S njom je bila i njezina provincijalna predstojnica s. Željka Dramac, a primili su ih i s njima razgovarali mons. Luka Tunjić, nacionalni ravnatelj Papinskih misijskih djela u BiH i s. Davorka Šarić, djelatnica u Misijskoj središnjici.
S. Ivka je s oduševljenjem pričala o svom jednostavnom redovničkom služenju i svjedočenju u župi Rushoka u kojoj djeluju i sestre Kćeri Božje Ljubavi.
Premda su Školske sestre franjevke Bosansko-hrvatske provincije u misijama nepune četiri godine, s. Ivka kaže kako se brzo snašla i uklopila te srodila s tim svijetom koji živi potpuno drugačijim načinom života od europskoga. No usprkos silnim razlikama, pogotovo po standardu života jer ni sestre nemaju redovitu električnu energiju, ti ljudi su zadovoljni i zahvalni Bogu i sestrama za sve što za njih čine. Ljudi žive skromno u svakom pogledu bez električne energije, vodoopskrbe, u skromnim kućicama, školama i dispanzerima s jednoličnom ishranom koja najčešće nije dovoljna za sve članove obitelji i opet su na svoj način radosni i puni optimizma. Nadu i optimizam sestre vraćaju uglavnom onima koje su svi zaboravili: bolesnima, starijim osobama i onima kojima njihove obitelji ne mogu pomoći. Najjednostavnije i najbrže prijevozno sredstvo odnosno interventno sredstvo im je motocikl koji im je PMD BiH obećao nabaviti.
Misionarka Lučić prilagođava se njihovom načinu života pa joj ovaj moderni i napredni europski život uopće ne manjka. Činjenica da jedva čeka da im se vrati govori sama za sebe, govori o njezinoj predanosti i ljubavi bez kraja.
Prigodni darovi koje je donijela Misijskoj središnjici krasit će kolekciju misijskih predmeta koji se prikupljaju još od 1972.
Misionari redovito mole za svoje dobročinitelje, a u Središnjici su također, uz molitvu, obećali pratiti i njihova misijska nastojanja koja su satkana od različitih djela dobrote i ljubavi koja čine ono sveto lice Crkve na što tako često poziva papa Franjo. (missio.ba)