Riječ urednika
Dragi prijatelji misija!
Dragi prijatelji misija!
Dragi čitatelji i širitelji Radosne vijesti!
Tijekom cijelog mjeseca prosinca prošle godine na naše adrese u pisanom obliku, telefonom ili putem elektronske pošte izmjenjivali smo međusobno božićne i novogodišnje čestitke. Uobičajena je to praksa da jedni dugima čestitamo najradosniji kršćanski blagdan i da zaželimo Božji blagoslov za Novu godinu. Riječi kojima smo to činili dolazile su iz dubine naših duša ili nas je na to potakla neka od pristiglih čestitki. „I Riječ tijelom postade i nastani se među nama…“ (Iv 1,14). Ovo je bila središnja rečenica cjelokupnog božićnog događaja. Na ovaj način neizmjerna daljina postala nam je tako blizu, nevidljivo nam je postalo vidljivo, a neshvatljivo postalo nam je shvatljivo. Bog je uistinu postao vidljiv u tom našem svijetu. Sin Božji, postao je čovjekom. Postao je jedan od nas jer svakome od nas želi biti bliz. Bila je to prilika da ga ponovno susretnemo i da nam donese svoj mir i blagoslov. Najveći dio između nas otvorio je vrata svoga srca i svoje duše i primio ga s velikom radošću. Ta će nas radost trajno prati, a posebno u teškim trenucima naše svakodnevnice.
Pri kraju smo božićnoga vremena i započet ćemo prvi dio najdužeg vremena crkvene godine koje se naziva vrijeme kroz godinu. Ispružali smo jedni drugima svoju desnu ruku i zaželjeli smo Božji blagoslov tijekom cijele 2009. godine. Nitko od nas nije bi svjestan što nas sve očekuje u novog godini. I ona će se dogoditi i proći kao sve prethodne. Za mnoge između nas bit će radosna, ali za veliki dio bit će teška i žalosna. Bit će dubokih vapaja naše duše da nam dobri Bog pomogne bez obzira da li naša vjera bila snažna i da li naše svakodnevno življenje odražava vjeru ili nešto drugo. Božji blagoslov i Božju pomoć trebamo. Uglavnom ćemo vapiti i moliti za sebe, a za druge onoliko koliko smo na njih vezani ili nas netko iz našeg okruženja potiče na to. I naši misionari i misionarke zaslužuju da se nađu u našim molitvama i našim mislima. Oni koji ostaviše sve i pođoše daleko u nepoznato sa svim svojim ljudskim slabostima, ali ispunjeni snagom Božjeg blagoslova i Božjeg poslanja. Naša molitva i naše misli bit će ima najsnažnija potpora u tom odgovornom pozivu i poslanju. Ne oglušimo se na misijske vapaje koji će nam izdaleka doći i na pozive Crkve na osobno i zajedničko građenje misijske svijesti i odgovornosti koji će nama i tijekom 2009. godine dolaziti. Probudimo se iz svoje začaurenosti i pokažimo svoju vjerničku i katoličku širinu koja nadilazi sve velike i male ljudske granice uz koje smo se vezali.
Na ovogodišnji blagdan Bogojavljenja-Tri kralja i Crkva u našoj Domovini u jedinstvu s najvećim dijelom katolika cijeloga svijeta obilježit će ovogodišnji Svjetski dan svetog djetinjstva. I Misijski središnjica iz Sarajeva i Misijski ured iz Zagreba svojim animacijskim materijalima i preko medija potakli su sve nas katolike na odgovoran odnos prema najmlađima koji su sredstvo najtežih zloporaba sinova ovoga svijeta. Sva ta djeca, kojima je djetinjstava razoreno i kojega nemaju, u središtu su i ove godine našeg vjerničkog zanimanja i stalne brige. Ne samo ove godine, nego svaki dan. Želimo im svojim molitva i svojim materijalnim prilozima vratiti osmijeh i radost u njihove mlade životu i u njihovu tešku svakodnevnicu. U svome pismu, kojim je utemeljen Dan svetog djetinjstva, Papa Pio XII. između ostalog piše kardinalu Biondiju 4. prosinca 1950.: „… Uistinu vjerujemo da će ovaj dan, svugdje slavljen na najbolji mogući način, svakim danom promicati spoznaje o Papinskom misijskom Djelu svetog djetinjstva, jačajući njegovo poštivanje i plemenito povećavajući njegove razmjere zahvaljujući propisanim molitvama i potaknutom velikodušnošću. To nam je u srcu, jer nas vrijedni izvori obavještavaju da u onim područjima gdje vjesnici Evanđelja pronose vjeru i kršćansku civilizaciju postoji golemo mnoštvo malenih, dječaka i djevojčica, kojima su prije svega potrebna nužna sredstva za život. Skupiti s najvećom ljubavlju napuštenu djecu, othraniti ih i obrazovati u skladu s katoličkim duhom, pročistiti ih i otkupiti vodom krštenja, odgajati ih poučavajući ih i vježbajući u zvanju, formirati ih prema evanđeoskim krepostima i od njih napraviti muškarce i žene, građane dostojne kršćanskog imena, tome je posvećeno ovo Papinsko misijsko Djelo prema vlastitim sredstvima, s vrijednim nakanama i hvale vrijednim nastojanjima ...“
Zato sve Vas, dragi prijatelji misionara i misionarki te dragi čitatelji i širitelji jedinog misijskog informativnog lista Crkve u Hrvata, pozivam na odgovoran odnos prema misijskom poslanju Crkve. Učinimo sve kako za nas misije ne bi bile nešto strano i nešto zastarjelo i nešto što nam smeta približavanju drugima i drugačijima. Snagom svoga krštenja nosimo svoj dio odgovornosti, a posebno snagom poslanja bilo kao svećenici, redovnici, redovnice i vjernici. Naši misionari i misionarke neka budu dio naše brige i dio naše svakodnevnice. Ne oglušimo se na vapaje koji će i tijekom ove godine dolaziti i do svakoga od nas. Proširimo granice svoje odgovornosti. Neka sve Vas dobri Bog blagoslovi kako biste bili suodgovorni navjestitelji Kristove Radosne vijesti bez obzira na mjesto življenja i službu koju obnašate bilo u Crkvi bilo u našem društvu u našim ovozemaljskim domovinama Republici Hrvatskoj ili Bosni i Hercegovini ili u nekoj drugoj koju svojim rođenjem ili svojom slobodnom odlukom izabraste.
Tomo Knežević
Tiskaj 