolazim? Ni redovnici ni redovnice nisu izostavljeni od svoje odgovornosti za misijsko poslanje bilo unutar redovničke zajednice bilo unutar cjelokupnog života i pastorala svake biskupije u našoj Domovini. Možda je na primjer i mala i beznačajna obljetnica imala veće značenje za određeno okruženje od jednog Svjetskog misijskog dana ili Dana svetog djetinjstva to jest dana solidarnosti katolika cijeloga svijeta. Ili možda pristigli animacijski materijali nisu imali mjesta i svojim formatom bili su „preveliki“ za “moju“ oglasnu ploču i za „moje“ oglase. I opet te misije i opet ti materijali. Tko će ih sve čitati, toliki nam dokumenti stižu iz raznih središnjica ustroja Katoličke Crkve.
Kolika je sreća vidjeti osobu ili ustanovu kojoj smo svojim konkretnim činom vratili osmijeh na lice i radost u njihovu tešku svakodnevnicu. Kolika je samo radost osjetiti zahvalnost katolika iz dalekoga svijeta i koje ne poznajem, a koji nam se zahvaljuje za pokazanu širinu kršćanskoga srca. Tijekom minuloga komunističkog sustava te tijekom i nakon Domovinskog rata naša zahvalnost bila je velika i spremna u svakom trenutku izreći ljudsko i kršćansko „Hvala Vam prijatelju“. I zato iskreno i konkretno hvala treba naći svoje mjesto i u godišnjim izvješćima dvojice nacionalnih i svih naših dijecezanskih ravnatelja PMD i u Bosni i Hercegovini i u Republici Hrvatskoj.
I na ovogodišnju Pepelnicu u misnom slavlju nakon evanđelja i propovijedi blagoslovljen je pepeo koji je dobiven od grančica maslina koje su blagoslovljene na Cvjetnicu prošle godine. Ispušten je pokajnički čin kojeg je nadomjestilo pepeljanje. Rado smo došli na ovo misno slavlje i pristupili obredu pepeljanja. Dok nas je svećenik posipao pepelom izgovarao je jedan od ponuđenih tekstova bilo da razmislimo kako će jednoga dana završiti i moj i tvoj ovozemaljski život ili da se obratimo i povjerujemo evanđelju. Brate i sestre, ovim činom trebao nas je zahvatiti pokornički duh korizmenog vremena. A da li se to i dogodilo?
Lijepi dio između nas sam si je odredio pokornička djela. Ali najveći dio ostao je nijem, a korizmeno vrijeme će mu proći kao i sva dosadašnja. Prilika je ovo da zastanemo na trenutak i odazovemo se pozivu koji smo čuli dok smo posipani pepelom. Prilika je ovo da razmislimo kakav je moj osobni odnos i prema misijama i prema misijskom poslanju Crkve? Otvorimo se djelovanju i poticajima koji će nam Gospodin slati tijekom korizme. Neka i misije budu dio naše ovogodišnje korizme u našim obitelji, u našim samostanima i u našim biskupijama. Neka i poticaji Misijske središnjice iz Sarajeva i Misijskog ureda iz Zagreba tijekom ove 2009. godine nađu mjesta u našim životima, u našim dušama, na našim oglasnim pločama i u našim oglasima.
Tomo Knežević
Tiskaj 