Prije četiri godine, točnije 3. svibnja 2004., Papinsko vijeće za dušobrižništvo selilaca i putnika objavilo je Uputu „Erga migrantes caritas Christi“ (Kristova ljubav prema seliocima). U prigodi te obljetnice nadbiskup Agostino Marchetto, tajnik spomenutoga vijeća, poslao je svoje razmišljanje u kojemu ističe važnu ulogu koju selilaštvo može imati u ostvarenju mirnijega suživota ljudi. U Uputi se o zajednici ljudi u svijetu govori kao o obitelji narodâ kojima su namijenjena dobra zemlje, i to u vidiku općega zajedničkog dobra, te se kritizira ono što je globalizacija do sada učinila, jer je otvorila tržišta, ali ne i granice, uklonila je ograničenja za slobodno kretanje informacija i kapitala, ali ne u istoj mjeri i ona za slobodno kretanje osoba.

Pojava selilaštva potiče pravo etičko pitanje, pitanje traženja novoga međunarodnog gospodarskog poretka, i to u svrhu pravednije raspodjele zemljinih dobara, koja bi, između ostaloga, pridonijela nemalome smanjenju i ublažavanju selilačkih tijekova brojčano velikoga dijela pučanstva u nevolji. Osim toga, tu je i dužnost zaštite pravâ muškarca i žene iseljenika, kao i njihove djece, te zaštita i vrjednovanje manjina – napomenuo je nadbiskup. Osim duha snošljivosti, mi kršćani, pozvani smo svjedočiti i prakticirati poštovanje identiteta drugoga, i to potičući, tamo gdje je to moguće, zajedničke putove s ljudima drugačijih korijenâ i kulturâ, pa i u vidiku naviještanja, uz puno poštovanje, vlastite vjere. Naravno, i drugi trebaju poštovati kulturu, tradicionalnu religiju, i zakone zemlje u koju dolaze – napomenuo je nadbiskup te na koncu zaključio – Kroz kulturu solidarnosti, koju je Učiteljstvo više puta zaželilo, zajednički se može postići pravo zajedništvo ljudi. To je put koji nije lagan, a Crkva nas poziva da ga prijeđemo – napomenuo je nadbiskup Marchetto. (missio.ba/rv)