U središtu susreta koga je nedavno organiziralo Društvo za afričke misije (SMA) u Kumasiju (Gana), glavnom gradu bivšeg kraljevstva Ashanti, bila je 140. obljetnica dolaska misionara o. Augustea Moreaua u Manhyiu, u šire područje Kumasija u regiji Ashanti, piše nedjelja.ba.

Naime, 1880. o. Auguste Moreau, iz Društva za afričke misije (SMA), zajedno je s o. Eugeneom Muratom stigao u Elminu, najstarije europsko naselje u zapadnoj Africi.

Prema kronologiji, skupina portugalskih svećenika djelovala je u Gani već 1471., a o. Francesco Borghero (SMA) bio je prvi afrički misionar koji je radio u Cape Coastu u Gvinejskom zaljevu i Accri. Međutim, trebalo je nekoliko godina da se Društvo za afričke misije stvarno ukorijeni, a o. Moreau bio je njegov pravi pionir.

Snažni temelji
Obilježavanje 140. obljetnice dolaska misionara o. Moreaua u Manhyiu – koji je upriličen u glavnom gradu nekadašnjeg kraljevstva Ashanti, naroda koji je kontrolirao velik dio teritorija Gane prije dolaska Europljana i često bio u sukobu s osvajačima – zapravo je znak zahvalnosti za sve što je ovaj svećenik ondje učinio.

Ovaj narod čak i u 21. stoljeću još uvijek čini najveću etničku zajednicu u Gani, a prvi europski istraživači koji su stigli na njihovu obalu bili su Portugalci, i to 1471.

Događaj SMA-a pod nazivom Točka susreta religije, kraljevstva i diplomacije u Kumasiju imao je za cilj pružiti priliku onima koji su sudjelovali da razmisle o doprinosu koji je o. Auguste Moreau dao razvoju Gane, a posebno Kumasija od svog dolaska. „Moreauova predanost evangelizaciji postavila je temelje za rast katolicizma u Kumasiju i cijeloj Gani. Danas u Gani postoje četiri nadbiskupije i 11 biskupija s više od 1 350 svećenika, redovnika i sjemeništaraca. Konferencija je pokazala kako misija i diplomacija mogu pomoći u izgradnji zemlje. U obraćanju provincijskog poglavara SMA-a Gana fra Paula Saa-Dade Ennina naglašena je potreba da se misionarsko promišljanje prenese na intelektualnu razinu, ističući da se religija odnosi na vjeru, nacija na stil života, a diplomacija na odnose“, istaknuo je o. René D. Yao (SMA).

Dati gluhima glas
Na susretu su, između ostalih, bili nazočni i apostolski nuncij u Gani nadbiskup Henryk Mieczyslaw Jagodzinski (nekadašnji savjetnik Apostolske nuncijature u BiH), nadbiskup Gabriel J.Y. Anokye iz Kumasija, te profesorica sa Sveučilišta za znanost i tehnologiju Kwame Nkrumah (KNUST) Rita Akosua Dickson.

Posebno je istaknuto kako doprinos Društva za afričke misije nadilazi evangelizaciju i također uključuje obrazovanje, zdravstvene programe za mlade i žene.

Uz to, značajan program je Služba gluhih Sv. Martina koju je utemeljio sam o. René. Mladi svećenik s Obale Bjelokosti, uključen u ovaj projekt s gluhim osobama u Accri, koji poznaje znakovni jezik, i započeo je s malom skupinom gluhih osoba kako bi se susreo s gluhom djecom, osposobio je osoblje za poučavanje jezika te tu aktivnost nastavlja širiti.

O. René objasnio je kako služba ima za cilj pridonijeti nastanku uključive zajednice koja prepoznaje i poštuje ljudskost pojedinaca, bez obzira na njihov socio-ekonomski i fizički status. Time se, također, želi dati gluhima glas kroz mogućnosti obrazovanja i osposobljavanja kako bi mogli voditi ispunjen i neovisan život. Cilj misionara je premostiti komunikacijski jaz između zajednica osoba koje čuju i gluhih, koristeći ganski znakovni jezik (GSL) kao sredstvo komunikacije.

Plodonosno sjeme
Kako je dalje o. Yao istaknuo, doprinosi Društva za afričke misije u Gani i Kumasiju su opsežni i dalekosežni. „Pastoralna skrb za gluhe u Sv. Martinu dokaz je predanosti afričkih misionara stvaranju inkluzivne zajednice koja prepoznaje i poštuje ljudskost svakog pojedinca. Dok slavimo godišnjicu dolaska o. Moreaua prije 140 godina, danas možemo vidjeti kako sjeme koje je on posadio nastavlja donositi plodove i pozitivno utjecati na današnji život u Gani“, zaključio je o. René u svom zahvalnom govoru o pioniru SMA-a u Ashantiju, misionaru o. Augusteu Moreauu.

Inače, u rujnu 1879. područje također poznato kao Zlatna obala uspostavljeno je kao apostolska prefektura i povjereno Društvu za afričke misije. Prvo krštenje na Zlatnoj obali bilo je ono jednogodišnjeg djeteta u Elmini. Dvije sestre misionarke iz Kongregacije Gospe od Apostola (OLA) stigle su u Elminu 1883. i otvorile prvu žensku školu. Godine 1889. osnovana je prva misija u Cape Coastu, 1890. crkva u Elmini je posvećena, a Keta je postala sjedište Društva za afričke misije, te su sestre otvorile još jednu školu za djevojke u Cape Coastu.

Cape Coast je 1896. uzdignut na razinu apostolskog vikarijata, a prvi biskup bio je Maximilien Albert (SMA).

Zlatna obala bila je kolonija britanske krune u Gvinejskom zaljevu u zapadnoj Africi od 1821. do svoje neovisnosti 1957. kao Gana.

Izraz „Zlatna obala“ također se često koristi za opisivanje svih četiriju odvojenih jurisdikcija koje su bile pod upravom guvernera Zlatne obale. Konkretno, to su uz samu Zlatnu obalu bili: Ashanti, Protektorat sjevernih teritorija i Britanski Togoland.