U razgovoru Tiskovnog ureda Đakovačko-osječke nadbiskupije s pomoćnim biskupom Nadbiskupije Arusha u Tanzaniji mons. dr. Prosperom Balthazarom Lyimom, koji boravi u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji, dotaknute su razne teme od suradnje s kršćanima i pripadnicima drugih religija u njegovoj nadbiskupiji, njegova svećeničkog poziva, do pomoći misionara. Odgovorio je i što očekuje od posjeta Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji i Hrvatskoj.

Biskupe Lyimo, upoznajte nas s Nadbiskupijom Arusha u Tanzaniji, čiji ste pomoćni biskup.

Zahvaljujem na mogućnosti da vam približim našu afričku nadbiskupiju. Zemljopisno, nadbiskupija je smještena u regiji Arusha, gdje je i istoimeni grad, a nalazi se ispod planine Kilimadžaro blizu granice s Kenijom. Površina nadbiskupije je 63.340 km² (veća nego Hrvatska – op.a.). Imamo oko 2 milijuna stanovnika, od čega 500 tisuća katolika o kojima brinu 62 dijecezanska svećenika. Ostali pripadaju drugim kršćanskim denominacijama, muslimanima i tradicionalnim religijama kao što je animizam. U formaciji imamo 220 sjemeništarca i 45 bogoslova. Djeluje 70 stranih misionara, kojima uvijek upućujem posebnu zahvalnost. Tu je i oko 200 domaćih redovnika i 400 redovnica te oko 400 katehista laika. Na području Nadbiskupije Arusha 55 je župa uz koje je vezano oko 200 filijalnih crkava.

Kako biste ocijenili suradnju s kršćanima i pripadnicima drugih religija na području Vaše nadbiskupije?

Dijalog je jako dobar. Povremeno zajedno molimo na ekumenskim susretima i nastojimo si međusobno pomagati. Moj nadbiskup, mons. Isaac Amani Massawe, voditelj je i promotor ekumenskih i međuvjerskih susreta na razini Nadbiskupije Arusha, a ja sam osobno odgovoran za ekumenizam unutar Tanzanijske biskupske konferencije.

Kako je rođeno Vaše svećeničko zvanje?

Moji roditelji, otac Balthazar i majka Ida odrasli su u katoličkoj vjeri. Rođen sam u obitelji s desetero djece (7 braće i 3 sestre), a još dva brata su svećenici. Moj poziv rastao je u malom sjemeništu, pa na bogosloviji. Za svećenika sam zaređen 1997. Moram istaknuti i ulogu mojih rođaka s kojima je naša obitelj često u selu zajedno molila. Volim biti svećenik! Od svoga rođenja, 1964., živio sam s obitelji u Župi Maua u susjednoj biskupiji Moshi. Kasnije smo preselili u 50-ak km udaljenu Nadbiskupiju Arusha, u mjesto Ngurdoto, gdje su moji roditelji ustanovili prvu katoličku zajednicu i prvu školu jer je moj otac po zanimanju učitelj. Mi, djeca, pomagali smo koliko smo mogli.

Opišite nam nastavak svoga svećeničkog puta?

Poslije ređenja obavljao sam razne službe u velikim župama i, zbog divljine i prašuma, nepristupačnim filijalama. U Rim, na studij kanonskog prava šalju me 2004. Studirao sam na Sveučilištu Urbaniana i magistrirao 2007. Tada sam se vratio se u Tanzaniju, obavljao službu kancelara tijekom godine dana, a 2008. u Kanadi u gradu Ottawa upisao sam doktorat iz kanonskog prava na dvojezičnom katoličkom Papinskom sveučilištu Saint Paul te sam 2011. i doktorirao. Po povratku u Nadbiskupiju Arusha vratio sam se na mjesto kancelara, a papa Franjo 11. studenoga 2014. imenovao me pomoćnim biskupom Arushe.

Na koji je način organiziran katehetski i evangelizacijski rad u Vašoj nadbiskupiji?

