„Naša bolnica u Port-au-Princeu ostaje mali svjetionik nade u mraku koji danas obavija grad“, kazao je talijanski misionar kamilijanac o. Massimo Miraglio koji već 18 godina djeluje na Haitiju, prenosi nedjelja.ba.

Povodom XXXII. svjetskog dana bolesnika, koji je obilježen 11. veljače, i XXIV. dana prikupljanja lijekova, koji je upriličen od 6. do 12. veljače, misionar o. Massimo za agenciju Fides opisao je tragično stanje u kome se nalazi zdravstveni sustav Kariba te istodobno i veliku želju stanovništva za obnovom.

Zdravstvena katastrofa
„U ovom trenutku otočki zdravstveni sustav je u zaista katastrofalnoj situaciji, kako u glavnom gradu, tako i u provincijskim gradovima, gotovo sve bolnice, domovi zdravlja i klinike su zatvoreni zbog nemira i nedostatka medicinske opreme. To je posebno ozbiljno u najsiromašnijim područjima, u područjima radničke klase, gdje su napetosti i nasilje najveći.

Svi mali objekti koji su do prije nekog vremena još pružali uslugu, iako minimalnu, morali su se zatvarati jedan za drugim, a stanovništvo više nema mogućnost rješavanja zdravstvenih problema koji su posljednjih godina tragično porasli zbog sukoba i nasilja koje uništava zemlju. Sjetimo se samo brojnih ozlijeđenih u sukobima bandi, problema pothranjenosti koja potiče bolesti, posebice među ranjivim skupinama poput djece i starijih osoba, te kroničnih bolesnika koji ne dobivaju lijekove koji spašavaju život. To je prava zdravstvena katastrofa, pogotovo u Port-au-Princeu, ali ne samo tu, jer se ta stvarnost sada proširila na cijelu pokrajinu. Nažalost, mnoge bolnice su se sada 'predale', zatvaraju se, a osoblje na sve načine pokušava napustiti zemlju, ukratko, situacija je krajnje ozbiljna“, objasnio je kamilijanac.

Kako je kazao, mali tračak nade u ovoj dramatičnoj slici je bolnica Foyer Saint-Camille u četvrti La Plaine na sjeveru glavnog grada. „Unatoč poteškoćama, problemima, pritisku i prijetnjama, bolnica je uvijek ostala otvorena. Vode ju haićanski redovnici kamilijanci koji su s vremenom obučeni i koji sada, s velikom hrabrošću i odlučnošću, nastavljaju s radom bolnice i čine sve kako bi i dalje mogli skrbiti o stanovništvu, posebice onim najugroženijima“, dodao je o. Massimo.

Udar na medicinsko osoblje
Haiti je oduvijek imao slabo funkcionalan zdravstveni sustav koji se uz to i potpuno plaća. „Siromašni su bili isključeni, a rijetki bogataši mogli su se liječiti od najjednostavnijih stvari u glavnom gradu, ali zbog kompliciranijih bolesti često su odlazili u inozemstvo, osobito u SAD. Uvijek je to bio ekskluzivan zdravstveni sustav iz koga su siromašni bili isključeni i uvijek imali velike poteškoće i s najmanjim zdravstvenim problemima. Posljednjih godina situacija je postala zaista dramatična. Posebno u zadnje dvije godine sustav u Port-au-Princeu – jedina referentna točka gdje je još uvijek postojalo nekoliko bolnica koje su postupno 'trunule' – na kraju su potpuno propale zbog vladajućeg nasilja i totalnog kaosa. Zbog teške situacije u zemlji mnogi liječnici, mnoge dobro obučene medicinske sestre, napustili su Haiti i emigrirali u druge zemlje. U našoj bolnici u Port-au-Princeu osoblje – svi Haićani – je dobro obučeno, voljno i doraslo zadatku, ali proživljavaju iznimno stresne trenutke. Često ne mogu ni kući, prisiljeni su raditi u dugim smjenama, a zatim ostati u bolnici, čak i preko noći, kako bi se odmorili i potom vratili na posao. Zbog nasilja u glavnom gradu često je teško čak i napustiti bolnicu i vratiti se u mjesta gdje žive. Nekoliko medicinskih sestara, liječnika i medicinskog osoblja opljačkano je, oteto i iznuđeno posljednjih godina, a neki se nikada nisu ni vratili kući...“, nerado je spomenuo misionar.

