Uloga i budućnost katoličkih bolnica, tema je okrugloga stola koji je, povodom objavljivanja Zbornika radova trećega Svjetskog kongresa Međunarodne udruge zdravstvenih katoličkih ustanova (AISAC) održanoga u svibnju prošle godine, organiziralo Papinsko vijeće za dušobrižništvo zdravstva, a koji je održan 17. travnja u Rimu.

Mislim da bolnica treba obavljati prevenciju i liječenje, a ako je ona još i katolička, treba obuhvatiti vrednote koje odgovaraju toj katoličkoj stvarnosti – rekao je u razgovoru za našu radio postaju biskup José Luis Redrado Marchite, tajnik Papinskoga vijeća za dušobrižništvo zdravstva. Rekao bih da su katoličke bolnice djela Crkve. One jesu i trebaju biti oruđe evangelizacije, inače nemaju smisla! – istaknuo je biskup. Mi polazimo od primjera Isusa iz Nazareta koji je poučavao i liječio: to je naš izazov, poglavito u društvu u kojemu živimo. Prinos koji daje Crkva mogao bi biti u smislu nadopunjavanja; postoje, naime, brojne zemlje u kojima Crkva još uvijek upotpunjuje nedostatke države. Druga je pak ideja suradnja kojoj težimo i kada država može zajamčiti zdravstvene usluge – kazao je biskup te dodao kako je u Crkvi popisano više od 110.000 katoličkih zdravstvenih struktura – bolnicâ, sirotištâ, ambulanata i slično.

Na novinarovu primjedbu kako tržište i privatna djelatnost sve više ulaze u svijet zdravstva, te na pitanje je li pacijent postao klijent, biskup je naglasio kako je prije svega važno predočiti bitnu ideju - i to u državnim bolnicama, a posebice u bolnicama koje se nazivaju „katoličkima“ - a to je središnji položaj bolesnika. Kada se bolesnik stavi u središte svega, sigurno je da se i bolnice mijenjaju – primijetio je biskup Marchite. (missio.ba/rv)