Moram istaknuti ulogu katehista u često udaljenim selima nadbiskupije. Oni najčešće imaju prvi dodir s kršćanima. Katehisti tijekom tri godine prolaze formaciju, a zatim pripremaju katekumene za sakramente kršćanske inicijacije, što traje od dvije do tri godine. U tome im pomažu redovnice, redovnici i svećenici. Posljednjih godina bilježimo porast obraćenja ne samo među animistima, već i među protestantima koji prihvaćaju katoličku vjeru.

S kojim se pastoralnim i ekonomskim izazovima suočavate?

Istaknuo bi poligamiju kao najveći pastoralni izazov, koji često priječi prihvaćanje kršćanstva među animistima, a to je ujedno bila i tema moga doktorskog rada iz kanonskog prava. Uz to,  suočavamo se s nedostatkom škola i bolnica, što nas prisiljava da odvojimo vrijeme i uložimo snage u prikupljanje sredstava kako bismo ublažili patnje našeg naroda. Na primjer, moj auto, koji nije baš najbolji, često je na raspolaganju za hitne medicinske intervencije. Tri puta osobno sam vozio ljude u potrebi, dvije osobe tijekom puta umrle su u autu. Razlog su loše ceste na kojima se u vrijeme suše dižu oblaci prašine, a u periodima kiše ceste se pretvaraju u male rijeke.

U Vašoj nadbiskupiji djeluju tri hrvatska misionara.

Da, imamo tri svećenika misionara iz Hrvatske, a od njih najbolje poznajem vlč. Velimira Tomića, svećenika Mostarsko-duvanjske biskupije. Po dolasku, misionar nakon kratkog stjecanja iskustva ide u selo gdje još nema crkve ili župe. Na primjer, vlč. Tomić trenutno se nalazi u župi gdje je potaknuo gradnju crkve preko donacija. To je sada nova i lijepa župa, bio sam tamo više puta. Napravio je i bunar s pitkom vodom u svom selu. Upoznat sam da mu u radu godinama pomaže i osječka Župa Preslavnoga Imena Marijina. Svi misionari jako dobro i puno rade, često su, uz evangelizaciju, i graditelji.

Uputite nas – kako izgleda početak misionarske službe?

Misionar prvo ide na tečaj swahilija, službenog jezika Tanzanije koji se govori u svim selima. Treba oko pola godine za savladavanje jezika; nakon toga misionar može predvoditi misu i predavati vjeronauk. Koristan je i engleski, on se uči i koristi u školama. Poslije tečaja jezika, misionar odlazi na područje gdje postoji potreba za osnivanjem misije. Nažalost, lokalno stanovništvo ne može puno materijalno pomoći, pa se misionari oslanjaju na strane donacije.

Što očekujete od svog posjeta Hrvatskoj i Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji?

Prije svega ustanovljenje dobrih odnosa i boljeg međusobnog razumijevanja. Ne tražimo samo materijalnu pomoć, nego i uspostavu međusobne pastoralne suradnje, mogućnost da naši svećenici dođu kod vas i obratno. Poziv je to i laicima koji žele biti misionari određeno vrijeme. U biskupiji imamo i mogućnost teološke formacije za laike koji žele katehizirati.

Što biste poručili vjernicima u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji?

Hvala na srdačnom prijemu, zaista se osjećam dobro prihvaćen u ovoj nadbiskupiji. Kao prvi pomoćni biskup Arushe preporučam se u vaše molitve kako bih ispunio svoje poslanje i pastoralne projekte. Zahvaljujući vašoj dragocjenoj pomoći, molitvama, solidarnosti, prijateljstvu, blizini i ljubavi, mogu nastaviti ispunjavati poslanje na koje sam pozvan – navještaj Evanđelja Božjem narodu. Molim za sve naše dobročinitelje. Želim vam svako dobro u radu kojega činite za sveopću Crkvu. Neka Gospodin bude iznad vas kao zaštita, ispred vas kao vodič, iza vas kao čuvar, u vama kao blagoslov! Hvala vam od srca i dobro došli u Nadbiskupiju Arusha u Tanzaniji! Svima neka Gospodin daruje svoj mir! (missio.ba/ika)