I provincija u problemima
Situacija se pogoršala i u provinciji. „Ako u prošlosti provincijski gradovi nisu imali strukture koje su mogle zadovoljiti minimalne zdravstvene potrebe, ipak su postojale bolnice. U Jérémieu, primjerice, gradu u kome radim već 18 godina, postojala je bolnica koja sigurno nije funkcionirala kako treba, koja je sigurno imala velikih poteškoća, ali je ipak mogla ponuditi neke usluge za pomoć stanovništvu, naravno bez liječenja najtežih slučajeva, ali barem je mogla liječiti obične, najjednostavnije stvari. Nažalost, u zadnje dvije godine situacija se stvarno pogoršala. Nema više vode, nema svjetla, nema medicinskih aparata ni lijekova, ljudi moraju kupovati sve – od šprica do anestetika, antibiotika i protuupalnih lijekova. Kada idete u bolnicu, morate ponijeti sve sa sobom i znate da ćete morati potrošiti puno novca. U zadnje tri godine broj kvalificiranih zdravstvenih radnika također se smanjio u Jérémieu. Mnogi su napustili bolnicu. S jedne strane nalazimo strukturalne nedostatke bolnice, zaista katastrofalne usluge, a s druge strane osoblje je sve više demotivirano i frustrirano. Posljednjih nekoliko mjeseci u bolnici u Jérémieu često smo viđali žene koje su dolazile na porod kako ih se odvodi u rađaonicu bez struje. Vidjeli smo carske rezove koji se izvode uz svjetlo pametnog telefona, često uz neadekvatne lijekove; operacijska dvorana koja jako slabo funkcionira, gdje se rade samo mali zahvati, gdje je vrlo lako 'uhvatiti' bilo kakvu infekciju i gdje se operacije rade uz baklju. U hitnoj pomoći šavovi se rade bez anestezije“, ispričao je misionar.

Besplatni lijekovi iz Italije
On je istaknuo važnost koju Dan prikupljanja lijekova ima i za stvarnost Jérémiea. „Dugi niz godina, kao kamilijanac koji se odlučio biti blizak bolesnima i siromašnima, vodim službu u kojoj dijelim besplatne lijekove iz Italije. Svake večeri primam desetke ljudi koji dolaze s liječničkim receptima i traže lijekove. Ovih nekoliko mjeseci, prije mog dolaska u Italiju, broj tih ljudi se znatno povećao. Ovo je i prilika da od srca zahvalim svima koji nam pomažu u slanju lijekova na Svjetski dan bolesnika, i za ovu aktivnost koju Banco Farmaceutico provodi već dugi niz godina s velikim uspjehom. Lijekovi se šalju, ne samo institucijama i udrugama u Italiji, nego i ljudima u zemljama poput Haitija, koji su iznimno siromašni i potrebiti. Ne treba podcjenjivati ??činjenicu da je u najsiromašnijim zemljama kvaliteta lijekova na tržištu vrlo loša. Većina onih koji se nalaze na Haitiju proizvedeni su u zemljama u kojima nema apsolutno nikakve kontrole. Ili se proizvode u, recimo, zemljama prvog svijeta, ali su napravljeni za izvoziti u siromašne zemlje, gdje ne postoji vrsta kontrole i stoga su vrlo loše kvalitete. Iz toga proizlazi da je ova aktivnost Farmaceutske banke vrlo dragocjena jer nam omogućuje prikupljanje kvalitetnih lijekova za podršku našem djelovanju“, zahvalno je kazao o. Miraglio koji je na Haitiju prije nekoliko godina započeo izgradnju male bolnice.

Nažalost, nisu ju još završili zbog situacije u zemlji, poteškoća u privlačenju volontera iz Italije za rad s lokalnim stanovništvom, tehničara i zidara na licu mjesta. U posljednje tri godine iz sigurnosnih razloga morali su zaustaviti radove i priljev volontera koji su htjeli pomoći jer je to preopasno. Samo u 2023. bilo je najmanje 6 000 otmica s ciljem iznude – onih prijavljenih, ali još najmanje ih je toliko neprijavljenih.

Nada
„Uz misiju koju obavljam zajedno sa svojim kolegama, od kolovoza 2023. sam i župnik u Pourcineu, gradu u planinama gdje su zdravstvene potrebe trenutačno ogromne. To je jako udaljeno mjesto u planinama, do koga je vrlo teško doći. Kako bismo došli od Jérémiea do Pourcina u blizini Pic Macaya, druge najviše planine u zemlji na 2 400 metara, putuje se najmanje sedam, osam sati ako imamo sreće, ali i više. Prvi dio rute prijeđemo motorom ili solidnim autom, a onda imamo još najmanje tri sata pješice do tamo. Pa zamislite kolike su potrebe u tako udaljenom kraju, bez ambulante i vrlo daleko od bolnice u Jérémieu, kao i nekoliko sati hoda od prve male klinike koja često nije u mogućnosti učiniti gotovo išta. „Stoga ostaje prioritet za župu izgraditi ambulantu što je prije moguće, kako bi zadovoljili osnovne zdravstvene potrebe stanovništva“, naglasio je.

Na kraju je poručio kako su ovakvi dani i akcije koje organizira Banco Farmaceutico vrlo važni jer donose nadu i podržavaju napore svih onih koji ni na Haitiju ne žele odustati, nego se žele boriti, vratiti se svjetlu, ponovno moći voditi normalan život, nastaviti svoje aktivnosti. „Pomoć koja nam stiže putem ovih lijekova važna je za podršku našoj službi u tako teškim vremenima za ljude; kako bismo se mogli nastaviti nadati, boriti se da se Haiti konačno ponovno digne i bude zemlja u kojoj se opet može živjeti, doduše s manje sredstava, ali dostojanstveno“, poručio je na kraju o. Massimo.